Mutacije novog soja koronavirusa izazvale su strahove o budućnosti pandemije. No, iako WHO upozorava da bi moglo biti više smrtnih slučajeva zbog njegove veće prenosivosti, njegova klinička težina još uvijek nije potvrđena
Omikronska varijanta koronavirusa zabrinjava s razlogom: ako se potvrdi da je prenosiviji, kako pokazuju svi preliminarni podaci, počet će zamjenjivati deltu, jedini soj koji je uspio postati dominantan u gotovo svakoj zemlji na svijetu.
Omicron će dovesti do više zaraza, a to bi, zavisno o agresivnosti nove varijante, moglo potaknuti više hospitalizacija i smrti. No, postoji još jedan aspekt varijante koji nije poznat: uzrokuje li ili ne teže slučajeve Covid-19. Ako uzrokuje mnogo blažu bolest, kao što neki liječnici u Južnoj Africi sugeriraju, pojava omikrona mogla bi se pokazati kao dobra vijest.
Jedan od vjerojatnih ishoda je da će se život među nama, dok se zarazimo virusom, vaksinišemo i uzimamo pilule da se zaštitimo, pretvoriti u sezonski patogen poput prehlade ili gripe. Same mutacije virusa mogle bi ubrzati proces prema ovom scenariju. A omikronska varijanta nije ništa više od velikog broja mutacija zajedno.
Ovo nudi tračak nade, ali ona ne bi trebnala zavarati nikoga ili dopustiti da postanemo pretjerano samouvjereni je stručnjaci širom svijeta tvrde da bi bili mirniji da se omikron nije pojavio.
Trenutno postoji mnogo nepoznanica o tome u kojoj će mjeri omikron uticati na zdravlje. Preliminarni podaci govore da je varijanta zaraznija, no nauka još uvijek ne zna koliko. Vjeruje se da uzrokuje manje simptome, ali ne postoji dovoljno velik ili raznolik uzorak (različite dobi i imuniteta) da bi se znalo je li to doista tako. Sve je jasnije da je omikron u stanju izbjeći vakcine protiv Covida-19 i prirodni imunitet kada je u pitanju infekcija, no vrlo je vjerojatno da će ti oblici zaštite ipak moći spriječiti osobu da razvije ozbiljnu bolest.
Ove varijable, zajedno s onim što se čini većom sposobnošću za reinfekciju, čine jednačinu koja će odrediti budućnost omikrona. Jedan od scenarija koje je iznijela Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je da je varijanta zaraznija i da uzrokuje jednako tešku ili nešto manje tešku bolest kao do sada otkriveni sojevi – još ništa ne ukazuje da je gora. Čak i tako, to bi i dalje bila loša vijest.
Prema sedmičnom epidemiološkom izvještaju SZO-a, varijanta omikrona otkrivena je u 57 zemalja.
“Čak i ako je težina jednaka ili potencijalno čak niža nego za varijantu Delta, očekuje se da će se hospitalizacije povećati ako se više ljudi zarazi i da će postojati vremenski razmak između povećanja incidencije slučajeva i povećanja broja oboljelih“, navodi se u izvještaju.
Ali zašto bi uzrokovao više smrtnih slučajeva ako uzrokuje manje teške bolesti? Sve se svodi na brojke: ako omikron može zaraziti više ljudi, čak i ako je pojedinačna vjerojatnost razvoja bolesti manja, bruto broj smrtnih slučajeva za cijelu populaciju bio bi veći. Da bi dolazak omikrona bio dobra vijest, njegova sposobnost da izazove tešku bolest morala bi biti puno niža od one prijašnjih sojeva. Otkriveno je tek nekoliko ozbiljnih slučajeva zbog omikrona, no istina je i da je do sada uglavnom zahvaćala mlade ljude, koji imaju blaže simptome.
Imunološki odgovor na novu varijantu može biti potaknut onim što je stečeno prirodnim putem, nakon oporavka od bolesti ili vakcinom protiv Covid-19. Prošle je sedmice jedan od proizvođača vakcina, Pfizer-BioNTech, objavio podatke koji pokazuju da je odgovor antitijela na omikron vrlo nizak nakon dvije injekcije, što znači da varijanta ima veći infektivni kapacitet.
Studija je, međutim, također otkrila da tri doze vakcine Pfizer-BioNTech pružaju osobi sličan nivo zaštite koju lijek nudi protiv ranijih varijanti.
Dosadašnje studije o interakciji nove varijante s cjepivima Covid-19 temelje se na proizvodnji neutralizirajućih antitijela, koja su dobar pokazatelj za predviđanje infektivnog kapaciteta virusa, ali ne i za poznavanje odgovora tijela na zaustavljanje najteža bolest. Reakcija koju proizvode i vakcine i prirodna infekcija mnogo je dublja od stvaranja antitijela. Stvara se i stanični imunitet, koji je u stanju izbjeći najozbiljniji Covid čak i ako virus prodre u organizam. To je razlog zašto je u mnogim zemljama u posljednja dva vala epidemije, unatoč velikom broju infekcija, smanjen broj hospitalizacija i umrlih.
Malo se zna o tome kako su koronavirusi koji koegzistiraju s ljudskim bićima i uzrokuju obične prehlade postali ono što jesu danas. Neki stručnjaci smatraju da su svojedobno mogli izazvati ozbiljniju bolest i proširiti se svijetom, a nakon zaraze i ponovne infekcije domaćina, mutiranja, a nakon što su se ljudi navikli na njih, pretvorili su se u one dosadne, ali bezopasne patogene koji izazivaju šmrcanje, kašalj, grlobolja i male temperature, u najgorem slučaju.
Najnoviji od četiri koronavirusa koji do sada žive zajedno s ljudima je HCoV-OC43. Postoje stručnjaci koji smatraju da bi to mogao biti uzročnik pandemije koja je nastala takozvanom ruskom gripom, s visokim vrhovima smrtnosti između 1889. i 1890. godine. Danas je to neopasan virus koji uzrokuje prehladu.
U budućnosti bi SARS-CoV-2 mogao postati nešto slično. I omikron bi mogao biti korak u tom smjeru. Vrijeme pred nama će nam reći.