Stariji se vjerovatno sjećaju užasavajućih optužbi protiv Bošnjaka za terorizam nakon napada na zgrade-blizance u New Yorku 2001. godine.

U Bosni i Hercegovini tada je stvorena atmosfera straha. Sjećam se da sam odmah, ni dva-tri dana nakon udara, napisao uredničku kolumnu u sedmičnom Ljiljanu. Zamolio sam medije u Sarajevu da se ne bave nikakvim kombinacijama oko ovog strašnog napada s velikim brojem žrtava. “Izostavite Bosnu iz ovoga. Mi smo samo šaka prašine u ovom svijetu.”

Ali niko me nije čuo. Svakodnevno se pisalo i izvještavalo o terorizmu, a na udaru je bila i bošnjačka nacionalna stranka SDA. Izbila je i lažna afera “Pogorelica”, pa su optuženi neki visoki policijski funkcioneri Bošnjaci. Suđeno im je i oslobođeni su u dugom i mučnom procesu. Uhapšeno je sedam stranaca porijeklom iz muslimanskih zemalja (tzv. Alžirska grupa) i oni su prebačeni u zloglasni zatvor Guantanamo.

Domaći, većinom sarajevski mediji, pa i javni servisi, žestoko su klevetali sve optužene. Nakon sedam godina, uoči povratka sedam lažno optuženih ljudi za terorizam, ti isti mediji gorljivo su branili njihovu nevinost i zalagali se za oslobođenje i povratak u Bosnu i Hercegovinu. Dakle, nakon sedam godina teške robije u Guantanamu ispostavilo se da su ti ljudi nevini i oni su vraćeni u Bosnu i Hercegovinu, gdje su ih čekale supruge i djeca. 

Zahvaljujući svim ovih izmišljenim terorizmima gotovo se zaboravilo na najstrašnije zločine koji su počinjeni nad bošnjačkim narodom. U Beogradu su se mogli čuti zaključci da se Slobodan Milošević zapravo borio protiv terorista u Bosni i Hercegovini.

Najvećim dijelom priču o bošnjačkom terorizmu ušutkao je Međunarodni sud u Hagu svojim progonom najgorih srpskih i hrvatskih zločinaca. Najznačajniji svjetski pravnici radili su po savjesti pa su se u zatvorima našli najgori zločinci i oni državnici koji su poticali i rukovodili tim zločinima.

Pred Međunarodnim sudom u Hagu dokazano je da su Bosna i Hercegovina i njen najbrojniji narod bili izloženi najgorim državnim terorizmima Srbije i Hrvatske.

Čitav vojni i politički vrh Republike srpske osuđen je i izdržava dugotrajne i doživotne robije u zatvorima širom Evrope. Čitav vojni i politički vrh Republike Srbije završio je u evropskim zatvorima.

Dobar dio hrvatskih političara iz tzv. Herceg-Bosne, te oficirskog kadra HVO-a kažnjen je dugotrajnim zatvorskim kaznama.

Ali, terorističke klevete nastavljene su i u miru. Sjetimo se izjave predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, koja je u decembru 2016. godine rekla kako se treba suočiti s činjenicom da se iz tzv. Islamske države u Bosnu i Hercegovinu vraćaju “tisuće boraca”. Spominjala je i da u Bosni i Hercegovini ima “deset tisuća islamističkih terorista”.

Kad joj je predstavnik jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovinu Jakob Finci javno otpisao da ne govori istinu, uslijedio je njen čudan odgovor: “Nećemo se prepucavati preko medija i oko brojeva... Dovoljna je jedna osoba da napravi problem.”

Laž je uvijek velika, pa iznosi i po deset hiljada, a istina se svede na, može biti, jedan primjerak.

 

 

U međuvremenu su se na Zapadu dogodila dva teška teroristička zločina duboko povezana s Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima.

Prvi je zločin počinio Norvežanin Anders Breivik. On je na početku svog krvavog pohoda ubio osmero ljudi detonacijom kamiona punog eksploziva ispred Vlade Norveške u Oslu 22. jula 2011. godine. Potom je ubio 69 ljudi, većinom tinejdžera, na ljetnom kampu mladeži Laburističke stranke na ostrvu Utoya.

Breivik je izdao i svoj manifest. U tom “Manifestu” Bosna se spominje čak 343 puta. Naslovi su, između ostaloga: “Historijski – Bosna je srpska zemlja”, “Ko su ‘Bošnjaci’”, s nazivom bošnjačkog naroda u navodnicima, “Muslimansko nasilje nad kršćanima u Bosni”, “Afgansko-mudžahedinska mreža u BiH”...

Breivik piše: “Srpsku su braću nepravedno napali. Oni su željeli iskorijeniti islam i vratiti muslimane natrag u Albaniju. Radovana Karadžića ću pamtiti kao počasnog križara i evropskog ratnog heroja. On nije nikakav masovni ubojica i rasist, već čovjek koji je svoju kuću htio osloboditi od islama”, dio je iz Breivikovog manifesta, koji ima 1.500 stranica i iz kojeg je jasno da je Radovan Karadžić bio uzor ovom masovnom ubici.

Breivik poziva na opsežnu vojnu kampanju nekakve “evropske federacije” protiv muslimanskih naroda Balkana... Taj budući napad opsežno je napisan na kraju ove “knjige” u poglavlju: “Evropska federalna vojna kampanja protiv muslimanske Bosne i Hercegovine, muslimanskog Kosova, muslimanske Albanije.”

 

Breivik i danas ima sljedbenike širom svijeta.

Jedan od njih je Brenton Tarrant, terorista koji je u martu 2019. godine u krvavom pohodu na dvije džamije na Novom Zelandu ubio 51 muslimana. Bio je fasciniran Breivikom, njegovom ideologijom, a tokom ubijanja puštao je srpske pjesme praćene guslama. Kao i Breivik, i Tarant je isticao Radovana Karadžića kao svog uzora.

Bilo je i drugih napada na muslimane Zapada i u Sjedinjenim Američkim Državama, ali manje masovnih od ova dva.

U Evropi kad se dogodi kakav napad nožem, ili se vozač zaleti u gomilu šetača ili prolaznika, odmah se javlja nedoumica: da li je u pitanju terorizam. Tačnije provjerava se je li riječ o muslimanu. Ako nije musliman, terorizam se negira a napadača se u medijima najčešće svrstava u psihijatrijske slučajeve.    

Dvadeset godina nakon strašnih optužbi za terorizam Bošnjaka i nakon svih ovih užasa širom svijeta, za riječ se javljaju novi bošnjački “antiteroristi”.  Među njima se posebno ističe ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, koji je izjavio nešto što je, valjda, htio imputirati bivšoj vlasti: “U Briselu su od nas napravili teroriste i mudžahedine, ugrozili nam budućnost...”

Napomenuli bismo ministru Konakoviću: Nije samo u Briselu, nego i u Ženevi.

Bojan Vujić, njegov ambasador Bosne i Hercegovine u Uredu Ujedinjenih nacija u Ženevi, izazvao je neviđen skandal označavajući svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu kao “najopasniji izvor terorizma u Evropi”. Taj klevetnički diplomatski čin bio je očito režiran od Dodika i njegovog mentora Vučića. Cilj je bio da Bošnjacima nametnu odgovornost za izmišljeni terorizam, te tom monstruoznom manipulacijom upozore one zemlje koje će glasati o genocidu u Srebrenici pred Generalnom skupštinom UN-a. Nije pomoglo, Rezolucija o Srebrenici usvojena je ozbiljnom većinom glasova.   

Istup Igora Stojanovića u kojem tvrdi da SDA hoće napraviti islamsku državu na 22 posto teritorije Bosne i Hercegovine bio je ozbiljan islamofobni ispad. 

Nedavni teroristički napad Srba na Kosovu još je bez sudskih posljedica. Kao da ništa nije bilo, problem se prebacuje u našu zemlju. “Predstavnici Republike srpske u Parlamentu BiH uputili su pismo Kongresu SAD-a (novembar 2023.) u kojem navode da je Bosna i Hercegovina već dugo utočište radikalnih islamista i da nacionalističke politike najvećih bošnjačkih stranaka potvrđuju namjeru da Bosnom i Hercegovinom vladaju bez Srba i Hrvata”, prenio je RTRS.

Oni su u pismu istakli da su dijelovi Bosne i Hercegovine naseljeni Bošnjacima i dalje dom brojnim spavačkim ćelijama Al Kaide i ISIL-a koje bi potencijalno mogle biti aktivirane ako i kada stigne naređenje.

U tri decenije dugom teroru nad bošnjačkim povratnicima u Republiku srpsku samo u istočnoj Bosni ubijeno je 15 povratnika. Ranjena su 22 povratnika, svi oni teško. Teror i nasilništvo su stalni, pa su u stotinama slučajeva u entitetu RS Bošnjaci premlaćivani bez ikakvog razloga. 

Dolaskom u posjetu Sarajevu i Beogradu William Burns, direktor CIA-e, govorio je o terorističkim prijetnjama i nužnosti (globalne) borbe protiv terorizma, a Dodik i njegovi mediji to su odmah iskoristili za podmetanje i pripisivanje terorizma islamu i Bošnjacima.

Govor nekolicine “trojkinih” dužnosnika o terorizmu kod Bošnjaka označio je početak nove kampanje kleveta i laži. Na našim javnim servisima uveliko se prikazuju filmovi u kojima se glavni junaci bore protiv terorista. Čini se da je opet počelo.

Nemjerljiva je šteta koju će napraviti ovi, ničim izazvani, domaći “antiteroristi”. Jer oni su za ostatak svijeta, izvorno, više u pravu nego li srpska i hrvatska klevetnička propaganda.