Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država od 1913. do 1921. godine Woodrow Wilson bio je deklarirani rasist i pobornik terorističke organizacije Ku-Klux-Klan. Uz ostalo, ozakonio je rasnu segregaciju u različitim američkim državnim službama. Zabilježen je i slučaj nekog Afroamerikanca u doba Wilsonovog mandata koji, zbog vrste posla što ga je obavljao, nije mogao biti premješten u “crnački” dio firme, pa su ga po tadašnjim “pravilima” držali u kafezu ograđenog rešetkama, dok je radio okružen američkim bijelcima.

AMBASADA PROTIV SKUPŠTINE KANTONA

Što se tiče međunarodnih odnosa, te onoga što se veže za Bosnu i Hercegovinu i Balkan, Wilson je ozvaničio politički savez između Sjedinjenih Američkih Država i Srbije još 1918. godine, kada je srpska zastava, skupa s američkom, podignuta iznad Bijele kuće. Ovaj savez omogućio je kasniju američku podršku jugoslavenskim četnicima Draže Mihailovića u Drugom svjetskom ratu. Između ostalog, 1943. godine snimljen je i američki igrani film u holivudskoj produkciji naslova The Chetniks, fighting guerilla, kojim se slave Mihailovićevi četnici kao neki junaci gotovo epskih proporcija.


Američki predsjednik Woodrow Wilson

Već decenijama jedno poznato šetalište u centru Sarajeva nosi naziv po ovom rasisti i šovinisti. Naravno, riječ je o Vilsonovom šetalištu. Stanovnici Sarajeva, uglavnom, ne znaju po kome je ovo šetalište zapravo nazvano, a to ih pretežno i ne zanima, jer većina stanovnika ovog grada živi po inerciji i po diktatu navika koje oblikuju mediji, učmala javnost ili neka moda.

Posljedica dvoličnog pristupa ovim pojavama ima dosta i zahtijevaju zasebnu, dužu analizu, svaka posebno, no za ovu priliku osvrnimo se tek na jednu od njih, a to je izvještaj Ureda za međunarodne vjerske slobode američkog State Departmenta, o vjerskim “slobodama” u svijetu za 2021. godinu. Izvještajem su u negativnom kontekstu spomenute neke sarajevske ulice nazvane po “nacističkim” kolaboracionistima, kako je rečeno. Na ovo se izravno može uvezati i aktuelna reakcija Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu povodom imenovanja jedne sarajevske ulice po preminulom generalu Armije RBiH Mehmedu Alagiću.

Evo kako su Večernji List i Slobodna Dalmacija, za potrebe medijskog prostora u Hrvatskoj, prenijeli poruku iz ambasade: “Sarajevska županija nije trebala nazvati jednu sarajevsku ulicu po optuženom ratnom zločincu, Mehmedu Alagiću. To je uvreda za žrtve i njihove obitelji. Lokalne vlasti trebale bi promovirati međusobno poštovanje i okruženje u kojem će se svaki građanin osjećati kao kod kuće. Županija bi trebala promijeniti ime ove ulice, naveli su u odgovoru iz Ureda za informiranje Veleposlanstva SAD-a u Bosni i Hercegovini.”

I jedna i druga reakcija američkog ideološkog establišmenta, neovisno od toga stiže li iz State Departmenta ili Ambasade u Sarajevu, može se doživjeti kao cjelina kojom se otkrivaju već dugo prisutni dvostruki standardi Sjedinjenih Američkih Država spram Bosne i Hercegovine.

Stoga se ovdje može postaviti pitanje sarajevskoj Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država, ali i svim političkim subjektima iz Sarajeva koji se ulizivački postavljaju podupirući ovakve stavove, odluke i reakcije iz Amerike: Zašto ne predložite promjenu naziva Vilsonovog šetališta?

ŠTA DRAŽA RADI PO AMERICI

U SAD-u postoji ogroman mramorni spomenik posvećen Draži Mihailoviću, kojeg ne održava samo tamošnja srpska dijaspora nego se i danas od američke javnosti slavi Mihailović zbog pomaganja grupi američkih pilota za vrijeme Drugog svjetskog rata. Njegova se saradnja s nacistima i s Mussolinijevim trupama zanemaruje, a posebno je prešućen genocid koji su njegove jedinice izvršile nad Bošnjacima Sandžaka, Krajine i Istočne Bosne tokom rata. U američkom gradu Libertyvilleu postavljen je spomenik četničkom vojvodi Momčilu Đujiću, deklariranom i priznatom ratnom zločincu, a pritom je Đujić nesmetano živio u Sjedinjenim Američkim Državama do svoje smrti. Nije zabilježena zabrinutost američkog State Departmenta u vezi s ovim, recimo zabrinutost za Đujićeve preživjele žrtve. U Istočnom Sarajevu jedna ulica nazvana je po Đujiću, i to ulica koja djelimično prelazi preko Federacije. Jesu li ikada iz Ambasade tražili da se taj naziv promijeni? Jesu li tržili da se mijenjaju imena ulica nazvana po dokazanom zločincu i nacističkom kolaboracionisti Draži Mihailoviću?


Spomenik Draži Mihailoviću u Libertyvilleu, sjeverno do Chicaga, u državi Illinois

Na kraju krajeva, poznato je da su i neki rehabilitirani nacistički naučnici izravno iz Hitlerove službe prebačeni u državnu službu Sjedinjenih Američkih Država. Među najpoznatijima jeste Werner von Braun, raketni naučnik koji je svojim znanjem i radnim iskustvom dosta pomogao Pentagon i po kojem je imenovan jedan naučni centar u Americi. Ništa se ovo ne smatra spornim, za razliku od ulice Mehmeda Alagića.

Nije ovakav odnos američke administracije nov, slične pojave već su viđene, ali glasnog javnog odgovora na ovakvo licemjerje još nema. Kada bi se Ambasada založila za promjenu naziva Vilsonovog šetališta, to bi istovremeno bilo korisno i za Ambasadu i za američku državnu administraciju. Naime, time bi mogli skinuti sa sebe etiketu javnog licemjerja ili barem započeti taj proces. Nakon toga, mogli bi čišćeg obraza davati prijedloge i sugestije – ako bi se uopće trebali petljati u takve stvari – jer bi dvostruki standardi time bili poništeni ili bi bili makar manje upadljivi.

Woodrow Wilson bio je i predsjednik čuvenog Princeton univerziteta, u čijem je kompleksu jedna od zgrada nosila njegovo ime. Bila je to škola međunarodnih poslova. Poslije silnih demonstracija izazvanih policijskom brutalnošću prema Georgeu Floydu prije dvije godine, te javne revizije savremene američke historije do koje je došlo u periodu masovnih protesta, povjereništvo Princeton univerziteta pristalo je skloniti ime Woodrowa Wilsona sa svoje zgrade, te sa zgrade jednog rezidencijalnog koledža. U ponuđenom objašnjenju rečeno je da se Wilsonovi rasistički stavovi i politika neprihvatljivi.

Dakle, moguće je izvršiti takve promjene. Budući da je to već uspjelo na čuvenom Princeton univerzitetu, zašto Američka ambasada ne bi pokrenula sličnu inicijativu i u Sarajevu, ako ništa zbog svog ugleda?! Jeste da bi se mnoge neupućene Sarajlije možda pobunile zbog toga, jer su navikli na stari naziv “Vilsonovo”, odnosno “Vils”, pri čemu ne trebaju razmišljati o tome ko je i šta je taj neki Wilson zadužio Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu da bi se sarajevska promenada po njemu zvala, ali se možda zamisle nad ulicom, ali i sudbinom politički žrtvovanog generala Mehmeda Alagića.

Od Kalajeve promenade do Vilsonovog šetališta

Ulica je prosječena i uređena u austrougarskom periodu. Dovršena je i predana prometu u augustu 1903, i tada joj je dato prvo ime Kallayeva promenada po Benjaminu Kallayu, austrougarskom diplomati i političaru, porijeklom Mađaru (1839–1903). Godine 1882. postao je austrougarski ministar finansija, a u tome svojstvu i poglavar Bosne i Hercegovine, na kojem je položaju ostao sve do smrti, pa otud i uzročna veza naziva ove ulice.

Godine 1919. (10. januara) saobraćajnica je dobila novi naziv Vilzonova promenada, u čast američkog državnika i 28. predsjednika USA Thomasa Woodrowa Wilsona (1856–1924) kao zahvalnost za njegov utjecaj na Kongres koji je objavio rat Njemačkoj 1917. i time pospješio poraz Austro-Ugarske. Njegova je bila i zamisao stvaranja svjetske organizacije za čuvanje mira Liga naroda. Bio je dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Za vrijeme okupacije od 1941. do 1945. ulica je nosila naziv Mussolinijevo šetalište.

Poslije oslobođenja najprije je uspostavljen stari naziv Vilzonovo šetalište, a onda je 7. oktobra 1960. nastao ovaj današnji – Omladinsko šetalište – po tome što je to zaista intimno večernje šetalište omladine, čemu pogoduje aleja lisnatih stabala, ali i mrkla noć, jer je to jedina ulica u gradu (u srednjem dijelu grada) koja, eto, nema uličnog osvjetljenja.

[Naziv Vilsonovo šetalište vraćen je ponovo 1993. godine, op. ur.]

(Izvor: Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo, 1973, str. 288)