Do početka oktobra VRS je završila planiranje nastavka ofanzivnih dejstava na Vlašiću s ciljem zauzimanja Šešićke planine, kako bi ponovo pokušala presijeći put Turbe - Jajce.  Štab vrhovne komande ARBiH imao je do 5. oktobra saznanja da VRS priprema novu ofanzivu na Jajce. Istog dana svi borci 1. zeničkog odreda povučeni su iz Jajca u Zenicu na odmor. Nije došla druga jedinica, koja bi ih zamijenila. S početkom oktobarske ofanzive, VRS je put Travnik - Jajce držala pod stalnom artiljerijskom vatrom, o čemu je pisao i Glas srpski,

Predstavnici HZ HB (Slobodan Praljak, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Jozo Marić) sastali su se 5. oktobra u mađarskom gradu Pečuju s predstavnicima RS (Ratko Mladić, Branko Derić, Milan Trbojević, Bogdan Subotić i Nikola Koljević), Praljak je na sastanku naglasio da je hrvatski cilj u Bosni i Hercegovini ostvarenje Banovine Hrvatske iz 1939, i zaprijetio da će HZ HB nastaviti rat ako se to ne prihvati od srpske "muslimanske" strane.

Objasnio je srpskoj delegaciji kako je sporazum Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića formalan, da u njemu nema ničega i da je potpisan zbog insistiranja Amerikanaca. Predložio je razmjenu zarobljenika i da VRS prestane s borbenim dejstvima na jajačkom bojištu, a da će zauzvrat HZ HB dati Srbima električnu energiju. Stojić je srpskoj delegaciji misleći na blokadu puteva logisticiranja ARBiH preko kontrolnih punktova HVO u srednjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini obećao da Muslimanima neče pustiti ništa, a da će pustiti električnu energiju Srbima nakon opravki kvarova u HE Jajce II. Za opravke je trebalo dva sata. Tražio je da Srbi tri sata poslije toga otvore zatvarače vode ulazne građevine HE Jajce 1.

Da će hrvatska strana ispoštovati svoj dio dogovora u vezi s Jajcem, naglasio je da HZ HB ima čovjeka u Jajcu. Taj čovjek bio je Nikola Bilić. Dogovoren je bezuslovni i potpuni prekid vatre izmedu VRS i HVO s početkom u 24:00 sata 7. oktobra. Sporazumjeli su se i o obostranoj zabrani pomjeranja dostignutih linija, pregrupisavanja snaga i sredstava, kao i dovođenja novih snaga na liniju fronta, osim u cilju smjena ljudstva. Usaglasili su se da se smjene boraca na liniji fronta trebaju vršiti uz obostranu najavu 24 sata ranije i potpunu obustavu dejstava iz svih oružja i oruđa. Što se tiče dijela sporazuma vezanog za Jajce, dogovorili su da se Nikola Bilić sastane s Mladenom Arežinom u Jezeru i usaglase potrebne detalje kako bi se i realizirao.

Predstavnici HZ HB i RS dogovorili su i formiranje međuvladinih tijela, odnosno komisija, koje su se trebale baviti problemima funkcioniranja vitalnih energetskih, telekomunikacijskih, saobraćajnih i drugih kapaciteta od obostranog interesa. Kao prioritet dogovorili su puštanje vode, struje i plina. Važne stavke sporazuma bile su međusobno priznanje i povlačenje predstavnika iz organa vlasti i Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine ili javno ograđivanje od njihovih aktivnosti i rada.

S obzirom da je srpska strana sve svoje predstavnike povukla do proljeća 1992, ova stavka odnosila se samo na kadrove HDZ koji su još uvijek učestvovali u republičkoj vlasti. Dogovoreno je formiranje zajedničkih srpsko-hrvatskih komisija za teritorijalno razgraničenje i omogućavanje srpskom i hrvatskom stanovništvu na spornim teritorijama da se slobodno iseli gdje želi ili da izabere oblike udruživanja u lokalne i druge organe vlasti na tim teritorijama, ako se odluči ostati. Glavni štab VRS istog dana je naredio, kao i 22. augusta, prekid vatre samo na bojištima prema HVO. To je razumljivo, jer je srpsko-hrvatsko primirje dogovoreno na sastanku u Pečuju kojem nisu prisustvovali predstavnici Republike Bosne i Hercegovine i njene Armije.

Dan nakon sastanka u Pečuju, hrvatske snage povukle su se iz Bosanskog Broda, a katolički banjalučki biskup Franjo Komarica bio je u ozbiljnim razgovorima sa srpskom stranom u vezi povlačenja hrvatskih boraca i civila s kotorvaroške opštine. Poslije susreta u Pečuju primijećeni su lokalni kontakti između vojnih i civilnih organa RS i HZ HB.

Predstavnici HZ HB u Jajcu odmah su počeli na lokalnom nivou implementirati srpsko-hrvatski dogovor iz Pečuja. Preko komisija za razmjenu zarobljenika iz Jajca i Mrkonjić Grada dogovoreno je dvadesetčetverosatno primirje zbog opravki kvarova na HE Jajce II. Primirje je nastupilo 7. oktobra u 24:00 sata.  Dogovorena je i razmjena zarobljenika za 11. oktobar. Srpska vojska Nikolu Bilića i komisiju za razmjenu iz Jajca doživljavala je kao "hrvatsku stranu.""

***

Služba nacionalne bezbjednosti pri CSB Banja Luka raspolagala je 17. oktobra dosta pouzdanim saznanjima da se na jajačkom bojištu vode završne operacije i da bi se Jajce za par dana konačno trebalo zauzeti i staviti pod kontrolu srpskih vlasti. U njenom izvještaju navodi se još kako su Muslimani prilično iznenađeni naglim i neočekivanim ponašanjem Hrvata, koji masovno napuštaju područja pod kontrolom Muslimana i iseljavaju se u pravcu Hrvatske. Služba je zabilježila i slučajeve prelaska Hrvata na teritoriju pod kontrolom VRS. Zaključila je da će se dalji sukobi na području Republike Srpske voditi uglavnom s muslimanskim oružanim formacijama.

***

Vrijeme oružanih sukoba HVO-ARBiH i blokade puteva u srednjoj Bosni i Prozoru poklapalo se s teškom situacijom na jajačkom bojištu. Nakon rješavanja posavskog koridora i otpora Bošnjaka i Hrvata na kotorvaroškoj opštini, a koristeći sukobe HVO-ARBIH, VRS počela je opsežnu ofanzivu s ciljem zauzimanja Jajca. Momir Talić, komandant 1. Krajiškog korpusa, obavijestio je 20. oktobra GŠ VRS da, sa napuštanjem jedinica HV u Jajcu, a zahvaljujući sukobima muslimanskih i ustaških formacija na području Travnika, Viteza i Busovače stvoreni su povoljni uslovi da 30. Krd oslobodi Jajce."

Informirao je Mladića da je posle napuštanja Jajca od strane dela snaga HV bivši predsednik opštine i SDA gospodin Karadžić preuzeo komandu nad gradom Jajcem i prihvatio pregovore sa organima vlasti iz Mrkonjića oko puštanja struje iz elektrana "Jajce-1" i "Jajce-2". Smatrao je da muslimanske snage" s pregovorima pokušavaju dobiti na potrebnom vremenu za dolazak pojačanja iz srednje Bosne. Srpska vojska intenzivirala je ofanzivu na jajačkom bojištu, praćenu žestokim granatiranjem linija odbrana branilaca i naseljenih mjesta, naročito onih blizu fronta.

Komandant 1. KK Momir Talić došao je 23. oktobra u komandu 30. pd s grupom oficira kako bi skupa s komandantima brigada i taktičkih grupa razriješili plan za dalja b/d u operaciji Vrbas-92. Raspoloženje srpskih boraca za napad na Jajce bilo je na zadovoljavajućem nivou, ali je bilo i pojedinaca koji su negodovali.

Nikola Bilić, predsjednik HVO Jajce, boravio je u Hercegovini i vratio se 22. oktobra u Jajce. U kasnim večernjim satima tražio je od ARBIH da naredno jutro preuzme liniju odbrane HVO na pravcu Sivi dom Šehalića tekija (tt 514) Vrbica Podovi (tt 892) na pet dana. Na toj liniji, uz lokalne jedinice HVO, nalazila se i 1. kotorvaroška bojna HVO. Blaškić joj je naredio da se izvuče iz Jajca, a u vezi sa oružanim sukobima u srednjoj Bosni. Jajački HVO nije imao raspoloživih snaga da popuni liniju, niti je mogao dobiti drugo pojačanje umjesto Kotorvarošana.

Komanda OpŠO Jajce naredila je jedinici 7. brigade, koja se nalazila u Jajcu, da posjedne tu liniju s vodom HVO iz Vrbice i vodom OpŠO Jajce, što je i učinjeno. Uputila je zahtjev RgŠO Zenica da vrati 1. zenički odred. Srpska ofanziva pojačana je 24. oktobra na cijeloj sjevernoj liniji odbrane, od Šehalića tekije na lijevoj obali Plive do Bareva i HE Jajce II na Vrbasu.75 Raspoređene jedinice jajačkih branilaca na liniji odbrane Sivi dom - Šehalića tekija - Vrbica izdržale su, uz gubitke, sve pješadijske napade TG-2 (VRS). U toku noći 24/25. oktobar linija je ipak pala. Tako je srpska vojska ujutro 25. oktobra prešla na lijevu obalu Plive u prvo predgrade.

Ujutro, 25. oktobra, komanda 30. pd ponovila je naređenje jedinicama za napad s ciljem potpunog ovladavanja lijevom obalom Vrbasa.  Jedinice TG-1 30. pd, predvodene 1. mpoabr, pojačale su 24. oktobra pritisak na branioce u rejonu Gole planine i Bareva. Dio jedinica napadao je prema Barevu (na Široko, tt 964), a dio prema Jeliku (Gola planina). Narednog dana TG-1 ušla je u Barevo do, „Stipičine kuće." Borba za Jelik (tt 1006) na Goloj planini ponovo je bila krvava. Najveće žrtve na tom pravcu podnio je 2. bataljon 11. Ipbr. Šipovački bataljon 1. pbr, u sastavu TG-1, dejstvovao je prema Jeliku i Bebi (tt 789-tt 729) sa sjeverozapadne strane. Njegovi ukupni gubici na Goloj planini od 3. septembra do 27. oktobra bili su sedam poginulih i trideset teže i lakše ranjenih boraca.

Borba za odbranu Jajca nastavljena je istim intenzitetom i 27. oktobra, uz veće gubitke branilaca i napadača. Jajački branioci na liniji Podovi - Gola planina - Barevo - HE Jajce II još uvijek su odolijevali stalnim artijerijskim i pješadijskim napadima, iako su jedinice VRS bile nadomak Volijaka.

 

 

Na sastanku predstavnika ARBiH i HVO u Bugojnu 26. oktobra dogovoreno je da se uspostave zajednički kontrolni punktovi radi osiguranja prolaska konvoja pomoći za Jajce i drugih konvoja sa MTS- om i humanitarnom pomoći za obje strane.  Štab vrhovne komande OSRBiH imao je operativna saznanja da HVO pod vidom slanja pomoći Jajcu ojačava svoje snage u Bugojnu, Gornjem Vakufu i Novom Travniku.

Komanda 1. Krajiškog korpusa izvijestila je 27. oktobra GŠ VRS da branioci Jajca upornom odbranom, pored velikih gubitaka i dalje drže ključne objekte i sjeverne prilaze. Prema njenim saznanjima u gradu vlada panika, nevdsstatak municije i nije primječeno dovođenje pojačanja. Procijenila je da će branioci Jajca, Gradačca i Orašja pružiti žestok oružani otpor.

Istog dana prebacila je sedamdeset pripadnika 1. bataljona vojne policije s gradačačkog na jajačko bojište. Pristiglo je i dvadeset boraca izviđačkog voda 1. KK, šezdeset boraca prnjavorske brigade, šezdeset boraca osinjske brigade, trideset i pet boraca 4. Ipbr i 165 pripadnika milicije iz stanica javne bezbjednosti Banja Luka, Jajce, Ključ, Sanski Most i Šipovo. Šest srpskih boraca je poginulo 27. oktobra, a osam ih je ranjeno,

Stanovništvo se iz grada počelo izvlačiti u noći 27/28. oktobar. Neke jedinice HVO napuštale su linije i izvlačile se preko Vrbasa. Komanda OpŠO Jajce i komandiri interventnih jedinica sa svojim borcima pokušavali su svim silama zadržati neprijateljske snage. Međutim, one su nadirale sa svih pravaca na sjevernim linijama odbrane Jajca. Bile su podržane snažnom artiljerijskom vatrom, tenkovima i borbenim oklopnim vozilima. Također su i brojem pješadije bile u velikoj prednosti u odnosu na branioce.

 

Poslije podne, 28. oktobra, uspostavljena je nova linija odbrane grada pravcem Varošnice Pijavice rezervoar za vodu Gornji Volijak Katina Carevo Polje Blaževići Gola planina. Komanda OpŠO Jajce predložila je načelniku ŠVK OSRBiH da se tokom noći borci s civilima izvuku na drugu obalu Vrbasa i uspostave odbranu.

 

Načelnik je odbio prijedlog i naredio da se drže trenutni položaji do dolaska pojačanja ARBiH iz Mostara i oklopno-mehanizovane jedinice HOS-a iz Hercegovine. Iz Mostara je, zaista, tog dana krenulo pedeset iskusnih boraca, dobrovoljaca 1. mostarske brigade ARBiH, u ispomoć braniocima Jajca. Predvodio ih je Jajčanin Suad Muharemović. Krenuli su s po jednim okvirom municije za automatske puške. Popuna municijom i drugim potrebnim MTS-om obećana im je po dolasku u Travnik. Do Prozora su stigli bez problema. Dalje im hrvatske snage (HVO i HV) nisu dopustile prolaz, te su bili primorani prenoćiti u Jablanici.

U jutarnjim satima 29. oktobra HVO im je odobrio tranzit preko Prozora. Da bi izbjegli nova zadržavanja u srednjoj Bosni na kontrolnim punktovima HVO, u Prozoru su se objedinili s grupom boraca jačine čete koju je predvodio Ante Prkačin iz HOS-a. Prkačin je vodio tu grupu u ispomoć Jajcu. Većina njenih pripadnika bili su mladi i borbeno neiskusni Bošnjaci iz Čapljine. Prilikom prolaska kroz Novi Travnik iz Prkačinove grupe izdvojio se jedan vod specijalaca HVO i ostao u tom gradu. Praljak je, očito, iskoristio priliku da s Prkačinom pošalje pojačanje snagama u Novom Travniku koje su bile u sukobu s ARBiH u Lašvanskoj dolini. U poslijepodnevnim satima Muharemović i Prkačin stigli su u Travnik. lako su imali namjeru nastaviti ka Jajcu naredni dan, ubrzo se ispostavilo da to ne bi imalo nikakve svrhe.

U noći sa 28. na 29. oktobar putem lokalne televizije jajačkom stanovništvu obratili su se Midhat Karadžić i Nikola Bilić. Izjavili su da su linije stabilizirane, te da će se odbrana organizirati na desnoj obali Vrbasa. Poručili su da se u Jajcu brani srednja Bosna i da će ono biti odbranjeno. Rekli su da je potrebno evakuirati starije i bolesne na drugu stranu Vrbasa. Dok je trajala emisija, HVO se povlačio iz rejona Blaževići - Peratovci, o čemu je obavijestio komandu OpŠO Jajce, te je i ona naredila svojim jedinicama da se prebace na desnu obalu Vrbasa. Pred zoru je počelo izvlačenje boraca i preostalog stanovništva.

Odbrana Jajca, nakon petomjesečnog hrabrog otpora branilaca, time je završena, iako su jedinice u rejonu Bareva nastavile borbu, ne znajući za napuštanje grada. Linije odbrane od Kerpića do Božikovca bile su stabilne, kao i linije odbrane od ušća Ugra do Suhog polja. Neprijatelj nije iskazivao namjeru da ih napadne, ostavljajući tako jajačkim braniocima i civilima mogućnost da napuste teritoriju opštine Jajce. Da ih je napao i blokirao šumski put Jajce Travnik, što je ranije uporno pokušavo, primorao bi jajačke branioce da organiziraju bilo kakvu odbranu u rejonu Dnoluke, što mu nije odgovaralo. Bila je to, za agresorsku stranu, ispravna procjena, jer je krenuo nezadrživi egzodus boraca i civila iz Jajca prema srednjoj Bosni. Vojnički bi joj bilo suludo zadržati ga presijecanjem jajačkog koridora.

Od 25. do 28. oktobra na prvoj liniji odbrane poginulo je sedamnaest boraca ARBiH iz jedinica OpŠO Jajce.

Kada su se civili i borci tokom noći 28/29. oktobar počeli prebacivati iz grada na desnu stranu Vrbasa, došlo je do velike panike i straha, tako da se stanovništvo i te druge strane počelo evakuirati u pravcu Dnoluke. Anarhija koja je nastala medu braniocima, prouzrokovana različitim Jezinformacijama i defetizmom, nije dozvoljavala uspostavljanje nove linije odbrane.

Kada je ujutru 29. oktobra (četvrtak) grad osvanuo u plamenu, više nije bilo moguće, a nije imao ni ko, smiriti stanovništvo Jajačka lokalna televizija, koja se trebala dislocirati na sigumiji dio teritorije, nije uspjela to uraditi. U grada su se vodile sporadične ulične borbe. Ostali su najhrabriji da izvuku i spase civile, izvlačenje civila išlo je preko mosta u Kozluku, improviziranog splava u Hrastu i mosta Prudima prema Podmilačju. Svi putevi za izvlačenje civila i boraca s lijeve na desnu obalu Vibasa bili su vidljivi srpskoj vojsci s Čusina i Bukovice, te je dejstvovala po njima. Većina civila izvukla se u noći 28/29. oktobar. Ta duža jesenska noć i maglovito jutro 29. oktobra omogućili su im zaštitu.