U 1950-ima dvadesetak inuitske djece u dobi između pet i devet godina iz raznih sela na Grenlandu odvojeno je od svojih porodica i odvedeno u Kopenhagen da uče danski. I ne samo to, cilj je bio obučiti ih jeziku matične zemlje kako bi s godinama postali mala elita sposobna vladati otokom i voditi ga prema modernosti. U tu su svrhu odabrana najinteligentnija i najpametnija djeca. Djeca su u Danskoj provela dvije godine. Neki po povratku nisu mogli razgovarati s roditeljima jer su zaboravili svoj jezik. Vratili su se u svoju zemlju, ali ne u svoje selo: bili su smješteni u svojevrsno sirotište na daljnji odgoj, koji je potrajao još nekoliko godina.

S vremenom su mnogi od njih završili pijani ili proseći na smrznutim ulicama Nuuka, iščupani, besciljni i beživotni. Drugi su se na kraju udali za Dance. Danska premijerka Mette Frederiksen javno se ispričala u septembru 2022. pred šestero od te djece, sada starije, jedine koja su tada još živa: “Bilo je nehumano, nepravedno i nemilosrdno.”

Između 1960-ih i 1970-ih, hiljade inuitskih žena i djevojaka sterilizirali su danski liječnici pomoću intrauterinog uloška o kojem većina njih nije znala ništa. Nisu ih pitali za dopuštenje. Nije im rečeno čemu služi. Mnogi su bili mlađi od 12 godina. Cilj je bio zaustaviti populacijsku eksploziju stanovnika Grenlanda, prema nekoliko studija, kako račun koji je plaćao Kopenhagen ne bi skočio u nebo.

Kućište je nazvano Spiral Case, po obliku uređaja koji bi, prema riječima nekih žrtava, mogao biti prilično bolan. Mnoge od tih žena nosile su ga godinama, a da to nisu znale. Nikada nisu shvatile zašto ne mogu imati djecu. Ne zna se koliko ih je bilo. U septembru 2022. osnovana je zajednička komisija koju su činili danski i grenlandski naučnici kako bi istražila to pitanje, stoji na početku reportaže s Grenlanda koju je danas objavio El Pais.

Svaki Grenlanđanin poznaje ova dva slučaja. Takođe znaju za slučaj ribara raštrkanih po obalnim selima koji su 1970-ih gotovo prisilno preseljeni – nakon što je njihova ekonomija ugušena – u stambene blokove na periferiji Nuuka u pokušaju da reorganiziraju ribolovnu aktivnost i učine je učinkovitijom. Dezorijentirani i dezorijentirani, mnogi od tih Inuita završili su u rukama alkohola ili depresije.

Zajednička historija koju dijele Grenland i Danska složena je i za sobom ostavlja rane koje se teško zacjeljuju. Sve do 1953. Grenland je zapravo bio danska kolonija. Od te godine postaje nešto poput danskog kantona. Godine 1979. postao je autonomna regija, a 2009. njene su ovlasti proširene na sva područja osim međunarodnih odnosa i odbrane. Nedavne izjave Donalda Trumpa, u kojima je tvrdio da SAD trebaju kontrolisati Grenland iz sigurnosnih razloga te da ne isključuje upotrebu sile ili ekonomskog pritiska kako bi postigao svoj cilj, Grenlanđani su primili i kao prijetnju (od pada u ruke Washingtona) i priliku (da se oslobode danskih ruku).

Rikke Ostergaard, 48-godišnja danska diplomantica društvenih nauka koja od svoje pete godine živi na Grenlandu, trenutno piše doktorsku tezu o odnosu između Danaca i Grenlanđana. Na pitanje kakav je, odmah odgovara: “Pa, i dobar je i loš.” Dodaje kako još uvijek primjećuje određenu snishodljivost dijela danskog stanovništva prema inuitskom stanovništvu.

Daje dva primjera onoga što se danas događa na Grenlandu za koje smatra da opisuju situaciju: “Prvo, kad sam bila mala, bili smo odvojeni po razredima. S jedne strane bili su Danci, s druge strane Grenlanđani. To je sada gotovo. Ali sada, mnogi danski roditelji šalju svoju djecu u privatne škole, koje koštaju, što proizvodi isti učinak. I drugo, postojao je zakon prije nekoliko godina da su danski državni službenici i namještenici bili prisiljeni doći na Grenland, tako da su, po zakonu, bili bolje plaćeni od državnih službenika koji su ovdje rođeni, čak i ako su radili isti posao. To je ukinuto. Ali sada se nastavlja tajno provoditi.”

Većina Grenlanđana želi nezavisnost. Ali malo ko hoće baš sada. Danska šalje oko 600 miliona eura svake godine, čime se podupire velik dio otočnog socijalnog sistema. Medicinska njega, na primjer. Ovaj golemi otok od 57.000 stanovnika i površine četiri puta veće od Španije pravi je logistički izazov s medicinskog gledišta. Ima bolnicu u Nuuku, Reina Ingrid, s više od stotinu kreveta. A četiri mala doma zdravlja raspoređena su diljem otoka. Bolesnike koji iz nekog sela trebaju u Nuuk prevoze letjelicama. Ako su teže ozlijeđeni, sanitetskim vozilom.

Ako bolnica u Nuuku ne može liječiti pacijentovu bolest - ozbiljan srčani udar, porođaj s mnogo kontraindikacija, rak... - pacijenta se prevozi u Kopenhagen, redovnim ili medicinskim letom. Svime upravlja Grenland, ali na kraju plaća danska država. Pacijent ne plaća ništa.

Zbog toga mnogi na otoku dobro promisle prije nego što kažu da žele nezavisnost. Zapravo, sam premijer Múte Egede iz Inuit Ataqatigiit (Inuitske narodne stranke) je na nedavnoj konferenciji za novinare, upitan kada će doći do nezavisnosti, odgovorio da još nema datuma. Otok je bogat naftom, plinom, zlatom i željezom. Također je bogat rijetkim mineralima koji su postali neophodni za izgradnju baterija za električne automobile ili turbina za vjetroturbine. Ali još ih se ne iskorištava na način koji bi mogao nadoknaditi milione koje svake godine transferira Danska, jer 95% profita od izvoza dolazi od ribarstva, glavne industrije zemlje. EL PAIS