Orkestriran napad vrha politike SNSD-a i HDZ-a na reisul-ulemu dr. Husein-efendiju Kavazovića posljednjih dana bosanskohercegovačku javnost, i u ideji i u posljedici, podsjetio ja na ratnu 1993, kada je Husein-efendija Kavazović, u svojstvu tuzlanskog muftije, na putovanju iz Splita prema Tuzli bespravno zaustavljen i zatvoren u logoru HVO-a na lokaciji Zabrđe kod Konjica. Kavazović je u tom logoru proveo period od 2. maja do 19. novembra 1993. godine. Još početkom ovoga milenija Tužilaštvu međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu iz pravosudnih institucija u Mostaru dostavljena je optužnica u kojoj su opisane radnje pripadnika HVO-a i njihova saradnja s Vojskom Republike srpske.
Logor Zabrđe
U dogovoru s pojedinim zapovjednicima HVO-a na lokaciji Zabrđe, općina Konjic, komanda 2. lake pješadijske brigade vojske Rs-a vršila je organizirano dovođenje i ispitivanje pripadnika Armije RBiH i civila bošnjačke nacionalnosti koje su zarobili pripadnici HVO-a i držali ih pritvorenim u zatvoru u Zabrđu. U zatvor Zabrđe komanda navedene vojne jedinice vojske Rs-a upućivala je pojedine pripadnike svoje brigade s područja mjesta Bijela i Boraka. Zarobljenicu su od pripadnika vojske Rs-a ispitivani, maltretirani i fizički zlostavljani.
Zarobljenici Sabahudin Teletović, Nusret Subašić, Mehmed Čomaga, Kemo Halilović, Almir Omerović, Rasim Makan i Adil Balić Ros odvedeni su na Borke (teritorij koji su kontrolirali pripadnici vojske Rs-a) u zatvor brigade, gdje su ispitivani i fizički zlostavljani. Rasim Makan, Adil Balić Ros i Nusret Teletović prebačeni su u Centar službi bezbjednosti SAO Hercegovina u Trebinje, gdje je od fizičkog zlostavljanja podlegao Makan Rasim, a zarobljenici Adil Balić i Nusret Teletović iz Trebinja prebačeni u logor srpske vojske u Foču, u kojem su ostali sve do 6. 10. 1994. godine, dok su ostali zarobljenici, nakon dva dana zadržavanja u zatvoru brigade na Borcima, ponovo vraćeni u zatvor HVO-a na Zabrđu, općina Konjic.
“Reuters” zabilježio trampu i posudbu logoraša između HVO-a i Vojske Rs-a
U logor Zabrđe u periodu juni – decembar po dozvoli upravnika tog logora Erge Joze ulazili su pripadnici srpske vojske Jovo Antić, Dragan Vuković, Duško Magazin i Dragan Jovanović, te ispitivali i fizički zlostavljali ove zatvorenike bošnjačke narodnosti, neke zatvorenike vodili u mjesto Borke, gdje su po odobrenju i znanju komandanta brigade Antelja Bore isti ispitivani i mučeni. Arhivska građa iz tog perioda navodi i podatke da su jedince vojske Rs-a i HVO-a imale tijesnu saradnju i na drugim dodirnim tačkama u Hercegovini. U septembru 1993. godine uspostavili su žičanu vezu u predjelu sela Brštenik kod Stoca. Komunikacija je ostvarivana i putem radioveza. Centrala HVO-a bila je smještena u Širokom Brijegu, dok je centrala vojske Rs-a bila smještena u vikendici Pere Lakete u Nevesinju koju je zakupio UNPROFOR. Prvu uspostavu veze ostvarili su uz pomoć oficira UNPROFOR-a. Nisu bili rijetki ni direktno organizirani sastanci visokih oficira.
Na internetu je moguće pronaći fotografije Reutersa, snimljene upravo u neposrednoj blizini ovog logora. Na jednoj od njih, datiranoj 14. juna 1993. godine, prikazana su peterica logoraša koje Grozdana Ćećez, Srpkinja, pokušava identificirati kao moguće svoje silovatelje. Ona je, stoji u opisu fotografije, bila u zarobljeništvu i neprestano silovana tokom tri i po mjeseca. „Iako je neke od njih prepoznala kao svoje nekadašnje komšije, oni je nisu silovali i sigurni su vraćeni bosanskim Hrvatima koji su ih 'posudili' na ispitivanje Srbima u Bijeloj“, stoji u opisu te fotografije. Za Reuters je tih dana u svojstvu „novinara“ radio i jedan visoko pozicionirani funkcioner Naše stranke. S odobrenjem HVO-a Predrag Kojović nesmetano je ulazio u Heliodrom i izvještavao. Možda i u logor Zabrđe kod Konjica, gdje se vršila slobodna trampa i posudba logoraša između HVO-a i Vojske Rs-a. Zašto li o tome šuti?
Kavazovićeva izjava i inkriminacija
O saradnji vojske Rs-a i HVO-a u izjavi koju je dao nakon izlaska iz logora posvjedočio je i Husein-efendija Kavazović. On je tada kazao: „Na poziv IZ u Hrvatskoj u mjesecu aprilu boravio sam u Zagrebu. Po povratku u BiH preko Splita ušli smo u Bosnu i Hercegovinu. Nekoliko puta smo zadržavani u putu na raznim punktovima. Putevi prema Sarajevu već su bili blokirani, a sukob u srednjoj Bosni između HVO-a i Armije RBiH već je počeo, kao i u Prozoru i Konjicu. Nekoliko dana sam proveo u Stipanićima kod muslimana, da bih 1. maja na poziv načelnika Selima Bešlagića, koji se nalazio u Mostaru na razgovorima s predstavnicima HVO-a Mostar, bio pozvan da se zajedno vratimo u Tuzlu. U Mostaru su nam izdali propusnice u komandi HVO, te sam, zajedno s 10 ljudi iz Tuzle, među kojim je bila i jedna djevojčica, krenuo preko Konjica za Tuzlu. U blizini Konjica smo presretnuti od vojnika HVO-a, te odvedeni u logor 2. maja 1993. godine. U prvih 15 dana bili smo smješteni sami u jednoj kući, a poslije smo pridodati ostalim civilima i vojnicima Armije RBiH koji su bili zarobljeni od HVO-a. Uvjeti u logoru su bili teški, zarobljenici su odvođeni na prisilni rad, kopanje rovova na prvoj liniji odbrane, premlaćivani, predavani srpskim militarnim jedinicama s kojim su snage HVO-a bile u zajedničkoj subordinaciji. U logor su dolazili srpski vojnici, odvodili zarobljenike i fizički ih tukli. Negdje u septembru nas je posjetio Crveni križ, kada su se uvjeti malo popravili. Međutim, početkom oktobra izvučena su dva zatvorenika srpskim snagama, Rasim Makan i Nusret Teletović, koji su ubijeni od srpskih snaga. Sva pomoć u naoružanju dolazila je preko Srba ovim snagama HVO-a. 19. novembra u razmjeni koju je predvodio ministar Haris Silajdžić svi preživjeli zatvorenici su razmijenjeni.“
Umjesto da procesuira mučitelje Husein-efendije Kavazovića koji su ga potpuno bespravno lišili slobode, Tužilaštvo BiH bi radije ovih dana, na nagovor SRNE, da inkriminira Kavazovića, koji je glasno izgovorio rečenicu koju osjećaju sve bosanskohercegovačke patriote: „Štitit ćemo i braniti državne institucije i štitit ćemo i braniti državu Bosnu i Hercegovinu i istinu i pravdu u njoj.“
Kavazovićeva dova
Husein-efendija Kavazović protupravno je lišen slobode i zatvoren u logor Zabrđe 2. maja 1993. godine. Potpisnik ovog teksta s bratom Ibrahimom-efendijom samo devet dana poslije, 11. maja, odveden je u logor Heliodrom. U prvim utješnim razgovorima brat mi je ispričao da je dobro u ovom halu proučiti kur'ansku dovu (ajet sure Tevbe 129) koju je učio njegov školski prijatelj Husein-efendija Kavazović.
„Fe in tevellev fe kul hasbiyallah, la ilahe illa huv, aleyhi tevekkeltu ve huve rabbul arşil azim.“
„A ako oni glave okrenu, ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema Boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga.“
Nikad nisam mogao shvatiti kad i kako je brat mi Ibrahim-efendija saznao koju je to dovu učio njegov školski prijatelj. Ni danas se ne pitam, ali dovu redovnu učim.
