Otto Skorzeny (1908-1975) bio je austrijski SS-Standartenführer (pukovnik) i jedna od najpoznatijih ličnosti Trećeg Rajha, proslavljen kao Hitlerov "specijalista za spašavanje" i "najopasniji čovjek u Evropi" zbog svojih smjelih i nekonvencionalnih komandoskih operacija. Njegova karijera je fascinantan spoj vojnog genija, političke ideologije i kontroverznih poslijeratnih aktivnosti.

Rani život i obrazovanje (1908-1939)

Rođen je 11. juna 1908. godine u Beču, u porodici austrijske srednje klase s vojnom tradicijom. Njegova mladost obilježena je i bavljenjem mačevanjem na univerzitetu, gdje je zaradio svoj karakterističan ožiljak na licu ("Schmiss") – rezultat studentskog dvoboja, koji će kasnije postati njegov zaštitni znak. Studirao je građevinarstvo na Tehničkom univerzitetu u Beču i diplomirao 1931. godine.

Njegovi politički stavovi razvijali su se u okrilju rastućeg austrijskog nacionalizma i nacizma. U ranoj mladosti bio je član nekoliko nacionalističkih i paravojnih grupa, a 1931. godine pridružio se Nacionalsocijalističkoj njemačkoj radničkoj partiji (NSDAP) i SS-u u Austriji. Brzo je napredovao unutar SS-a zahvaljujući svojoj fizičkoj impozantnosti (bio je visok preko 190 cm), inteligenciji i organizacionim sposobnostima. Učestvovao je u pripremama i provođenju Anšlusa (pripajanja Austrije Njemačkoj) 1938. godine.

Drugi svjetski rat: sabotaže i vojne operacije

Na početku Drugog svjetskog rata, Skorzeny je, kao civilni inženjer, bio uključen u logistiku, ali je ubrzo prešao u oružane snage. Iako je u početku služio u Waffen-SS-u kao tehnički oficir, njegova ambicija i sklonost operacijama izvan uobičajenih vojnih struktura brzo su ga dovele do specijalnih jedinica.

Njegov uspon počinje 1943. godine kada je prebačen u VI odjeljenje (Sabotaža) Glavnog ureda za sigurnost Rajha (RSHA), pod komandom Waltera Schellenberga. Tu je postao specijalista za specijalne operacije, sabotaže i gerilski rat.

Skorzeny je razvio reputaciju inteligentnog, hrabrog i nemilosrdnog komandosa, spremnog da preuzme velike rizike. Kroz čitav rat, bio je poznat po svojoj inovativnosti u specijalnim operacijama, često koristeći obmane i psihološki rat.

Otto Skorzeny postao je poznat po nekoliko smjelih i nekonvencionalnih operacija u razdoblju Drugog svjetskog rata.

Skorzeny je predvodio tim njemačkih komandosa koji su jedriličarima sletjeli direktno na planinu Gran Sasso, gdje je Mussolini bio zatočen u hotelu Campo Imperatore. Operacija je izvedena munjevito i bez ijednog ispaljenog metka. Mussolini je sigurno evakuiran malim avionom.

Ova akcija mu je donijela svjetsku slavu i Hitlerovo povjerenje, te nadimak "najopasniji čovjek u Evropi".

Skorzeny je vodio operaciju u Budimpešti gdje su oteli Horthyjevog sina Miklósa mlađeg, a potom i samog regenta Horthyja prisilili na abdikaciju. Time je Mađarska zadržana u ratu na strani Sila Osovine.

Skorzeny je formirao Brigadu 150. Panzer, specijalnu jedinicu čiji su se pripadnici obukli u američke uniforme, vozili savezničke džipove i mijenjali putokaze, šireći dezinformacije i paniku, u cilju stvaranje haosa i zabune iza savezničkih linija u razdoblju posljednje velike njemačke ofanzive na Zapadnom frontu.

Iako nije postigla strateške ciljeve ofanzive, operacija je izazvala veliku pometnju i strah među Saveznicima, što je dovelo do paranoje i dodatnih provjera identiteta na frontu. Zbog korištenja neprijateljskih uniformi, ova akcija je bila osnova za kasnije optužbe za ratne zločine protiv Skorzenyja.

Poslijeratni period i kontroverze (1945-1975)

Po završetku rata, u maju 1945. godine, Skorzeny se predao Saveznicima. Bio je interniran i suočio se s optužbama za ratne zločine, prvenstveno zbog Operacije "Greif" i korištenja američkih uniformi. Na suđenju u Dachauu 1947. godine, oslobođen je optužbi, dijelom i zbog iskaza britanskog komandosa, kapetana Foresta Yeo-Thomasa, koji je potvrdio da su i Saveznici koristili neprijateljske uniforme u nekim operacijama.

Iako oslobođen, ostao je u pritvoru, ali je 1948. godine pobjegao iz zatvora u Darmstadtu, navodno uz pomoć bivših SS-ovaca, ali i pojedinih agenata američke obavještajne službe (što je teorija koja nikada nije potpuno dokazana).

Nakon bijega, Skorzeny je započeo novi, kontroverzni život. Sklonio se u Francovu Španiju, gdje je živio pod zaštitom španjolske vlade i bavio se različitim poslovima, uključujući konsultantske usluge za vlade i privatne kompanije. Postao je značajna figura u mreži poznatoj kao "Die Spinne" (Pauk), koja je pomagala bivšim nacistima da pobjegnu i uspostave nove živote.

Najkontroverzniji dio njegovog poslijeratnog života je njegova navodna saradnja sa Mossadom, izraelskom obavještajnom agencijom. Prema knjizi "The Nazi Who Saved Jews" i drugim izvorima, Mossad ga je regrutovao ranih 1960-ih kako bi im pomogao u praćenju i sabotiranju egipatskog raketnog programa, u kojem su bili uključeni bivši nacistički naučnici. Skorzeny je navodno pružao ključne obavještajne podatke, a neki izvori ga čak povezuju s ubistvom njemačkog naučnika Heinza Kruga, koji je radio za Egipat. Razlog njegove saradnje s Mossadom je predmet spekulacija, ali se često navodi želja da se skine s liste traženih ratnih zločinaca.

Proračunata odluka

Regrutacija Otta Skorzenyja od strane Mossada je jedna od najšokantnijih i najkompleksnijih epizoda u povijesti obavještajnih službi. Nije se radilo o klasičnom hapšenju, već o proračunatoj odluci da se iskoristi bivši nacist za zaštitu izraelskih interesa.

Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih, Izrael je bio izuzetno zabrinut zbog egipatskog raketnog programa. Egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser je, uz pomoć bivših njemačkih naučnika (mnogi od njih su radili na V-2 raketama u Drugom svjetskom ratu za nacističku Njemačku), razvijao rakete dugog dometa koje su mogle dosegnuti Izrael. Ovo je viđeno kao egzistencijalna prijetnja.

Otto Skorzeny je, nakon bijega iz zatvora i nastanjivanja u Španiji, uspostavio veze s različitim pojedincima i organizacijama, uključujući i one koje su pomagale bivšim nacistima. Poznato je da je radio kao vojni savjetnik za Egipat i da je bio u kontaktu s nekim od njemačkih naučnika uključenih u raketni program. Ova veza ga je učinila metom Mossada.

Mossad je u početku razmatrao eliminaciju Skorzenyja. Međutim, procijenili su da bi njegovo unutrašnje znanje o mreži njemačkih naučnika i njegov pristup njima bili neprocjenjivi.

Agenti Mossada, uključujući Yosefa Raanana (eksperta za psihološki rat), locirali su Skorzenyja u Madridu 1962. godine. Prema priči, Skorzeny je, kada su mu pristupili, izvukao pištolj, misleći da ga dolaze ubiti. Međutim, agenti su ga razuvjerili i objasnili svoju namjeru.

Falsifikovan dokument

Mossad mu je ponudio da sarađuje. Zanimljivo je da Skorzeny navodno nije tražio novac. Njegovi uvjeti su se fokusirali na njegovu reputaciju i sigurnost. Neki izvori navode da je tražio da ga se ukloni s liste traženih ratnih zločinaca Simona Wiesenthala. Iako je Wiesenthal to odbio, navodi se da je Mossad navodno falsifikovao dokument koji je Skorzenyju predstavio kao dokaz da je skinut s liste. Drugi motivi uključivali su, možda, želju za avanturom, fascinaciju obavještajnim radom ili osjećaj da je Mossad "najbolji u poslu".

Skorzeny je pristao na suradnju. Prema nekim izvještajima, bio je odveden u Izrael, gdje su ga pokušali "obraditi". Čak su ga navodno odveli u Yad Vashem, Memorijalni centar holokausta, ali on nije pokazao nikakve znakove kajanja ili grižnje savjesti. Mossad ga je procijenio kao osobu bez moralnog kompasa, ali spremnu na suradnju.

Nakon regrutacije, Skorzeny je postao "vrijedan agent" za Mossad. Njegova uloga je bila da pruža ključne obavještajne podatke o njemačkim naučnicima u Egiptu, uključujući njihove adrese, navike i kretanja. Vjeruje se da je bio uključen u operacije, uključujući slanje pismo-bombi i, najzloglasnije, navodno ubistvo Heinza Kruga, njemačkog raketnog naučnika koji je radio za Egipat.

Otto Skorzeny umro je od raka pluća 5. jula 1975. godine u Madridu, u 67. godini života. Sahranjen je u porodičnoj grobnici u Beču. Do kraja života je ostao dosljedan svojim ranijim ideološkim stavovima, što ga čini trajnom figurom kontroverze i rasprave. Njegova biografija je složeno svjedočanstvo o ekstremima rata, preživljavanju i moralnim dilemama poslijeratnog svijeta.