Sarajevskim ulicama ovih dana širi se dobro poznati žamor, a na kioscima odjekuje rečenica: "Nema, dođite sutra". Jasno je da je kolekcionarska euforija opet zavladala glavnim gradom Bosne i Hercegovine. Potraga za samoljepljivim sličicama postala je svakodnevna misija, a prizori najmlađih, ali i starijih sugrađana koji s pažnjom popunjavaju rubrike posvećene reprezentaciji Bosne i Hercegovine dokaz su da nostalgija ne poznaje godine. Ipak, iza svakog zalijepljenog Edina Džeke ili Luke Modrića stoji priča o viziji dvojice braće koja je započela prije više od šest decenija u Italiji.

Rizik koji je stvorio carstvo

Sve je počelo 1960. godine u Modeni, gdje su Giuseppe i Benito Panini vodili skromnu prodavnicu novina. Njihov uspon prema vrhu počeo je sasvim slučajno - otkupom odbačene kolekcije figurica koju jedna firma nije uspjela plasirati na tržište.

Umjesto da ih ignoriraju, braća su te sličice upakirala u paketiće po dva komada i prodala nevjerovatna tri miliona primjeraka. Taj neočekivani trijumf doveo je do osnivanja kompanije Panini 1961. godine. Već u prvoj godini, štampajući lica fudbalskih idola, prodali su 15 miliona paketića, a biznisu su se ubrzo priključila i preostala dva brata, Franco i Umberto.

Prepoznatljivi logo viteza s kopljem, koji i danas krasi njihova izdanja, krije zanimljivu ličnu priču. Giuseppe Panini je, naime, bio veliki ljubitelj enigmatike, a svoje križaljke je rješavao pod pseudonimom "Vitez", što je kasnije postalo zaštitni znak globalnog brenda.

Tehnološka revolucija i "jezik" kolekcionara

Iako su šezdesete bile rezervirane za italijansko tržište, proboj na svjetsku scenu dogodio se s albumom za Mundijal u Meksiku 1970. godine. Ubrzo je uslijedila i jezička revolucija. U Velikoj Britaniji su se udomaćili termini poput "swaps" (zamjene) ili "shinies" (sjajne sličice), dok je kod nas kultno "imam, imam, trebam" postalo sastavni dio djetinjstva.

Prekretnica u samom iskustvu sakupljanja desila se 1977. godine s albumom Euro Football. Do tada su kolekcionari morali koristiti ljepilo kako bi fiksirali sličice, koje su zapravo bile kartončići, ali Panini tada uvodi samoljepljivu inovaciju koja je zauvijek promijenila pravila igre.

Koliko je brend postao dominantan pokazuje podatak da je tokom osamdesetih godina devet od deset britanskih školaraca sakupljalo njihove sličice.

Braća Panini (Foto: Panini Newsroom)

Računica strasti

Današnja situacija u Sarajevu pokazuje da strast nije splasnula, ali su se brojke promijenile. Za aktuelni ciklus, ljubitelji fudbala u Bosni i Hercegovini moraju izdvojiti 2,5 KM za paketić u kojem se nalazi sedam sličica. Budući da album za predstojeće prvenstvo sadrži 980 sličica, jednostavna računica kaže da je u idealnom scenariju, bez ijednog duplikata, potrebno kupiti 140 paketića, što košta 350 KM.

Poređenja radi, za prvenstvo u Kataru 2022. godine album je imao 670 mjesta, a paketići s po pet sličica koštali su minimalno 134 kupovine. Iako je broj reprezentacija narastao, potreban broj paketića ostao je približan.

Ipak, iskusni sakupljači znaju da je bez razmjene sličica trošak dva do tri puta veći, zbog čega je tradicionalno "mijenjanje" na ulicama i dalje najisplativija metoda.

Od Pelea do danas

Put Panini grupe nije bio bez turbulencija. Braća su 1988. godine prodala kompaniju Robertu Maxwellu, nakon čega je ona prelazila u ruke DeAgostini grupe, pa čak i Marvel Entertainmenta 1994. godine, da bi se krajem devedesetih konačno vratila u italijansko vlasništvo.

Danas je to imperija koja godišnje izbaci preko 7.000 publikacija. Iako su počeli isključivo s fudbalom, od 2009. godine su se agresivno proširili na NBA (uz saradnju s Kobeom Bryantom), NHL, te dobili licence za Disney, Warner Brothers i WWE.

Dokumentirajući karijere od Maradone i Pelea do Haalanda i Messija, Panini je ostao lider koji dječju radost pretvara u ozbiljne profitne marže, dokazujući da se uzbuđenje otvaranja novog paketića ne može zamijeniti digitalnim formatima.