Smrt Darje Dugine, kćeri filozofa Aleksandra Dugina, ideologa ruskog predsjednika Vladimira Putina, imala je velikog odjeka u Italiji, u kojoj se polotičke partijen nalaze usred kampanje za vanredne zbore koji će se održati 25. septembra. Ubistvo mlade žene, žrtve napada automobilom bombom u Moskvi prošle sedmice, razotkrilo je veze ruskog ideologa sa talijanskom ekstremnom desnicom.

“To je monstruozna činjenica”, požalio se Matteo Salvini, koji je bio užasnut smrću “žene koja nije zaslužila ovako završiti”. On je tokom televizijskog prijenosa izbjegao  priznati svoju bliskost s ocem žrtve, jednim od najbližih Putinovih savjetnika. Samo nekoliko sati kasnije na društvenim mrežama osvanula je fotografija čelnika krajnje desnice s Duginom.

Poveznica između Salvinijeve Lige i ideologa ruskog predsjednika je Gianluca Savoini, osnivač udruženja Lombardija-Rusija i koji se smatra predstavnikom stranke za odnose s istočnim zemljama. Salvinija je sa ruskim filozofom upoznao upravo Savoini. Godine 2016. Dugin je intervjuirao čelnika Lige u moskovskim studijima Cargrada, televizije ruskog Ministarstva odbrane.

Savoini je glavni optuženik u istrazi koju je milansko tužiteljstvo otvorilo Ligi zbog navodne međunarodne korupcije i finansiranja sredstvima iz Rusije. Tužitelji pokušavaju razjasniti je li se 2018. nekoliko Salvinijevih pomoćnika dogovorilo s ruskim oligarsima bliskim Kremlju o finansiranju stranke sa 65 miliona dolara u zamjenu za naftu.

Pod lupom talijanskih istražitelja je sastanak održan u jednom moskovskom hotelu istoga dana kad je čelnik Leguista, tadašnji ministar unutarnjih poslova, službeno posjetio rusku prijestolnicu. Kako prenosi talijanska štampa, Savoini se u moskovskom hotelu Metropol sastao s Andrejem Karašenkom, bliskim Duginovim saradnikom. A tog istog dana Salvini se slikao ispred istog hotela s filozofom.

Čelnik Lige nikad nije skrivao svoje simpatije prema političkim idejama Dugina, branitelja stvaranja konzervativne velesile integracijom Rusije s bivšim sovjetskim republikama i štovatelja jednog od glavnih inspiratora nacizma, Martina Heideggera.

S druge strane, Dugin, poznat kao "Putinov Raspućin", priznao je da je fan talijanskog političara sve dok Salvini 2019. nije raskinuo koaliciju s Pokretom 5 zvijezda s kojim je vladao samo godinu dana. “Njegova atlantistička i liberalna transformacija je šteta jer je izgubio dimenziju pravog populizma”, jadao se Dugin, razočaran tobožnjim uticajem američke liberalne desnice na Salvinija.

Od tog trenutka filozof je "blagoslovio" Giorgiu Meloni kao posljednju nadu talijanskog suvereniteta, budući da su Braća Italije ostala izvan "propale" vlade nacionalnog jedinstva Marija Draghija.

Unatoč navodnom uticaju na Putina, Dugin nema službenu poziciju u vladi. Filozof, ideolog ruske konzervativne revolucije, svoje ideje širi kroz razne medije koje finansira ultraortodoksni oligarh Konstantin Malofejev. On je i voditelj internetskog geopolitičkog časopisa koji je u prošlosti objavljivao članke koje potpisuju Savoini i Alessandro Fiore, sin Roberta Fiorea, čelnika talijanske neofašističke stranke Forza Nuova.

U Italiji je plejada Duginovih fanova i saradnika opsežna i nije ograničena na Salvinijevu ligu. Filozof Diego Fusaro ili direktor internetskih novina "Imola Oggi", Armando Mannocchia, među najvatrenijim su braniteljima. Zahvaljujući svojim talijanskim vezama, ruski je filozof više puta posjetio tu zemlju.

Godine 2019. bio je na nekoliko konferencija na poziv Fondacije Julius Evola i Studijskog centra Ordine Nuovo, fašističkog pokreta koji je raspustilo talijansko pravosuđe 1970-ih. Njegova politička misao našla je govornika u medijima kao što je TV kanal Visione, čiji je osnivač advokat Francesco Maria Toscano, čelnik stranke Ancora Italia, koja na izbore 25. septembra izlazi u koaliciji Suverena i narodna Italija.

Duginove su knjige prvi put prevedene i objavljene u Italiji 1990-ih preko Edizioni all'Insegna del Vetro, koju je utemeljio filolog Claudio Mutti. Talijanski izdavač dao je prostora Duginovim teorijama i u časopisu za geopolitičke studije Eurasia, koji je 2004. godine osnovao zajedno sa univerzitetski profesorom i geopolitičkim stručnjakom Tiberiom Grazianijem, esejem upravo ruskog filozofa.