Vlasnik kompanije Viaduct Boris Goljevšček poručio je vlastima u entitetu Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini da neće stati dok ne dobije svoj novac, te najavio da pripremaju i druge mjere za naplatu, pored onog koji podrazumijeva prodaju imovine BiH.
U odgovoru na pitanja Forbesu Slovenija, Goljevšček je rekao da je Viaduct ponudio sporazumni raskid ugovora o koncesiji nagodbom, što je Vlada RS-a odbila.
- HES Vrbas je potom u oktobru 2015. godine podnio odštetni zahtjev protiv Vlade Republike Srpske. Pošto je Vlada odbila zahtjev, Viaduct je, kao većinski vlasnik HES-a Vrbas, 2016. godine podnio zahtjev za arbitražu sa BiH pred ICSID-om u Washingtonu na osnovu ugovora o zaštiti ulaganja koji su Slovenija i BiH potpisale 2002. godine. Tada je raskinuo i ugovor. Viaduct je prvobitno u sporu zastupala advokatska firma SDIL, koja je potom privukla Vannin Capital da finansira spor, kao i advokatsku kancelariju MSK iz Washingtona. Oni su do 2020. godine zastupali Viaduct, a potom nas je zastupala advokatska kancelarija 3VB iz Londona - objašnjava direktor i suvlasnik Viaducta Boris Goljevšček.
Vijeće ministara BiH juče nije pronašlo rješenje ni za plaćanje duga Republike Srpske prema Viaductu iz Portoroža. Dug svakim danom raste za oko 9.600 eura kamata i sada iznosi blizu 57 miliona eura, odnosno 111.150.000 KM.
BiH je izgubila arbitražni spor na sudu u Washingtonu u aprilu 2022. godine.
- ICSID je Viaductu dosudio odštetu u iznosu od 39,8 miliona eura, uz kamatu retroaktivno obračunatu od 13. novembra 2021. do datuma isplate - kaže Goljevšček za Forbes Slovenija.
Kumulativna kamatna stopa je 7,1 odsto, a Viaductu su dosuđeni i pravni i drugi troškovi, ali oni su beskamatni.
Viaduct je, zbog toga što Vlada RS-a nije izmirila dug, prošle godine najavio prinudni povrat odštete, uključujući kamatu.
- Važno je dodati da su advokati Viaducta do danas više od 18 puta obavijestili sve nadležne organe u BiH, ali nikada nisu dobili zvaničan odgovor - kaže Goljevšček.
Poslovanje Viaducta i firme kćerke
Kompanija Viaduct, inženjering i izgradnja, koja sada duguje BiH skoro 60 miliona eura, upisana je u bazu podataka AJPES-a pod drugim poslovima inženjeringa i tehničkog konsaltinga.
Kako je navedeno, direktor je Boris Goljevšček koji ima i 85 posto udjela u kompaniji, dok je preostalih 15 posto u vlasništvu Vladimira Zevnika.
Iz baze podataka AJPES-a proizilazi da su 7. novembra 2008. godine i Goljevšček i Zevnik upisali založno pravo i zabranu tereta i otuđenja poslovnog udjela na osnovu javnobilježničke isprave – ugovora o kreditu i zalogu – radi osiguranja potraživanja.
Kompanija, registrovana 1992. godine, nije ostvarila prihod od 2010. godine, osim 2.400 eura u 2021. godini. Prije toga posljednji zabilježeni prihod je bio 2009. godine i iznosio je nešto više od osam hiljada eura.
Najviše prihoda ostvarili su 2004. godine kada je potpisan ugovor o koncesiji i to 1,8 miliona eura, a u naredne dvije godine preko 900.000 eura.
Kako je Goljevšček objasnio za Forbes Slovenija, prije potpisivanja ugovora za izgradnju dvije hidroelektrane na Vrbasu bavili su se niskogradnjom za različite stambene i druge projekte, poput izgradnje kuća, vikendica i slično.
Ulaskom u projekat HE Vrbas odlučili su da Viaduct posvete isključivo ovom projektu. Djelatnost niskogradnje prenijeli su na druga preduzeća, kaže, koja su kasnije prodana ili zatvorena.
Kako je kompanija koja je ostvarila nešto manje od dva miliona eura prihoda u godini kada je potpisan ugovor od 165 miliona eura došla do tako velikog posla?
Goljevšček odgovara da su prije potpisivanja ugovora o koncesiji sa Republikom Srpskom imali njemačkog partnera, MBB, koji je 2007. doveo investitora EnBW (Energie Baden Wurtenberg) i sa njim sklopio ugovor po kojem bi Nijemci finansirali projekat.
Prema riječima Goljevščeka, Viaductu su već prenijeli 1,3 miliona eura kao avans, ali je ugovorom bilo predviđeno da se avans konvertuje u kredit ukoliko posao propadne.
Posao je kasnije propao, a Viaduct nije mogao otplatiti kredit jer su, prema njegovim riječima, veći dio već uložili u kćerku kompaniju HES Vrbas i od 2004. godine finansirali poslovanje koncesionara u BiH, uloživši ukupno oko tri miliona eura.
Stoga je EnBW Energie upisala založno pravo na vlasničke udjele Goljevščeka i Zevnika u Viaductu.
Na pitanje odakle im novac za finansiranje projekta, oko dva miliona eura, s obzirom da su prihodi Viaducta presušili, Goljevšček odgovara da je finansiranje došlo iz sopstvenih izvora (Viaduct), od kapitalnih preduzeća Goljevšček i Zevnik, i kreditiranjem na finansijskom tržištu, “za šta su svi ugovori vezani”.
Goljevšček je od 1996. godine bio suvlasnik (kasnije i jedini vlasnik) kompanija bofrost*adria Slovenija i bofrost*adriatic Hrvatska, kćerke međunarodnog konzorcijuma bofrost*, do 2010. godine, kada je koncesiju vratio svojoj majci.
- U moje vrijeme obje kompanije su imale oko 120 zaposlenih, preko 30 dostavnih vozila, hladnjače (u vlasništvu i u zakupu), a godišnji prihodi obje kompanije iznosili su više od šest miliona eura. Bofrost*adria je kreditirala Viaduct koji je finansirao njegovo poslovanje u BiH - objašnjava Goljevšček.
Postavlja se i pitanje kako je Viaduct dobio ugovor za izgradnju hidroelektrana s obzirom da nije imao reference u ovoj djelatnosti.
Ispostavilo se da Viaduct nije ni dobio projekat na tenderu, već je kasnije ušao u posao i pokušao da privuče razne partnere. Goljevšček objašnjava riječima da je Viaduct pozvao konzorcij za izgradnju hidroelektrane Vrbas nakon što su pobijedili na tenderu u oktobru 2003. godine, kada im je bila potrebna pomoć oko bankarske garancije i u nastavku pregovora sa Vladom RS-a oko ugovora o koncesiji.
Konzorcij pod imenom GP Građevinar Kraljevo i ostali je bio sastavljen od srpskih, bh. i italijanskih učesnika, naveo je direktor Viaducta.
- Budući da vođa konzorcijuma Građevinar nije želio produžiti garanciju u fazi pregovora o koncesijskom ugovoru, članovi konzorcija su nam se obratili. Dali smo bankarsku garanciju preko finansijske kompanije iz Kanade, koju je naš njemački partner MBB deponovao po ugovoru o koncesiji u iznosu od 1.028.000 eura- objašnjava Goljevšček i dodaje:
Kaže da je to bilo u novembru 2003. godine, da su na njihovu inicijativu preuzeli vođenje i zaključivanje pregovora.
- Naš ulazak je odobrilo Ministarstvo energetike i rudarstva RS-a, a u novembru 2004. potpisali smo ugovor o koncesiji sa Vladom Republike Srpske. Prije toga je ovaj ugovor ratifikovala Narodna skupština Republike Srpske. Entitetska vlada nije odobrila predloženi IIP (Inovirani idejni projekat) koji je bio osnov za izradu glavnog projekta i ekološke dozvole, a sve je to od strane ICSID-a prepoznato kao neodgovoran čin - rekao je.
On dodaje da je garancija (korporativni ček) i dalje u vlasništvu Vlade Republike Srpske ili je deponovana kod lokalnog Ministarstva finansija, a potvrda i kopija su među dokazima u sporu.
- Vladi Republike Srpske smo predstavili nekoliko kvalifikovanih investitora ili partnera (Grupa E iz Švicarske, EoN iz Njemačke, Statkraft iz Norveške, ČEZ iz Češke, EnBW iz Njemačke i drugi), svi su renomirani proizvođači električne energije koji su također željeli učestvovati u drugim energetskim projektima Republike Srpske. Zašto oni nikada nisu provjerili, pitanje je za Vladu RS. Nikada nismo imali namjeru da sami završimo projekat od 165 miliona eura, pa smo tražili i našli kvalifikovane partnere - rekao je on.
Na pitanje zašto se konzorcij za bankarske garancije obratio maloj firmi iz Slovenije, Goljevšček kaže da ih je član konzorcija kontaktirao preko direktora njihove firme u Beogradu, kojeg poznaje.
- Viaduct vam se čini malim, ali nemojte zaboraviti činjenicu da smo imali kapitalno povezane dvije kompanije u Hrvatskoj, dvije u Bosni i Hercegovini (ne samo HES Vrbas) i Srbiji - kaže Goljevšček i dodaje da ne želi ulaziti u detalje o kojim kompanijama se radi, samo je rekao da je dio njih već istorija.
GP Građevinar Kraljevo je vlasnik jedan posto akcija HES-a Vrbas. Svi članovi konzorcija su svoja prava i obaveze prenijeli na Viaduct, koji posjeduje 99 posto dionica, objašnjava Goljevšček.
Novi potezi za naplatu duga od BiH
Direktor portoroške kompanije kaže i da pripremaju i druge mjere za naplatu duga, osim zamrzavanja imovine agencije BHANSA, oduzimanja tri zgrade Centralne banke, te blokade računa Centralne banke BiH u Luksemburgu.
- Zato što ne vidimo drugi način da vratimo dug. Nećemo stati. Novac ćemo dobiti na bilo koji način. Neki će misliti da je to neprimjereno, jer na kraju će patiti ljudi, a ne političari - naveo je za Forbes Slovenija.
Nije želio konkretno govoriti o budućim potezima, osim da napominje da će na meti biti imovina BiH unutar i izvan zemlje.
Forbes Slovenija upitao ga je i šta će raditi sa novcem ako ga dobiju?
- Dio toga ćemo iskoristiti za nadoknadu troškova američkog fonda Vannin Capital koji finansira sudske postupke, za plaćanje advokatskih kancelarija u Republici Srpskoj, Engleskoj i SAD, koje su pravni zastupnici Viaducta, za otplatu kredita EnBW Energie i vraćanje kredita drugim povjeriocima koji su svi navedeni u ICSID-u, biće podijeljeni između ICSID-a - kaže Gojkrešček.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh