Iz iste njemačke porodice bilo je 17 osoba i niko od njih nije bio vakcinisan. Sletjeli su 21. marta na međunarodni aerdorom u Paragvaju, desetak njih bili su maloljetnici i svi su privedeni. U međuvremenu je na društvenim mrežama ponovno otvorena rasprava: jedni su tražili da im se dopusti prolazak, a drugi da se poštuju pravila i da se vrate u Evropu.
Njih 17 protjerano je dvanaest sati kasnije. U Paragvaju stranci koji ne dolaze iz susjednih zemalja moraju ispuniti izjavu da su vakcinisani protiv covida: od 12. januara onima koji nisu vakcinisani sa obje doze zabranjen je ulazak u zemlju. No, niko ih nije spriječio da lete iz Frankfurta u Madrid, a odatle avionom Air Europa do Asuncióna.
Njemačka porodica namjeravala je doći do paragvajskog sela i kupiti komad zemlje. Oni nisu jedini koji dolaze u Paragvaj s tim ciljem.
Tokom pandemije Njemačka je postala evropska nacija s najvećim brojem iseljenika u Paragvaju. Oni su već treća najveća imigrantska zajednica u zemlji, iza Brazilaca i Argentinaca. Najmanje 1644 Nijemaca završilo je proces naseljavanja u Paragvaju 2021. godine. Gotovo trostruko više nego u 2020. A do 30. marta ove godine, još 575 završilo je postupak prijave.
Neki vjerski fanatici i desničari vide Paragvaj kao utočište od vakcina. No, pioniri ovog vala stigli su prije krize s koronavirusom. Kao i Witali Fuchs, koji je u zemlju stigao 2016. i živi u Hohenauu, jednoj od najtradicionalnijih njemačkih kolonija u južnom Paragvaju. gdje je osnovao vlastitu crkvu i vodi internetski forum o “valu emigranata u Paragvaj”.
Službeno, trenutno u Paragvaju živi 7.731 Nijemac, ali nije poznato koliko ih zapravo ima zbog propusnih granica ove zemlje, u koju svako ko želi može ući ili izaći hodajući ili ploveći kroz bilo koji od 3.739 km graničnih riječnih i kopnenih područja koje dijeli s Brazilom, Argentinom ili Bolivijom.
Njemački konzul procjenjuje da u Paragvaju živi između 22.000 i 30.000 Nijemaca. I dodaje da je od sedam miliona stanovnika zemlje do 300.000 njemačkog porijekla.
Njihov dolazak napuhao je cijene zemljišta u područjima kao što su Villa Rica, Hohenau, Obligado, Bella Vista ili Colonia Independencia. Mjesta koja već više od stotinu godina naseljavaju Nijemci gdje sada prevladava njihov jezik, pomiješan s malo španskog i s jezikom Guaraní kojim govore uglavnom Paragvajci.
"Postoje brojni ljudi iz Colonias Unidas koji prodaju dio svojih parcela gringosima", objavile su lokalne novine Última Hora u listopadu prošle godine. Dva mjeseca ranije, Angelo i njegova supruga odlučili su napustiti posao u Allgauu, mjestu u njemačkim Alpama blizu austrijsko-švicarske granice, kako bi preselili u Paragvaj sa porodicom.
Angelo kaže da su bili umorni od "kvadratnog mentaliteta" u svojoj zemlji. I također da se boji ubistava i imigranata koji stižu u Njemačku jer se jednom, 2018. godine, u njegovom gradu dogodilo ubistvo, a odgovorna osoba bila je izbjeglica s psihijatrijskim problemom. U Paragvaju je stopa ubistava 24 puta veća od one gdje su živjeli.
Ni on ni njegova supruga nikada nisu posjetili Latinsku Ameriku i ne govore španski. Ali Angelo kaže da se u Paragvaju nadaju da će pronaći "život kao prije". Plan mu je otvoriti restoran s njemačkom i mađarskom hranom, objasnio je Angelo u dokumentarcu na njemačkom televizijskom kanalu Y-Kollektiv. Kad su stigli u Asunción, ovo je bio njihov dojam o glavnom gradu Paragvaja: “Prilično prljavo, puno smeća i ogromne rupe u zemlji. I puno siromaštva.“
Ne stižu svi Nijemci u Paragvaj tražeći istu stvar: osim protivnika migracija i antivaksera tu su i penzioneri koji samo žele uživati u eurima svoje penzije u zemlji devalviranog Guaranija, što je paragvajska valuta. A tu su i društveni istraživači, naučnici, privatni detektivi i industrijski radnici ili obrtnici koji traže radikalnu, egzotičnu i tropsku promjenu u svojim životima. No, nema sumnje da je zdravstvena kriza potaknula migracijski tok.
“Mnogi se ne slažu s politikom pandemije u Njemačkoj ili Europi i misle da je u Paragvaju lakše, možda bez tolikih ograničenja”, priznao je njemački konzul decembru u članku pod naslovom Nijemci u Paragvaju: osnovni vodič za razumijevanje interesa u našoj zemlji. Tekst koji pokazuje da je ovaj antivakserski“masovni val imigranata” u zemlju koju je do kraja marta zabilježila smrt 18.664 ljudi od covida, a koja ima zdravstveni sistem toliko nesiguran da tjera pacijenta na spavanje u stolicama ili hodnicima ili da plati 100.000 dolara za onkološke lijekove koji su mu potrebni.
Oko 250 stranih doseljenika, većinom Nijemaca, živi u Zelenom raju, tako su nazvali ruralni grad okružen i čuvan stražarima s automatskim oružjem. Historija ove zajednice započela je 2016. godine, kada je nekoliko otvoreno antivakserskih i islamofobičnih Austrijanaca emigriralo u Paragvaj i osnovalo mjesto. Preobrazili su stočarski ranč i močvarno područje u gigantsku zatvorenu zajednicu površine 16 četvornih kilometara. Na svojoj web stranici sebe definiraju kao “najveći projekt urbanizacije i naseljavanja u Južnoj Americi” ili kao “autonomnu zajednicu”.
Sa Facebook i Telegram grupa pozivaju evropske antivaksere i pobornike mnogih drugih zavjera da dođu u Paragvaj. Kažu im da nema propisa protiv covida (što je laž), da ne postoji 5G (što je istina jer još nije instaliran) i, usput rečeno, prodaju im komad zemlje i kuću u Paraíso Verdeu. Metalna vrata i drvene ograde koje čuvaju stražari udaljeni su oko četiri sata vožnje asfaltom od Asuncióna, glavnog grada Paragvaja i 14 kilometara prašnjave crvene makadamske ceste od Caazape, najbližeg grada.
Osnivači su kupili nekretninu 2016. jer su vjerovali "u božansko vodstvo", navodi Erwin Richard Annau u videu objavljenom sa suprugom Sylvijom 16. februara ove godine, što je priča koju ponavljaju u raznim reklamnim materijalima.
Annau kaže da su već devedesetih godina pokušali stvoriti sličnu zajednicu u Švicarskoj, a kasnije i u Kaliforniji, "ali i to nije uspjelo". "Htjeli smo živjeti suživot ljudi utemeljen na prirodnom zakonu i razumu, te duhovnom razvoju", prisjeća se čovjek sijedih obrva koji je u svojoj domovini radio kao porezni savjetnik. "Ali to nije moguće ako želite alternativnu medicinu, alternativnu energiju i alternativnu poljoprivredu jer imate vlasti za vratom", dodaje u istom videu.
Ono što Erwin Annau ne govori u svojim videozapisima je da je bio član Scijentološke crkve, koja se u nekim zemljama smatra opasnom sektom, i da je osuđen za prevaru u Sjedinjenim Državama i da je morao platiti 100.000 dolara kako bi izbjegao odlazak u zatvor jer je njegova firma za distribuciju deterdženata, reklamirala proizvod za čišćenje sa svojstvima koja nisu naučno dokazana.
Uz njih je i decertificirani liječnik Ryke Geerd Hamer koji je tvrdio da liječi rak nenaučnim metodama sve dok mu licenca nije oduzeta 1986. zbog nemara i nesavjesnog rada. Hamer je tvrdio da je njegova metoda "njemačka" alternativa konvencionalnoj kliničkoj medicini, za koju tvrdi da je dio jevrejske zavjere za desetkovanje nejevreja.
Liječnik, kojeg je austrijsko pravosuđe progonilo zbog smrti 34 pacijenta, uvjeravao je ljude poput Helmuta i Erike, roditelja djevojčice Olivije, da samo on može izliječiti tumor na bubregu od kojeg je bolovala njezina kćer. Djevojčica je preživjela zahvaljujući tome što im je austrijsko pravosuđe oduzelo roditeljsku ovlast i natjeralo ih da je liječe kemoterapijom, što joj je spasilo život.
U maju 2018., Annau je u jednom intervjuu obećao da će u sljedećih pet godina u njegovom kompleksu živjeti "oko 4.000 ljudi", što se nije dogodilo jer ih još uvijek nema 300. Annau poziva ljude da dođu u Paragvaj govoreći da tamo je manje birokratije, manje poreza, manje vakcina i manje muslimana (u Paragvaju, zapravo, postoje hiljade muslimana, koji žive skladno s ostatkom stanovnika). Islamofobične poruke osnivača zajednice ponavljaju se na svim njezinim kanalima.
Paragvaj ima dugu tradiciju primanja evropskih migranata koji ne prihvaćaju zakone svoje zemlje porijekla u pogledu poreza ili poštivanja ljudskih prava. U ovoj južnoameričkoj zemlji osnovana je prva nacistička stranka izvan Njemačke (1928.), slučajno tik uz Zeleni raj, u drugoj zajednici njemačkog porijekla pod nazivom Colonia Independencia. Takođe se u Paragvaju desetljećima skrivao ratni zločinac i liječnik poznat po okrutnosti svojih eksperimenata u nacističkim koncentracijskim logorima, Josef Menguele.
I Hitlerov pilot Hans-Ulrich Rudel živio je tamo kao heroj, maskiran u trgovca oružjem, neonacističkog aktivistu i savjetnika najdugovječnijeg diktatora u Južnoj Americi, Paragvajca Alfreda Stroessnera, koji je bio sin njemačkog imigranta.
Ova zemlja bez izlaza na more u srcu Južne Amerike održavala je dokumentiranu mrežu podrške nacističkim kriminalcima koje je promovirao sam Stroessner, ali je takođe bila i ostaje mjesto utočišta za radikalne vjerske utopije. Kao što su sadašnji menoniti koji uglavnom žive u Chacou ili isusovačke misije koje su sve do 18. stoljeća nametale svojevrsnu "meku kolonizaciju" s malo manje sadizma i više kooperativnosti s lokalnim autohtonim narodima.
Od svih argumenata kojima pioniri pokušavaju privući sunarodnjake, jedan je potpuno istinit: u Paragvaju se praktično ne plaćaju porezi. Zapravo, zemlja je gotovo pa porezni raj. Njihovi su porezi toliko niski da čak i Međunarodni monetarni fond (MMF) preporučuje zemlji da ih poveća.
