Godina je bila 1965. i Gemini 4 misija je bila u orbiti, oko 200 kilometara udaljena od površine planete. Odatle su astronauti James McDivitt i Edward White pogledali "dolje" i postali prvi ljudi koji su vidjeli geološko obilježje koje od tada zadivljuje naučnike: Oko Sahare.
Smještena u blizini Ouadanea, grada u Mauritaniji, ova je struktura prirodno čudo koje je ostalo skriveno hiljadama godina jer koncentrični krugovi crvenkaste, crne i bijele boje (koji su jasno vidljivi iz svemira) prolaze potpuno neprimjećeni od strane onoga ko po njima hoda.
Ljudi koji prolaze kroz gotovo 50 kilometara koliko iznosi promjer Oka mogu vidjeti samo pijesak, kamenje i ništa drugo što se ističe među krajolikom. Međutim, kada promijenite perspektivu i pogledate odozgo, nekoliko stotina kilometara dalje od površine, stvari se mijenjaju.
Isprva se mislilo da je ova neobična geološka pojava nastala zbog udarca meteora. Ali ova hipoteza je odbačena terenskim istraživanjima koja su pokrenuta nakon njezina otkrića. Zapravo, najnovije studije govore da se radi o "erodiranoj antiklinalnoj kupoli".
Ovaj fenomen nastaje kada pomicanje tektonskih ploča ili magmatski upad podignu pritisak prema gore; uzrokujući da se različiti sedimentni slojevi uzdižu iznad površine. Tome moramo dodati i učinak zraka, koji na kraju nagriza "planinu" koja je izašla iz unutrašnjosti Zemlje i koja "izjednačava" visinu njezine površine uzrokujući da se najmlađi slojevi nalaze u eksterijera, dok se najstariji slojevi nalaze u centru kupole.
Konkretno, govorimo o vanjskim slojevima Richat strukture koji sežu više od 480 milina godina u prošlost; odnosno nastali su tokom ordovicija, koji je započeo prije oko 485 miliona godina, a završio prije oko 444 miliona godina. U međuvremenu, kako se budemo približavali središtu Oka Sahare, stijena će sve starija i starija, sve dok se ne vratimo nekoliko miliona godina unazad do neke tačke u proterozojskoj eri, koja se protezala od dvije i po milijarde do prije 542 miliona godina.