Zvanična verzija glasi ovako: Čileansku djecu napustili su roditelji, a njihovo usvajanje bio je čin humanosti Švedske. Ali sada se čini kako je istina drugačija: djeca su na prevaru oduzimana od svojih roditelja i odvođena na drugi kraj svijeta kako bi ih odgajale švedske porodice, sve u sklopu plana kojim je diktatura Augusta Pinocheta nastojala poboljšati njihov imidž u svijetu.

Priča, koju su nedavno otkrile švedske novine 'Dagens Nyheter' u članku pod naslovom "Djeca po svaku cijenu", temelji se na istraživanju koje su proveli Karen Alfaro sa Univerziteta Austral u Čileu i José Luis Morales sa Univerziteta u Barceloni. U njemu su detalji o slučajevima 630 djece koja su dovedena u Švedsku tokom godina Pinochetove diktature.

"Čileanske dječake i djevojčice usvojile švedske porodice. Diplomatska blizina u vrijeme hladnog rata (1973.-1990.)", naziv je rada, u kojem se tvrdi da su "usvajanja postala dio političke igre za ukidanje međunarodne izolacije Čilea“.

Švedska, kojom je veći dio tog razdoblja vladao socijaldemokrata Olof Palme, bila je žestoki kritičar južnoameričke diktature.

"Istrage čileanske istražne policije o Švedskom centru za usvajanje pokazale su da su profesionalci iz ove institucije, koji su radili uglavnom kao socijalni radnici, razvili ulogu 'otmičara' dječaka i djevojčica, uglavnom iz siromašnih porodica. Operacija je obavljana u javnim bolnicama, dječjim domovima, jaslicama ili u slučajevima socijalne pomoći preko općina“, objašnjavaju autori, dodajući:

„Na temelju revidirane dokumentacije moguće je zaključiti da su usvajanja čileanske djece od strane švedskih porodica dio kampanje za promoviranje usvajanja od strane vojne diktature, koja je djelovala kao kontrapropaganda za zaustavljanje 'antičileanske kampanje' u Švedskoj.“

Istraga potvrđuje da je oko 2000 čileanske djece usvojeno od strane Šveđana između 1974. i 1990. zahvaljujući impulsu "Švedsko-čileanskog društva", organizacije koju vodi Ulf Hamacher, švedski ekstremno desni političar koji je želio da njegova zemlja ima bolje odnose s Pinochetovim režimom.

Vlada u Stockholmu trenutno istražuje informacije o osobama koje suučestvovale  u navodnim nepravilnostima. I to ne samo tokom '70-ih i '80-ih, već i u 2010-ima.

Mnoga djeca stigla su u Švedsku s dokumentacijom u kojoj je objašnjeno da su ih roditelji, nesposobni uzdržavati, odlučili dati na usvajanje. Stvarnost je bila vrlo drugačija i uključuje djecu iz drugih zemalja, poput Kolumbije i Kine. Zato će Švedska istražiti više od 60.000 slučajeva usvajanja od 1950. godine.

Ključna osoba u procesu krađe djece bila je, prema istraživanju, Mónica Madariaga, tadašnja ministrica pravosuđa Čilea i Pinochetova rođaka, koja je nakon posjete Stockholmu uvjerila režim da će usvajanja poboljšati imidž diktature.

"Ubrzo je Pinochet shvatio da bi usvajanja mogla donijeti nešto pozitivno za Čile, i politički i ekonomski", kaže Alfaro, dodajući da su usvajanja djece od strane švedskih porodica bila kršenje ljudskih prava, Nastojali su ih pokazati kao humanitarnu pomoć, zbog teške situacije u kojoj su se našla mnoga čileanska djeca pogođena pothranjenošću i visokom smrtnošću.