Izjava predsjednika Sabora Republike Hrvatske Gordana Jandrokovića 28. novembra u Mostaru izazvala je negodovanje u BiH: "Vjerujem da će koncept tri konstitutivna naroda na kraju prevladati jer inače neće biti ni BiH." Jandrokovića inače u susjedstvu zovu „Njonjo“, što je riječ vjerovatno najšireg značenja u hrvatskom jeziku.
Uslijedila je protestna nota, koju je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković spremio hrvatskom MVP-u: "Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine izražava svoje poštovanje Ministarstvu vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske i ovim putem ima čast saopćiti da današnja izjava predsjednika Hrvatskog sabora ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima naše dvije države. Bosna i Hercegovina je jedna od najstarijih država na ovom dijelu kontinenta i njena budućnost je neupitna. Cijenimo podršku koju vaša zemlja pruža u procesu EU integracija Bosni i Hercegovini. Pored toga, Vlada RH je bila prva koja je pružila pomoć nastradalim od nedavnih poplava u BiH, što je posljednji u nizu primjera uzajamnog poštovanja i prijateljstva naše dvije zemlje. Stoga smatramo da današnja izjava g. Jandrokovića ne odražava stvarnu prirodu naših bilateralnih odnosa, ne doprinosi izgradnji povjerenja i daljnjem jačanju prijateljskih odnosa, čemu BiH o staje privržena."
Šta je ovdje protestno?
Konakovićeva nota trebala je biti puno oštrija, a čini se da ju je intonirao kao izvinjenje što mora reagirati iz unutrašnjih razloga, a ne na otvorene Jandrokovićeve prijetnje Bosni i Hercegovini.
Protesti su ekspresno uslijedili sa druge strane, kojoj je protestno pismo adresirano.
Hrvatski narodni sabor BiH osudio je potez ministra vanjskih poslova BiH i predsjednika Naroda i Pravde Konakovića kojim je u „diplomatski neprimjerenom i neutemeljenom istupu, putem diplomatske note, grubo i pogrešno okarakterizirao izjavu predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića kao negativnu.“
Njegovu notu proglasili su privatnim stavom Konakovića, a ne stavom Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
Na Konakovićevu protestnu notu Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske odgovorilo je Veleposlanstvo Hrvatske u Sarajevu. To je ponižavajući tretman i degradiranje našeg ministra vanjskih poslova i države BiH, jer je trebao da odgovori hrvatski ministar u ime Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske. Tako bi Veleposlanstvo RH u Sarajevu bilo samo diplomatski poštar, koji nije rang ministra. Nepisano pravilo je da pošiljaocu odgovara njegov nivo, a ne niža instanca. U sadržajnom smislu odgovor je uvredljiv, jer „uspješnost“ posjete Jandrokovića nije stvar ocjene samo jedne nego obje strane. Štaviše, citat iz note Veleposlanstva u BiH je krajnje neprimjeren: „Veleposlanstvo stoga drži kako ocjene iz spomenute note Ministarstva vanjskih poslova BiH ne održavaju stvarnu prirodu naših odnosa, ne pridonose izgradnji povjerenja i daljnjem jačanju prijateljskih odnosa, čemu Republika Hrvatska ostaje privržena.“
Konakovićev zamjenik Brkić odmah mu je udario nož u leđa izjavom da to nije stav MVP BiH, nego Konakovićevog kabineta, iako po zakonu MVP predstavlja ministar. Ali Konaković je od Brkića napravio sebi ravnog funkcionera, pa mu se to vraća kao bumerang.
Za riječ se javio glavni saradnik Dragana Čovića i njegovog HNS-a, predsjednik bh. entiteta Republika srpska Milorad Dodik. On smatra da ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konakoviću nije imao pravo uputiti Hrvatskoj protestnu notu i da je to "uradio u svoje ime".
„Konaković je to mogao da uradi u svoje ili u ime svoje političke partije, svog naroda ali nikako u ime BiH“, rekao je Dodik novinarima u Nevesinju.
On je dodao da to nije ni stav Srba ni Hrvata u BiH.
Bilo bi dobro, najprije, upitati Dodika kakav je bio njegov stav kada su ukinuli konstitutivnost Srbima u Hrvatskoj? I da li je to bio zajednički stav Hrvata i Srba?
Zašto niko od „velikih Srba“, uključujući Dodika i Vučića, nije zaprijetio Hrvatskoj da će nestati zato što je ukinula konstitutivnost Srbima? Šta bi se tek desilo da su to izjavili prilikom posjete Hrvatskoj?
Dakle, Konaković je trebao prije protestne note kontaktirati barem svoje šefove, članove Predsjedništva Komšića i Bećirovića da mu daju podršku. Time bi imao i stav Predsjedništva BiH kao kreatora vanjske politike.
Ali... Sjetimo se kako su naši „trojkaši“ reagirali kada je premijer RH Andrej Plenković odbio da se sastane s Komšićem. Bilo je to ignoriranje institucije BiH, a ne persone. Kako su tada ravnodušno posmatrali i propustili da državotvorno reagiraju odbijanjem susreta s premijerom Hrvatske, koji bahato udara po članu Predsjedništva BiH i njihove zemlje, sada je došao red na one koji su tada mudro šutili. Državotvorni stavovi traže principijelnost i dosljednost kao pravila ponašanja, formalno-protokolarno i sadržajno, umjesto ličnih omraza i sujeta. Neki političari i diplomate to tek trebaju da nauče.
