Nijedna politička investicija nikada nije besplatna, pa tako ni ona kojom je vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine, mimo političke volje većinskog bošnjačkog naroda i uz brutalne intervencije stranih namjesnika, predata u ruke takozvanoj Trojci.

Kada vas na vlast ne dovedu glasovi birača, već milost i dekret zapadnih ambasada, račun za naplatu duga stiže u vidu bespogovornog izvršavanja preuzetih obaveza.

Onoga trenutka kada je Ustav Federacije BiH suspendovan na jedan dan da bi se instalirala oktroisana vlada, bilo je jasno da će ta nenarodna vlast morati isporučiti sve ono što su njeni sponzori od nje i očekivali. Zahtjevi stranih sponzora nisu bili, niti će ikada biti, usmjereni ka jačanju države Bosne i Hercegovine a kamoli bošnjačkih pozicija već ka sprovođenju društvenog inženjeringa i promociji agendi koje nemaju nikakvo utemeljenje u tradicionalnim vrijednostima ili interesima društva nad kojim se sprovode.

Upravo svjedočimo fazi u kojoj te fakture dolaze na naplatu, jedna za drugom.

Posljednjih dana javnost je preplavljena vijestima koje nedvosmisleno pokazuju u kom pravcu se kreću prioriteti nametnute vlasti Trojke. Najprije je obznanjeno da je nakon osmomjesečnog rada interresorne grupe Vlade FBiH pripremljen prednacrt Zakona o istospolnim zajednicama, koji bi se uskoro trebao naći pred federalnim ministrima. Iako se godinama pokušavalo stvoriti privid da je riječ o sporednim ili čisto tehničkim temama na "euroatlantskom putu" Bosne i Hercegovine otvoreno se priznaje da je ključni zamajac za ovaj proces bio konstantan pritisak međunarodne zajednice i lokalnih interesnih grupa u Bosni i Hercegovini koje ta "međunarodna zajednica" sponzoriše.

Tu "interresornu" grupu koja je i kreirala ovaj zakonski dokument sačinjavala su entitetska ministarstva u direktnoj saradnji s Vijećem Evrope i nevladinim organizacijama poput Sarajevskog otvorenog centra. Time je jasno pokazano ko diktira tempo i ko usmjerava zakonodavne procese u Federaciji.

Da stvar neće stati na pravnom priznavanju istospolnih partnerstava pod formom "životnog partnerstva", pokazuje i novi Trojkin korak ideološke prilagodbe bošnjačkog društva diktatima zapadnih sponzora.

Ramo Isak, ta tragikomična pojava na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine uputio je zvaničnu inicijativu Vladi FBiH i Federalnom ministarstvu zdravstva tražeći da se pravno i medicinski reguliše postupak promjene spola.

Ministar koji je u javnosti godinama gradio mačo imidž balkanskog čvrstorukaša odjednom se javlja kao entuzijastični zagovornik regulisanja medicinskih i administrativnih procedura za promjenu spola i izmjenu ličnih dokumenata i matičnih brojeva. Izgovori o "pravnim prazninama" i "harmonizaciji propisa" samo su paravan iza kojeg se krije potreba da se pred inostranim faktorom pokaže puni kapacitet servilnosti i spremnost na radikalne društvene eksperimente.  Komično je i zamisliti Ramu Isaka kako ozbiljno razmišlja o bilo čemu a kamoli o kodifikaciji prava na istospolni brak. Isaku je jednostavno rečeno, možda i nacrtano, kako i gdje da djeluje i on to radi. Kako zna i umije.

Naravno ovakve zakonodavne inicijative nikada nisu bile pitanje "ljudskih prava". Riječ je o klasičnom kulturkampfu, neumoljivoj borbi oko toga čije će vrijednosti i svjetonazori dominirati u jednom društvu. Svaki novi zakon, svaka podnesena inicijativa i svaki ispunjeni zahtjev ambasada u stvari su novi presedan, još jedan osvojeni položaj i dodatan korak ka konačnom cilju promjene društvene paradigme.

Ono što počinje mahanjem šarenim zastavama i pozivima na osjetljivost prema manjinskim grupama, brzo prerasta u zakonsko negiranje samih bioloških i društvenih datosti te represiju spram svakoga ko se usudi tome suprotstaviti. Stvarni cilj LGBTQ agende i njenih političkih pokrovitelja nikada nisu bila "ljudska prava", već kriminalizacija bilo kakve kritike vlastite ideologije i nametanje novih svjetonazora kroz zakonodavstvo i obrazovanje.

Sve ovo razotkriva suštinu projekta Trojke. Dok se po pitanju državne imovine, reforme pravosuđa i zaustavljanja secesionističkih i hegemonističkih težnji od stranke srpske i hrvatske politike konstantno pravi uzmak i nude truhli kompromisi i beskrajne kapitulacije na štetu države, na unutrašnjem planu se sprovodi agresivna uvozna agenda detradicionalizacije bošnjačkog društva.

Trojka je zapadnim centrima moći bila potrebna upravo takva vrsta političkog vektora infekcije bošnjačkog društva: politički snishodljiva, potpuno korumpirana i kompromitovana, ispražnjena od ideološkog sadržaja te stoga spremna na svaku vrstu izdaje, naročito bošnjačkih interesa i vrijednosti.

Stranim kolonijalnim centrima moći je trebala upravo takva vrste politike, ona koji će bespogovorno izvršavati zadatke iz oblasti društvenog inženjeringa, pretvarajući ovo društvo u poligon za testiranje modela koji i na samom Zapadu izaziva ogorčeni otpor.

Model po kojem djeluje oktroisani režim Trojke je kranje jednostavan. Na jednoj strani imamo konstantno povlačenje i kapituliranje pred sprskim i hrvatskim političkim faktorom pod krinkom "relaksacije odnosa", dok se na drugoj strani bošnjačkom narodu nameću teme koje direktno udaraju na strukturu porodice, tradicionalni moral i autentične vrijednosti.

Kada ministri iz redova Trojke i njihovi koalicioni partneri sa entuzijazmom guraju zakone o istospolnim zajednicama i administrativnoj promjeni spola, oni time šalju jasnu poruku svojim inostranim sponzorima da se investiranje u njih isplatilo.

To je sva suština ambasadokratije. Narod koji mirno i tiho pristane da mu vlast postavljaju stranci prije ili kasnije će shvatiti da ta vlast ne odgovara njemu nego onima koji su je instalirali. Vlada FBiH je danas obični servis za ispunjavanje spiska želja raznih (ne)vladinih organizacija i stranih ambasada. Od ekonomije pa do ideologije.

Otpor ovakvoj stravičnoj degradaciji, ovoj otmici same budućnosti naše djece, ne može više biti samo stvar ovog ili onog pojedinaca, već čitavog bošnjačkog društva jer u pitanju je bitka za očuvanje vlastitog načina života, svjetonazora i sistema vrijednosti.

Nije više pitanje hoće li oktroisana vlast nastaviti s guranjem ovakvih agendi, hoće jer to jednostavno mora po samoj prirodi svoga vazalnog položaja. Centralno pitanje jeste dokle će bošnjaško društvo biti spremno mirno posmatrati kako mu se u ime tuđih interesa rasprodaje ne više samo politički suverenitet već i sami identitet.