Svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavila je da je 1992. u Vlasenici ostala bez sestre, oca i djeda, a da je ona, kao osmogodišnjakinja, razdvojena od majke i odvedena u logor.

Više od 2.500 šehida

Vlasenica: Bošnjaci tragaju sa posmrtnim ostacima svojih najmilijih, a optuženi za zločine Mićo Kraljević upravlja općinom

Osmana Durić kazala je da je s porodicom živjela u Durićima i da je bio kraj maja ili početak juna 1992. kada im je otac rekao da se spakuju. Navela je da su otišli u šumu i da su se skrivali nekoliko dana, a potom je uslijedila pucnjava.

- Taj dan… imala sam noćne more od tog dana, vidjela sam moju sestru, ona je imala 16 godina, pogodio je u glavu - prisjetila se svjedokinja, koja je tada imala osam godina.

Kazala je da su njen šestogodišnji brat i majka bili ranjeni. Kada je završila pucnjava, kako je ispričala, pozvali su ih da se predaju i izašli su do potoka, gdje su bili naoružani muškarci. Rečeno im je da sa ostalim mještanima krenu prema Vlasenici.

- Mama je puno plakala… Molila je da se vrati, da vidi da li je sestra živa - navela je Durić svjedočeći video-vezom iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Kazala je da je razdvojena od mame i brata, kao i da je od njih odvojen otac.

- Mene su ostavili u logor Sušica, bez mame, brata i oca, bez ikoga koga poznajem - rekla je svjedokinja, dodajući da je u logoru srela tetku, sa kojom je poslije nekoliko dana otišla u Cersku.

Stanić i ostali

Svjedoci na suđenju za zločine u Vlasenici: Zlatkinog supruga ubili u Sušici, Mehmeda tjerali da se međusobno šamara s ocem i bratom

Ispričala je kako je 1995. izbjegla iz Srebrenice i odvedena u kuću za djecu bez roditelja, gdje je bila dok njena majka nije saznala da je živa.

Prema njenim riječima, neki ljudi su nekoliko dana poslije napada otišli na mjesto gdje su stradali njena sestra Emina i drugi mještani, te su ih sahranili, a njihovi ostaci su kasnije prebačeni na mezarje u Durićima.

Kazala je da je njen djed Ahmed ostao u Durićima kada su oni otišli u šumu, jer je bio invalid i nije mogao da bježi. Navela je da je poslije dvije godine čula da je ubijen u selu, kao i još jedan stariji čovjek.

Rekla je da o ocu Osmanu ništa nisu znali do 2009. godine, kada su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u masovnoj grobnici u Vlasenici. Kako je izjavila, imovina njene porodice u Durićima je zapaljena, i 1999. je posjetila selo.

- Sve je bilo zapušteno, nisam mogla da prepoznam gdje je naša kuća bila - kazala je Durić, koja sada živi u SAD-u.

Ibadet i pouka

Vlaseničani se svakog aprila sjećaju više od 2.500 šehida: Pobijene su cijele porodice, mnogi od zločinaca ni danas se nisu pokajali

Svjedočila je na suđenju Živojinu Majstoroviću, Radenku Dubočaninu i Radosavu Saviću, koji su optuženi za zločin protiv čovječnosti. Prema optužnici, oni su 2. juna 1992. ili približno tog datuma, obučeni u maskirne uniforme i s čarapama na glavi, na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Džamdžići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima. Tog dana su ubijene najmanje 23 osobe.

Nastavak suđenja je zakazan za 5. maj.

Koncentracioni logor Sušica u razdoblju od početka juna pa sve do kraja septembra 1992. godine bio je logor za zatvaranje, mučenje, silovanje i ubijanje bošnjačkog stanovništva s područja općine Vlasenica, ali i ostalih podrinjskih općina. Kroz ovaj logor je prošlo i bilo zatvoreno više od 8.000 muškaraca, žena, djece i staraca koji su držani u krajnje nečovječnim uvjetima.

Etničko čišćenje drugim sredstvima

Traženje da se stiša ezan nastavak je Kraljevićevog pritiska na preostale vlaseničke Bošnjake

Logoraši su svakodnevno bili izloženi torturi različitog tipa: fizičkom mučenju, psihičkom maltretiranju, raznim oblicima seksualnog zlostavljanja, silovanju i na kraju ubistvima.

U Vlasenici je ubijeno više od 2.500 Bošnjaka.

Za zločine u Vlasenici i zloglasnom logoru Sušica, pravosnažno su osuđene samo tri osobe.

Dragan Nikolić zvani Jenki, komandant logora Sušica, dobio je 20 godina zatvora pred Haškim tribunalom zbog ubistava, silovanja i mučenja. Sud BiH je osudio i Predraga Bastaha i Gorana Viškovića na ukupno 40 godina.