Predsjednik političkog savjeta SNSD-a Slavko Mitrović siva je eminencija te stranke te jedan od njenih osnivača. Upravljajući svim krupnim političkim odlukama iz sjene, ideološki je otac Milorada Dodika, ako taj pak u nešto istinski i vjeruje.

Na meti Mitrovića ranije su bili državni sud i tužilaštvo, posebno nakon slučaja Dodikovog kršenja ili neizvršavanja odluka visokog predstavnika što od prije nekoliko godina predstavlja krivično djelo. Dodik je osuđen, kaznu je platio tako izbjegavši zatvor, dok Mitrović nastavlja dalje. Ovaj dugogodišnji zagovornik koncepta "vraćanja nadležnosti" kolumnista je medija iz manjeg bh. entiteta gdje redovno tumači ustavnopravno uređenje BiH na način na koji bi to rado vidjeli iz administrativne jedinice RS-a.

Sada, nakon što je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt podnio ostavku na tu poziciju, svi SNSD-ovci redom pjevaju istu pjesmu čiji se tekst poglavito odnosi na komponente pravnog uređenja naše zemlje koje su nastale kao rezultanta djelovanja OHR-a. Bez obzira na to što je Ured visokog predstavnika međunarodna institucija koja djeluje po međunarodnom pravu neovisno o tome ko obnaša funkciju visokog predstavnika, iz SNSD-a se utrkuju u tome ko će najglasnije pokušati osporiti Schmidtova rješenja koja su postala dio domaćeg pravnog sistema.

Odluke OHR-a morale bi ostati na snazi, no SNSD-ov Mitrović tumači norme kroz ideološku primu, a nikako u skladu sa objektivnom stvarnošću. Pita se tako u svojoj posljednjoj kolumni Mitrović, da li su sudije Ustavnog suda BiH ikada pažljivo pročitale Ustav BiH. Pod "pažljivo" Mitrović misli na "onako kako meni odgovara".

Sihronizirani napad na Schmidta koji svakako nije bez mana te institucije BiH ne gubi na snazi, a u trenutnim geopolitičkim okolnostima uzma sve što može.

Mitrovićev politički koncept zapravo počiva na tezi da BiH može postojati jedino kao zamišljena zajednica entiteta, što je narativ koji bez iznimke ponavljaju svi SNSD-ovci na raznim međunarodnim adresama. Želja da BiH postoji bez stvarnog kapaciteta, u kontekstu gdje državni aparat provodi zakone ili donosi obavezujuće odluke,  pokušaj je slabljenja državnih institucija koji ne posjeduje stvaran odjek te je ranije osujećen odlukama upravo visokih predstavnika ili djelovanjem Ustavnog suda BiH.

Takva prodržavna odbrana na čijoj su prvoj linij bili OHR i Ustavni sud BiH, u Mitrovićevoj interpretaciji su po automatizmu "napad na Dejton" jer ne odgovaraju nastojanjima da se jednom administrativnom dijelu suverene države dodijeli takav zakonodavni status kroz odluke državnih tijela, kojima bi on postao nadadministrativna zajednica sa jasnim političkim pravima.

Mit o pobjedi

Dodik i SNSD prisvajaju Schmidtov odlazak kao svoj uspjeh: Istina je potpuno drugačija

Problem za SNSD i njegove ideologe jeste upravo međunarodni okvir koji je sastavni dio dejtonske arhitekture. Deklarativna odbrana državnog uređenja na temeljima Dejtona ove godine će, čini se, biti top fraza barem dva politička korpusa u BiH.

Mitrovićeva retorika oslanja se na političku funkciju koja nakon Schmidtove ostavke pokušava proizvesti utisak da postoji pravna mogućnost osporavanja odluka donesenih tokom njegovog mandata, koje se prije svega tiču pokušaja političke rehabilitacije Milorada Dodika koji u svojoj igri sjena i ogledala traži prostor u kojem se ponovno može vratiti na glavnu pozornicu.

Iza te strategije ne stoji ozbiljno pravno uporište, već samo još jedan pokušaj političkog pritiska kroz staru, dugogodišnju matricu sukoba sa međunarodnom zajednicom i državnim institucijama BiH. I dok je moguće da ima (mnogo) istine u tvrdnjama da Mitrović provodi politiku svog prijatelja Sergeja Lavrova, to njegova tumačenja karaktera države čini samo opasnijima,  posebno zbog činjence da ovih dana, istina postaje ono što je dovoljno puta ponovljeno.