Nisu baš sigurni ko vlada Engleskom, kraljica Elizabeta ili fudbal. Glavni grad Engleske ima šest klubova u Premijer ligi, a više ih je od 25 u cijelom gradu, što je rekord za neki evropski grad. Madrid ima četiri tima u La Ligi, najslavnije je mjesto u Ligi prvaka, “Real” je 13 puta osvajao taj pehar. U vječnom gradu igra se svjetski poznat klasik “Roma” – “Lazio”. Lisabon se može pohvaliti bogatom historijom “Benfice” i njenim rivalstvom sa “Sportingom”. Berlin je poseban slučaj: nacizam i zid učinili su da grad nema derbi decenijama, dana se stvari vraćaju na svoje mjesto zahvaljujući “Unionu” s istoka i “Herthi” sa zapada.

Pariz, s druge strane, nikad nije bio previše zainteresiran za loptu. Činilo se da pariški snobizam uvijek s prezirom gleda na popularnost fudbala. Ni Sušić, ni Raí, ni Pauleta, ni Weah i Ronaldinho nisu stavili Pariz na fudbalsku kartu. Beckham je donio glamur, Ibrahimović je sam nosio tim, a Neymar je stalno ostajao pred vratima Lige prvaka. Sada konačno imaju adut za dugo čekanu vladavinu, za osvajanje svoje prve Lige prvaka. Francuski klub doveo je Lea Messija.

U prošli četvrtak poslijepodne, nakon što je “Barcelona” izdala kratko priopćenje u kojem je obavijestila da nije u stanju potpisati novi ugovor s Messijem, u kancelariji Argentinca, na Avenidi Diagonal u Barceloni, počeli su zvoniti mobiteli. Prvo se javio Roman Abramovič, onda je stigao poziv prijatelja Luisa Suáreza, koji mu je ponudio da ode u “Atlético”, a onda je zvao onaj koji je zvao svake godine: “Paris Saint Germain”. Svaki put kada bi Messi zaprijetio napuštanjem “Barcelone” (2014, 2016. i 2020), pariški je klub bio tu, s bjanko čekom, kako bi iskušao napadača iz Rosarija.

Nije slučajno što je PSG doveo Argentinca, igrača s najsočnijim ugovorom u evropskom fudbalu. Rijetki su klubovi koji imaju takvu finansijsku moć, ali nije uvijek bilo tako. Pariški klub osnovan je 1970. godine, nakon spajanja “Parisa” i “Stade Saint-Germaina”. Trebalo mu je četiri godine da uđe u Prvu ligu, 12 da osvoji svoju prvu titulu (“Coupe de France”) i 16 da osvoji francusku ligu. Osvojili su je s Brazilcem Raíjem 1994. godine i nakon toga – tišina. Sve se promijenilo 2011. godine, kada se pojavio Nasser Al-Khelaïfi, sin rovaca na bisere, što je bila najvažnija aktivnost u Kataru prije razvitka ekonomije novcem od plina i nafte, skromnog tenisera (995. na listi 2002), i prijatelj katarskog emira Tamima bin Hamada Al Zanija, koji je kupio 70 posto kluba. Godinu dana kasnije imao je cijeli paket dionica pariškog kluba.

Al-Khelaïfi je na čelu katarskog saveza tenisa, skvoša i badmintona i na čelu Azijske teniske federacije (ATF). Predsjednik je “Qatar Sports Investments” (Qsi), podružnice katarskog državnog fonda, koji je, osim što je vlasnik PSG-a, vlasnik “Burrde”, katarske marke sportske odjeće. Kontrolira i “beIN Media Group”, medijsku grupu osnovanu 2014, koja ima 22 televizijska kanala u različitim zemljama svijeta.

Nakon što je Katar kupio Pariz uz posredovanje tadašnjeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja, ekipa iz glavnog grada Francuske počela je dominirati Ligom 1. Osvojili su sedam od posljednjih devet liga, šest kupova, osam superkupova i šest ligaških kupova. Ono o čemu sanjaju, s druge strane, jeste Evropa. Četiri su puta ispali u četvrtfinalu Lige prvaka (2013, 2014, 2015. i 2016), najdalje što su došli bilo je finale 2020, ali pehar je ostao san.

Upravo je Liga prvaka veliki cilj Al-Khelaïfija, a da bi to postigao, od dolaska u Pariz uložio je milijardu i 391 milion eura u transfere (nadmašio ih je “Manchester City” u vlasništvu šeika Ujedinjenih Arapskih Emirata Mansoura bin Zayeda bin Sultana Al Nahyana, koji je od 2008. potrošio više od dvije milijarde i 120 miliona). Prvi veliki transfer bio je onaj Argentinca Pastorea, plaćen je 42 miliona Palermu 2011. godine. Tog ljeta potrošili su 107 miliona, 98 više nego prethodne sezone, kada je PSG pripadao američkoj kompaniji.

Nikada niko nije trošio kao PSG u ljeto 2017. Tada su kupili Neymara iz “Barcelone” za 222 miliona eura i potpisali Mbappéa, novu nogometnu zvijezdu u nastajanju, na posudbu, s obavezom plaćanja 180 miliona sljedeće godine. “PSG krši UEFA-ina pravila finansijskog fair playa i pravila takmičenja Evropske unije”, požalio se tada predsjednik španske La Lige Javier Tebas.

UEFA je otvorila dosje koji je CAS (Sportski arbitražni sud) konačno zatvorio 2019. “Klub ponavlja da je uvijek poštivao pravila i da se potrudio mirno i transparentno odgovoriti na opetovane zahtjeve UEFA-e”, objavio je PSG nakon što je oslobođen.

Sada sviju zanima kako je moguće da dolaskom Messija Pariz ne krši finansijski fair play budući da će za tri zvijezde, Messija, Mbappéa i Neymara, klub morati izdvojiti više od 200 miliona eura za godišnje plaće. “Službeni” budžet “Paris Saint-Germaina” iznosit će 660 miliona eura. Samo ova trojica igrača odnose trećinu budžeta, a tome treba dodati i plaće Sergija Ramosa, Achrafa Hakimija, Wijnalduma, Donnarumme i Danila Pereire, koje premašuju 55 miliona. Stručnjaci ističu kako je nemoguće da francuski klub ispuni finansijski fair play UEFA-e.

Međutim, predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin kazao je prije nekoliko mjeseci da će progledati kroz prste ekipama ove sezone, a jasno je aludirao na PSG i “Manchester City”, kako bi im zahvalio što su odbili biti dijelom Evropske superlige. Nastojeći spriječiti transfer Messija u Pariz, grupa partnera iz “Barcelone” podnijela je tužbu Evropskoj komisiji i zahtijevala privremenu suspenziju transfera pred građanskim i upravnim pravosuđem u Francuskoj. Tužbu je službeno uputio francuski advokat Juan Branco. “U sezoni 2019/2020. omjer između plaća i prihoda pariškog tima bio je 99 posto, dok je onaj 'Barcelone' bio 54 posto, a 'Barci' se ne dopušta da potpišu igrača poput Messija jer ne poštuju sve norme”, kazao je Branco, dodajući kako je francuska liga izašla u susret PSG-u.

Nedostatak ekonomske kontrole u francuskom fudbalu objašnjava ogromna ulaganja PSG-a u nove igrače ovog ljeta. Država Katar snosi troškove. “Paris Saint-Germain” raste već cijelo desetljeće uz pomoć te zemlje. Šeik arapske zemlje plaća za nove igrače, počevši od Mbappéa: transfer je iznosio 180 miliona eura, koji su, zbog pravila finansijskog fair playa, plaćeni u dvije rate. U to vrijeme budžet PSG-a iznosio je 440 miliona eura i bilo je nemoguće opravdati trošak od 180 miliona na samo jednog fudbalera.

Isto se dogodilo s Neymarom, dovedenim za 222 miliona eura, kada je budžet kluba iznosio 430 miliona. Ta je ekonomska opcija bila neizvediva, ali je obavljena uz pomoć nacije bogate naftom i plinom. UEFA je to dopustila. Francusku ligu ionako nije bilo briga.

U posljednjih pet godina, prema časopisu Forbes, PSG je sportski klub koji je najviše porastao: 207 posto. S vrijednošću od dvije i po milijarde, “Paris” je rangiran na 49. mjestu liste časopisa, na tabeli na kojoj vode “Dallas Cowboysi” (NFL, pet milijardi i 700 miliona), a na kojoj se “Barça” (4,76) i “Madrid” (4.72) nalaze na četvrtom, odnosno petom mjestu.

Ovog ljeta, u želji da osvoji Evropu, PSG je ponovo posegnuo za novčanikom. Kupljen je Achraf Hakimi za 60 miliona i Danilo Pereira za 16. Messija i bivšeg kapitena “Real Madrida” Sergija Ramosa dobio je besplatno. Osim toga, također je potpisao igrača “Liverpoola” Wijnalduma i golmana evropskog prvaka Italije Donnarummu kao slobodne igrače. Neymar je obnovio ugovor prošle godine, Di María, Verratti i Marquinhos, među ostalima, ostat će u timu. Nejasna je samo budućnost Mbappéa, koji želi u “Madrid”. Tim predvodi trener Mauricio Pochettino, finalista Lige prvaka s “Tottenhamom” 2019.

Messi je došao da donese PSG-u prvu Ligu prvaka. Bit će to, možda, konačno trenutak kada je fudbal osvojio francusku prijestolnicu.