Osamnaestog maja 2020. oko 10.30 sati, Ahmed Tabaqi, sudanski akviziter kompanije za proizvodnju sokova, zaustavio se automobilom svoje firme ispred trgovine s namirnicama na tržnici u Kartumu kako bi isporučio narudžbu. Odmah mu je prišla grupa mladih ljudi koja je rekla da mu žele pružiti pomoć koju je odbio. Nakon nekog vremena, jedna od tih osoba uzela je jedan od paketa koje je Tabaqi prevozio, a onda mu je drugi zgrabio torbu u kojoj je nosio 41.700 sudanskih funti, oko 80 eura i mobitel. Tabaqi nije reagirao jer je grupa imala noževe i mačete.

Kao rezultat tog incidenta, trećeg jula sud u Kartumu, glavnom gradu Sudana, osudio je Moaza Ismaila (21) na amputaciju desne ruke i lijeve noge. Kazna je dio strogog sudanskog zakona, uz novčanu naknadu. Slučaj je sada u rukama Vrhovnog suda koji će morati ispitati presudu, kaže Mohamed Ezzat, član tima za pravnu pomoć.

Presudu je kritiziralo 25 sudanskih grupa civilnog društva, smatrajući da ona vraća zemlju u najmračnije trenutke u njezinoj historiji. U zajedničkoj izjavi optužuju prelaznu vlast da održava zastrašujuće i nehumane zakone i zanemaruje reformu vjerske jurisprudencije radi usklađivanja islamskih uvjerenja i ljudskih prava.

"Presuda je potpuno je očekivana jer prelazna vlada nije napravila značajnije promjene u u pravnom okviru koji je naslijedila iz vremena diktatora Omara Al Bashira, smijenjenog 2019. godine", kaže Hala Al Karib, direktorica Strateške inicijative za žene na Rogu Afrike (SIHA), jedne od organizacija koja se pridružila kampanji. "Tjelesno kažnjavanje, amputacija, bičevanje, sve te okrutne, neljudske i ponižavajuće kazne i dalje postoje", dodaje, "pa je bilo za očekivati ​​da će ih sud koristiti, posebno s obzirom na to da je većina sudija i dalje povezana s ideologijom starog režima ”.

Kontroverza u vezi sa kaznom amputacije dio je napetog procesa kroz koji prolazi Sudan dok se suočava i preispituje pravnu baštinu režima Al Bashira i njegovog prethodnika Gaafara al-Nimeiryja, koji je vladao od 1969. godine. U julu 2020. prelazna vlada odobrila je skup zakonskih izmjena koje su promijenile to nasljeđe i lagano proširile lične slobode u zemlji, ali nisu uključivale ukidanje fizičkog kažnjavanja, koje je uspostavljeno.Međuti, u Sudanu postoje veliki dijelovi društva koji smatraju da reforme ne napreduju dovoljno brzo a mnogo je i onih nostalgičnih za starim režimom.