Ne znamo mi baš najbolje sa velikim govorima, dostojanstvenim tišinama i oproštajima koji prođu po protokolu. Kod nas se i legenda ispraća tako da se pola grada uključi, a ostatak pita gdje će parkirati.

Edin Džeko posljednji put oblači dres reprezentacije Bosne i Hercegovine. I dok se na stadionu sprema posljednji aplauz za kapitena, a njegov broj 11 već dugo živi van terena. Od malenih i velikih u njegovom dresovu dugo godina, na meniju, pa sve do tramvajske linije.

Sarajevske ćevabdžinice danas će, umjesto klasične desetke u pola, nuditi jedanaest u pola. Kod nas se čovjeku može napisati posveta, može mu se uručiti plaketa, ali može mu se i reći: "Jednu jedanaestku u pola.“ I svi za stolom će znati da se ne radi samo o ćevapima, ili bolje rečeno, dževapima.

Jer ćevap je kod nas ozbiljna stvar, ali nije toliko ozbiljan da ne može poslužiti kao oproštajna ceremonija. Džeko je godinama bio čovjek zbog kojeg smo skakali, kudili televizor, grlili nepoznate ljude i poslije utakmice raspravljali o fudbalu kao da se mi za sve pitamo. Sada će njegov broj završiti tamo gdje kod nas završi mnogo toga važnog: u somunu, uz luk i jogurt, sa računom koji će neko uredno platiti.

Onda je tu tramvaj. Nova tramvajska linija nosi broj 11, pa će Džekina jedanaestka nastaviti kružiti Sarajevom i kada on više ne bude njim trčao po fudbalskim terenima. Neko će se njome voziti na posao, neko na fakultet, neko prema centru grada, a neki mali dječak će sa tim tramvajem na trening do stadiona, prateći Džekine stope. Nije baš uobičajeno da fudbalski broj dobije svoju svakodnevnu vožnju, ali Sarajevo nikada nije bilo posebno zainteresovano za uobičajeno. Stvarno smo specifičan narod.

A onda plišanci. Navijači će ih ponijeti na stadion i tokom Džekinog oproštajnog kruga, baciti kao poklon u humanitarne svrhe. Time pokazuje koliku ulogu u njegovoj karijeri su ustvari igrali navijači. 

Jer Džekina ostavština nije samo zbir golova, nastupa i utakmica. Ona je i činjenica da je više od decenije bio jedno od rijetkih imena koje nije trebalo dodatno objašnjavati. Dovoljno je bilo reći Džeko. Nije trebala statistika, biografija ni fusnota. Samo žuta jedanaestka. 

Džeko, hvala ti. Vazda mirisao na ljiljane.