U razgovornom jeziku upotrebljava se glagol opahnuti (se), što znači slučajno ili nehotimično dohvatiti koga, fizički djelovati, a može podrazumijevati i grebanje.
Što je posebno zanimljivo jeste to da se ovim glagolom najčešće određuje objekt navedenoga najčešće slučajnog grebanja, nevoljnog i nehotimičnog fizičkog djelovanja – a to je nerijetko oko: “Slučajno me opahnu grana” (gdje komunikacijski čin podrazumijeva djelovanje na oko u vanjezičkim okolnostima).
Posebno je zanimljivo da se ovaj oblik koristi u navedenom značenju i spomenutoj vanjezičkoj situaciji, iako se može upotrijebiti, posebno u aktuelnoj jezičkoj situaciji, glagol grebati. Međutim, nije uobičajeno da se oblik opahnuti zamijeni šire distributivnom obliku ogrebati, dok je obrnuta situacija moguća.
Također je zanimljivo da rječnici nerijetko ne registriraju ovu leksemu, kao ni druge s kojima ona stoji u uzajamnom semantičkom odnosu, osim lekseme pah, koja, prema rječnicima, znači neugodan vonj, kao i lekseme pȁhnuti, što znači očistiti od prašine, koja je različita po akcentu. Moglo bi biti da je oblik pah u navedenom značenju nastao prijevojem vokala koji pokazuje vezu s glagolom puhkati, puhćem, gdje se može pretpostaviti stari korijen *puh-, što ime veze s puhanjem, a oblik puh-ka-ti novi je izvedeni oblik sa specificiranim značenjem, dok je pah u prijevoju vokala mogao nastati od poluglasa, iako oblik kosog padeža ne ide u prilog u ovom mišljenju, ali zato postoje potvrđeni oblici u kojima je djelovala analogija.
Oblik -pah- pokazuje se također očuvanim korijenskom morfemom glagola opahnuti: o-pah-nu-ti, iz čega se može zaključiti da postoje glagolski oblici koji se dovode u vezu: pahnuti, opahnuti, pahati.
U vezi s posljednjim oblikom posebno zanimljivim čini se ovaj oblik koji se nalazi u djelu Sehletul-vusul Omera Hume, gdje stoji: “U Džennetu muško, žensko neće bećar bit. Kad god šćed budu, ljubiće se i pahaće se; voma će jim lezzetli bi”“, gdje glagol pahati podrazumijeva fizički kontakt, dodir, što ima semantičku poveznicu s glagolom opahnuti – dohvatiti. Istina, u savremenom jeziku rijetko se može evidentirati oblik glagola pahati, a posebno ne u značenju koje ima Humo.
Ali, jezik ima svoju logiku!
