Jednog ratnog ramazana stiže nam neki francuski vojnik iz UN-a kući na iftar. Pitao babu može li doći jer ga je zanimalo kako izgleda iftar i kako uopće postimo kad smo ionako gladni i bez ramazana. A majka, ko majka, pravila je od ničega sve i svašta. Za sofrom se našli i sirnica od riže i ćufte od leće. A posebno za nas djecu spremila ratnu bajaderu od onog mlijeka u prahu. Jer ramazan je poseban, a roditelji su se uvijek trudili još dodatno nama djeci dočarati sve ramazanske ljepote. Došao Francuz s još jednim prevodiocem, sjeli svi da dočekamo iftar. Kaže, on neće jesti s nama jer mi ionako nemamo, došao samo da vidi. Pogleda ga moj babo i reče mu: “Bujrum, jedi, ne daješ ti nafaku nego Allah.” A ja, k’o dijete, krišom se smijem što je Francuzu jedna čarapa poderana i gurkajući majku pokazujem i njoj. A kontam, mogao nam je i kakvu čokoladu donijeti, oni vojnici imaju, al’ jok.
I tada, u ratu, kada nije bilo haman ničega, za ramazan se spremala posebna sofra. I danas je tako. Ko posti, kome je ramazan uistinu nešto posebno, sprema s posebnim zadovoljstvom i užitkom iftarske sofre. Neko manje, neko više hrane stavlja na te sofre, ali se one nesumnjivo razlikuju od običnih ručaka i večera.
Ali postoje oni kojima smeta tih trideset posebnih muslimanskih dana. Svake se godine jave dušebrižnici kojima baš za ramazan naumpadne da spašavaju svijet i to baš iftarskom hranom. Pa krenu komentari: “što će vam iftari na otvorenom”, “šta ćete se u restoranu iftariti dok ljudi gladuju”, “što će vam pet jela za sofrom, a neko nema”. Uz ovo obavezno ide i “vjera je intimna stvar”, “živite vjeru u četiri zida”...
Ove je godine s takvim komentarima, čini se, najbrža bila Amra Zulfikarpašić, koja je već drugog dana ramazan na društvenim mrežama napisala komentar sličnog sadržaja. Doduše, nije joj to prvi put da se na ovakav način javlja pišući o ramazanu.
“Danas kada najmanje 50% stanovnika ove zemlje nema šta da jede, na svim tv programima se kuhaju iftari. Smisao posta nije u izobilju jela na trpezi nego u najskromnijem zadovoljenju potrebe za hranom. Zato ljudi, gasite tv, iftarite umjereno i pomozite gladnom ma koje vjere bio”, napisala je Zulfikarpašić.
Jer, po njihovom, očito su samo postači oni koji trebaju pomagati, dijeliti, razumijevati drugog i slično. Samo su muslimani dužni pomagati, pa je time muslimanima, odnosno postačima u ramazanu zabranjeno spremati bogatiji iftar, okupljati se s rodbinom i prijateljima na iftarima i “postavljati” nešto od toga na društvene mreže.
A drugima je dopuštena svaka vrsta razbacivanja, trošenja, slavlja, uživanja u životu i slično. Pitam se samo da li je Zulfikarpašić pogledala svoje fotografije na društvenim mrežama prije nego je pisala ovaj komentar o potrebnoj skromnosti?
Vjerovatno nije, jer svakako oni nisu odgovorni za bilo kojeg gladnog komšiju. Oni koji komentiraju ovako i slično mogu ići i na proslavu nove godine u Dubai ili na skijanje u Austriju, potrošiti na rođendane više nego što će neko za trideset iftara, praviti raznorazne gozbe, fešte, slavlja jer to je njihovo, ali samo njihovo pravo.
Amri Zulfikarpašić čak su zasmetale kuharske emisije, iako takvih emisija ima svaki dan u godini na svakom kanalu. Osim običnih emisija, tu su i takmičenja kako profesionalnih kuhara tako i građana. Na stranu što iznosi nepostojeće statistike i samim time širi i laž.
Možda bi svima njima, koji ovako komentiraju ramazan, lakše bilo da kažu kako im smeta javno iskazivanje ljepote ramazana, nego da se ovako muče iz godine u godinu. Ali trebaju se naviknuti da post nije nešto što se treba kriti ili nešto što je sramota, kako su nam nastojali predstaviti.
Ramazansko slavlje za jednog muslimana ne znači dokazivanje svog bogatstva, već iskazivanje vlastitog ponosa na vjeru. Ukrašavanje iftarske sofre ujedno je i pokazivanje ljepote islama.
A koliko ko pomaže i koliko ko dijeli s drugima, niko ne zna i tiče se samo nas samih. Sigurno je da su upravo postači ti koji tokom ramazana čine više dobrih djela nego inače. Ipak, niko ne može uzeti sebi tuđi grijeh ili sevap. A gladnih je uvijek bilo i mimo ramazana, pa i na njih treba misliti uvijek, i o njima trebaju brinuti svi, a ne samo postači.
Zato, pustite nas postače da uživamo u ramazanu kako želimo, jer će ramazan postačima uvijek biti bogatstvo, a vi se brinite za svoja dobra i loša djela.
Danas kada najmanje 50% stanovnika ove zemlje nema šta da jede, na svim tv programima se kuhaju iftari. Smisao posta...
Objavljuje Amra Zulfikarpasic u Utorak, 13. travnja 2021.