Čovjek u nevolji dobro pamti postupke drugih ljudi prema sebi. Svaki mrk pogled, gruba riječ i drugi izraz prezira, ureže se duboko u ljudsku dušu. S druge strane, dobročinstvo u nevolji ostaje još dublje pohranjeno u sjećanju. Svaka dobronamjerna gesta, sadaka, lijepa riječ ili osmijeh upućen čovjeku u nevolji ostaju pohranjeni u njegovom srcu do kraja života. Zahvalan čovjek svog dobročinitelja svrstava među njemu najdraže ljude i nastoji da mu se na bilo kakav način oduži ili iskreno zahvali. Početkom ovogodišnjeg ramazana, svjedočili smo jednom lijepom, moglo bi se reći dirljivom trenutku u Gradskoj ili Pazardžik džamiji u Bosanskoj Krupi, koji to potvrđuje.
Gradska ili Pazardžik džamija u Bosanskoj Krupi
Druge ramazanske večeri, pred teravih-namaz, u džamiji se iznenada pojavio dvadesetdevetogodišnji Tarik Abdelrahman, migrant iz Gaze. Bio je veseo i uz dozvolu imama džamije Amel-efendije Durakovića predvodio je dio teravih-namaza te se obratio prisutnima. Kaže da je došao mahsuz iz Belgije kako bi zahvalio građanima Bosanske Krupe, koje je prije tri godine upoznao i koji su mu pomagali kad je bio u nevolji.
Došao je kako bi, barem nakratko, bio s njima u prvim danima blagoslovljenog mjeseca ramazana.
Prije tri godine, ovaj mladi Palestinac s nekolicinom prijatelja boravio je neko vrijeme u Bosanskoj Krupi. Svi su bili izmučeni, gladni i promrzli. Pokušavali su se s ostalim migrantima domoći zapadnoevropskih zemalja preko Hrvatske. Međutim hrvatska policija sačekivala ih je, hvatala i nakon divljačkog maltretiranja vraćala nazad u Bosnu opljačkane i isprebijane. Čekajući povoljnu priliku da pređe granicu Republike Hrvatske, Tarik je došao u Bosansku Krupu, koja se kao i ostali krajiški gradovi nalazi u blizini granice.
Budući da je bio predan vjernik, i pored toga hafiz Kur’ana, često je dolazio u džamiju na namaz. Tu je upoznao neke džematlije, koji su odlučili da njemu i njegovim prijateljima pomognu oko smještaja, hrane i odjeće.
Tako je jedno vrijeme proveo u Bosanskoj Krupi živeći zahvaljujući pomoći svojih novih prijatelja i dobronamjernih građana.
Nakon određenog vremena uspio je preći u Hrvatsku i dospjeti do Belgije, gdje se u međuvremenu zaposlio i dobio neophodnu dokumentaciju kako bi mogao putovati.
Sve to vrijeme u srcu je nosio grad i ljude koji su mu pomogli u jednom od njegovih najtežih trenutaka i jedva čekao da ih ponovo vidi i kaže im koliko mu mnogo znače u životu.
“Hvala Vam za vašu pomoć i pažnju. Vas doživljavam kao braću, a Bosansku Krupu kao moj drugi dom”, rekao je hafiz Tarik Abdelrahman, koji je vlastitim primjerom pokazao da svaku plemenitu gestu zahvalni ljudi itekako pamte.
