Petak je dvadeset i treći juli 2012. godine, temperatura uobičajenih 35 stepeni za jedno teheransko popodne. Jedno putničko vozilo kojim upravlja tridesetpetogodišnji profesor fizike prolazi kroz Ulicu Bani Hašem u Istočnom Teheranu. Nakon što je sa suprugom povezao kćerku iz vrtića, u Ulici Bani Hašem, gdje je živio, prilikom izlaska iz vozila ga presreću dva motocikla. Motoristi ispod jakni vade automatsko oružje i s pet metaka smrtonosno ranjavaju tridesetpetogodišnjeg profesora, pri čemu i supruga biva teško ranjena. Motociklisti se momentalno udaljavaju s mjesta, a policija po dolasku otkriva da je ubijen Darijuš Rezai Nedžad, profesor fizike i ekspert za elektronske prekidače namijenjene za upaljače bojevih nuklearnih glava.
Presretanje s motociklima uz rafalno rešetanje iranskih naučnika-oficira ili u pokretu postavljanje eksplozivnih naprava potpis je Mossada i izraelskih obavještajnih službi Shabaka i Amana. Dekapitacije ključnih iranskih eksperata za nuklearno oružje, fizičara, hemičara, balističara jesu pojavni oblici iransko-izraelskog obavještajnog rata u kojem su mete uglavnom ključne osobe unutar vojno-obavještajnih struktura Irana. Nedavni, ali ne zasigurno i posljednji slučaj likvidacije visokog dužnosnika Iranske revolucionarne garde, pukovnika Hassana Sayyada Khodaeija, ukazuje da izraelska crna ruka nikada ne spava. Po već uhodanom modus operandiju su dvojica motociklista sačekala ispred kuće pukovnika Khodaeija da se zaustavi s vozilom da bi u njega ispalili više desetina metaka, od kojih je pet bilo smrtonosnih.
IRANSKO-IZRAELSKI OBAVJEŠTAJNI RAT TRAJE 50 GODINA
Petog septembra grupa okupljena oko Alija Hasana Salemeha izvela je teroristički udar u Münchenu od grupe “Crni septembar”. Ovom operacijom crvenog princa započinje rat u obavještajnoj sferi između inicijalno Izraela i Arapa, da bi se isti pretvorio u rat Izraela i proiranskih grupa. Četvrtog jula 1976. godine su pripadnici najelitnije vojne formacije IDF-a Sajaret Matkal izveli briljantnu operaciju u Ugandi. Spasili su izraelske građane koji su kao taoci oteti, dok su svi teroristi likvidirani. Od tada se kao dva klikera Izrael i Iran sudaraju širom svijeta sa svojim tajnim službama likvidirajući jedni drugima bitne agente i saradnike. To je rat koji izgleda poput borbe dvaju animiranih junaka koji se bore u zraku i toliko su brzi da se ne vide dok ne dođe do udarca koji otkrije samo jedna crtica da bi uz nadzvučni zvuk nestali i sudarili se na drugom kraju svijeta.
Imad Mugniyeh bio je najtraženija osoba na listi Mossada i Shabaka, pri čemu je godinama bio neuhvatljiv analitici CIA-e i Mossada. Kao komandant Hezbollaha, zadavao je muke Izraelu gdje god je to bilo moguće, pri čemu je svaki taj akt nastojao izvesti što brutalnije. Na njegovom kontu bilo je planiranje terorističkih udara i napada, kao što je planiranje terorističkog napada na Izraelsku ambasadu u Argentini 1992. godine, napad na jevrejsku lokalnu zajednicu u Buenos Airesu 1994. Izbjegao je autobombu namijenjenu njemu, promijenio nekoliko puta izgled lica i, uopšte, uspio više puta povući za nos cjelokupnu obavještajnu zajednicu Izraela. Ali kada je potrošio osam od svojih devet života u maju 2008. godine, autobomba senzorski opremljena čekala je njegov džip Pajero, kojim je posjećivao ljubavnicu, kada je došao na mjesto, senzori su se aktivirali, a Mugnijehu nije bilo spasa.
Mnogo je spektakularnih operacija Mossada o kojima smo pisali, ali mnogo je i neuspjeha te suštinski uspjeha iranskih i sirijskih službi. Neposredno nakon atentata na Mugnijeha, libanske su službe uhapsile pedesetogodišnjeg Alija Džaraha, koji je za naknadu od 7.000 dolara mjesečno radio za Mossad na lociranju Mugnijeha. Iranske službe su 2008. godine razbile nekoliko ćelija i obavještajnih mreža Mossada uhapsivši preko 20 agenata izraelskih službi. Kontraobavještajni sektor u Iranu tih godina imao je pune ruke posla zbog opće obavještajne ofanzive Izraela s ciljem da se onesposobe reaktori u Busheru. Tako je 2010. godine javno obješen Ali-Akbar Sijaret, koji je za svaki sastanak s Mossadom u inostranstvu dobijao naknade po 3.000 dolara.
Međutim, jedna ličnost zadala je muke Iranu kao niti jedan obavještajac, a to je bivši ramsad Meir Dagan (glavni rukovodilac Mossada, skraćenica od roš hamosad). Između ostalog, njegova je ideja kibernetički napad virusom Stuksnet na iranske centrifuge u centru Natanz za obogaćivanje urana. Ovaj napad prolongirao je uspjeh iranskog nuklearnog programa za minimalno 15 godina, pri čemu je Meir Dagan isplanirao i naredio likvidacije nekih od najznačajnijih ličnosti za iranski nuklearni i raketni program. Ovaj poljski Jevrej rođen u vozu u okolini ukrajinskog grada Hersona u periodu od 2002. do 2011. izvršio je neviđene operacije s ciljem obezglavnjivanjem Hezbollaha i proiranskih elemenata na Bliskom istoku. U periodu svog vođenja Mossada isplanirao je likvidacije čelnih naučnika iranskog nuklearnog i raketnog programa: Darijuša Rezaija Nedžada (2011), Madžida Šahrijarija (2010), Masuda Alimohamadija (2010), Farejedana Abasi-Duranija (2010), Ardašira Huseinpura (2007) i mnogih drugih. Kulminacijska tačka likvidacija desila se ipak ubistvom Mohasena Fahrizadea, stručnjaka za atomsku energiju, pri čemu je najžešći ikad odgovor Irana bio nakon likvidacije generala IRG Qasema Soleimanija 2020. godine, kada je svijet strepio od općeg rata na Bliskom istoku. Naravno, ne treba sumnjati da je i u ovoj likvidaciji svoju ulogu imao i Mossad.
DEKAPITACIJE KOJE IDU KA ESKALACIJI
Obavještajna zajednica Izraela u pravilu ne ubija drugorazredne mete, meta su uglavnom komandanti proiranskih milicija i Hezbollaha, koji su zaduženi za obuku i djelovanje u Siriji, Libanonu i Iraku. Glavni zadatak Mossada, koji se personificira s moćnim i ogromnim obavještajnim aparatom Izraela, jeste prekinuti sirijsko-iransko bratstvo zasnovano na čitavom nizu vjerskih, tradicionalnih i geopolitičkih determinanti. Ako pitate Izrael šta je njihova želja da li da Iran prestane razvijati oružje za masovno uništenje ili totalni rat za uništenje i nepostojanje Irana, odgovor bi sigurno bio ova druga opcija. Trenutno ovakvim operacijama Izrael postepeno gura klip u točak Hezbollahu i Iranu gdje god je to moguće, a u Iran šalje svoje timove samo da likvidiraju najopasnije u iranskom vojno-političkom rukovodstvu. U tom pravcu treba razumijevati i velike manevre izraelskog ratnog zrakoplovstva (IAF), koji iznad Mediterana obavlja manevre kojima uvježbava napade s preletom velikih distanci.
Velika je želja Izraela da udari po Iranu svojim moćnim i vrhunski utreniranim zrakoplovstvom, ali se geografija ispriječila ispred njih s obzirom na to da je najbližom trajektorijom let iz Izraela do Irana dug 1.600 kilometara. Naravno da bi prelet tako velike zračne flote Irak dojavio Iranu, pri čemu treba uzeti u obzir veliki stepen tehnološkog razvoja IAF-a, koji raspolaže i američkim F-35 zrakoplovima i uz jako radioometanje iranskih radara možda bi i stigao do Irana. Da li bi ta flota pronašla rupu u protuzračnom kompleksu, ne znamo, ali znamo da bi ta operacija odvela obje države u rat kojim bi Iranci testirali svoj Fajir-3 ili Khoramshar-2 i vjerovatno napali u prvom ešalonu konvencionalnim raketama Iran. Ali taj scenarij jeste apokaliptičan, a s obzirom na to da nemamo staklenu kuglu, i veoma teško prediktabilan. Izrael se trenutno omotava oko Irana umišljajući da je piton koji odmjerava koliki mu je plijen, kolika mu treba snaga i koliko treba da gladuje da bi ga pojeo u komadu. Do tada ostaje da vidimo da li će pet metaka za pukovnika Khodaeija biti osvećeni.
