Ustavni sud Republike Srpske 8. juna 2026. godine usvojio je "Obavještenje o nekim pojavama od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti", što predstavlja otvoreni izlazak izvan okvira nadležnosti i politički manevar koji, pod krinkom zaštite ustavnosti, direktno ugrožava stabilnost i funkcionalnost Bosne i Hercegovine.

Iako se Ustavni sud RS-a u svom dokumentu poziva na pravo da ukazuje na probleme u ostvarivanju ustavnosti, ovaj entitetski sud, jasno je, nema apsolutno nikakvu nadležnost za tumačenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, uloge OHR-a niti bonskih ovlaštenja.

Stvarna prava

Vitalni interes Bošnjaka bez zaštite u RS-u: Otvoren prostor za apelaciju Ustavnom sudu BiH

Prema Aneksu X Dejtonskog sporazuma, visoki predstavnik je konačni autoritet za tumačenje civilnog dijela sporazuma, dok je Ustavni sud Bosne i Hercegovine jedini pozvan da rješava sporove između entiteta i države.

Ipak, to nije spriječilo sud u Banjoj Luci da se upusti u opasnu avanturu delegitimiranja međunarodnog prisustva u zemlji, što nije prvi put da čine različite instance u manjem bh. entitetu.

Recept za disfunkcionalnost

Suština opasnosti koja proizlazi iz ovakvog djelovanja Ustavnog suda RS-a krije se u krajnjem cilju, a to je potpuna eliminacija bonskih ovlaštenja. Iako pravnici iz RS-a tvrde da visoki predstavnik djeluje kao "suverena institucija" bez demokratskog legitimiteta, zanemaruju ključnu ulogu koju ova institucija ima u bh. sistemu – ulogu sigurnosnog ventila.

Kada bi, nekim čudom ili pravnim nasiljem, došlo do drastičnog reduciranja ili ukidanja ovlasti visokog predstavnika u trenutnim političkim okolnostima, Bosna i Hercegovina bi se pretvorila u državu trajne blokade.

Bez mehanizma koji može presjeći čvor namjernih opstrukcija, politički život bi postao nemoguć. Svako važno zakonsko rješenje, svako imenovanje i svaka reforma ostali bi zarobljeni u labirintu etnoteritorijalnog veta, bez ikakvog instrumenata koji bi primorao aktere na odgovornost.

Odbrana pojedinaca umjesto odbrane prava

Posebno je indikativno to što se Ustavni sud RS-a u svom obavještenju osvrće na procese protiv Milorada Dodika, tvrdeći da se zakoni visokog predstavnika koriste za "uklanjanje lica koja nisu poštovala njegovu neustavnu političku volju". Ovim se potvrđuje sumnja da je Ustavni sud RS-a advokat političkih lidera, koristeći pravne argumente koji su već ranije odbačeni kao neutemeljeni.

Pomagao u skrivanju Radovana Karadžića

Radomir Lukić, kojeg je smijenio Paddy Ashdown, novi sudija Ustavnog suda Rs

Kritika upućena Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog (ne)odlučivanja o odlukama Christiana Schmidta samo je paravan za pokušaj uspostavljanja paralelnog pravnog poretka u kojem bi entitet imao pravo veta na državne zakone i međunarodne obaveze.

Prvo mehanizam, pa tek onda razgovor o OHR-u

Niko ne spori da je cilj Bosne i Hercegovine status bez stranog tutorstva. Međutim, put do tog cilja ne vodi preko jednostranih obavještenja entitetskih sudova i rušenja autoriteta visokog predstavnika.

Ako je stvarni cilj ukidanje bonskih ovlaštenja, mora se najprije izgraditi domaći mehanizam kočnice. To podrazumijeva, u prvom redu, bezrezervno poštovanje Ustava Bosne i Hercegovine, a ne njegovo selektivno tumačenje. Zatim je od vitalnog značaja izgraditi funkcionalne institucije koje su sposobne same donositi ključne odluke te uvoditi i provoditi oštre sankcije za političke blokade, kako se veto ne bi koristio kao alat za ucjenu države.

Tek onog trenutka kada domaće institucije pokažu da mogu sankcionirati destruktivne politike i osigurati vladavinu prava bez vanjskog arbitra, možemo ozbiljno razgovarati o alternativi OHR-u. Do tada, pokušaji Ustavnog suda RS-a da "demontira" visokog predstavnika su jasan poziv na anarhiju i uvod u potpunu disfunkcionalnost države, od čega bi najveću štetu pretrpjeli upravo građani kojima taj isti sud navodno štiti prava.