Koliko zapravo poznajemo ljude koji su nam najbliži? I koliko puta smo nečiju ličnost pokušali razumjeti kroz fotografije, objave i nekoliko rečenica na društvenim mrežama? U vremenu u kojem se granica između stvarnog i digitalnog života gotovo neprimjetno briše, upravo ta pitanja u centar postavlja predstava "Offline".

U produkciji Studio Teatra, nastala u saradnji s Bosanskim narodnim pozorištem Zenica, predstava 26. augusta stiže u Sarajevski ratni teatar – SARTR. Ipak, "Offline" nije tek priča o mladima i njihovom odnosu prema tehnologiji. To je predstava o svima nama – o identitetima koje gradimo pred drugima, ali i onima koje stvaramo iza ekrana.

Mladi protagonisti istovremeno žive u dva svijeta, a njihove stvarne i "avatarske" verzije počinju se susretati i sudarati. Ono što objavljujemo, način na koji komuniciramo i slika koju stvaramo o sebi na internetu postaju gotovo jednako važni kao ono što se događa izvan ekrana.

Posebno se otvara pitanje komunikacije u online prostoru, gdje osjećaj odgovornosti često slabi upravo onda kada bi trebao biti najveći. Govor mržnje, netrpeljivost, pritisak vršnjaka i potreba za prihvatanjem postaju dio svakodnevice, dok se stvarni razgovori sve češće zamjenjuju porukama, komentarima i kratkim reakcijama.

"Offline" zato ne nudi jednostavne odgovore niti pokušava tehnologiju predstaviti kao problem sam po sebi. Umjesto toga, vraća fokus na ono što se iza ekrana često izgubi – odnos roditelja i djece, prijateljstvo, toleranciju, odgovornost i sposobnost da drugu osobu zaista saslušamo.

Predstava je nastala prema tekstu Ahmeda Imamovića, a režiju potpisuje Lana Delić. Autorski tim čine Ernad Bihorac, zadužen za muziku, Sabina Trnka za scenografiju i kostim te Duško Kostić za video. Inspicijentica je Dunja Pašajlić, vizuelni identitet kreirala je Ferida Abdagić, dok je producent Nusmir Muharemović.

U predstavi igraju Enes Salković, Adna Kaknjo, Mirza Bajramović, Lamija Salihović, Selma Ćosić, Aida Vehabović i Almir Nakić.

"Offline" možda upravo zato dolazi u pravom trenutku – da nas podsjeti kako nije dovoljno samo biti povezan. Ponekad je potrebno napraviti korak dalje od ekrana, pogledati jedni druge u oči i ponovo naučiti kako se razgovara.