Često se, povodom aktuelnih događaja u društvu, vrlo otvoreno i direktno javnosti obrati Sifet Kukuruz. Tako je i danas kada je komentirao slučaj hapšenja Osmana Mehmedagića, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine.
Facebook status pomoćnika ministra u Ministarstvu za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, prenosimo u cjelosti:
Neki ovih dana kritikuju što pojedini bošnjački zvaničnici komentarišu rad Tužilaštva BiH zbog hapšenja direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, Osmana Mehmedagića i to kvalifikuju kao vršenje ozbiljnog pritiska na objektivan, profesionalan i samostalan rad Tužilaštva BiH.
Oni istovremeno ističu da postoje indicije da je rad Tužilaštva BiH politiziran i da bi hapšenje moglo predstavljati politički obračun, što samo po sebi već ukazuje na nedosljednost u stavu.
Dakle, takvi smatraju neprihvatljivim jedan oblik utjecaja na rad Tužilaštva BiH, dok istovremeno drugi oblik utjecaja, koji podrazumijeva izdavanje političkih naloga za postupanje Tužilaštva i koji vremenski prethodi prvom, ne smatraju u dovoljnoj mjeri štetnim za rad Tužilaštva. Takvi očito nisu voljni razlučiti posljedicu od uzroka i jasno konstatovati da se prije samog hapšenja neko prethodno već ozbiljno upleo u rad Tužilaštva BiH.
Kada bi odluke Tužilaštva BiH bile odraz činjenica, a ne političkog diktata, onda bi zasigurno hapšenju direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH prethodila broja druga hapšenja i to visoko rangiranih političkih funkcionera.
Međutim, to se ne dešava upravo zbog političkog utjecaja na rad Tužilaštva.
Istovremeno, takvi zaboravljaju da iznesene kritike na postupanje Tužilaštva BiH, nisu ništa novo i da predstavljaju logičan slijed i nastavak kritika koje na rad pravosudnog sistema BiH, pa i rad Tužilaštva BiH, upućuju evropske institucije i evropski zvaničnici, kao i Američka ambasada u BiH.
Pravni princip da su svi pred zakonom jednaki, odnosno da je zakon jednak prema svima, ne važi u radu današnjeg Tužilaštva BiH.
Provođenje istraga i podnošenje optužnica, u pravilu, samo protiv pripadnika jednog naroda, predstavlja selektivnu primjenu i provedbu zakona.To je svojevrsna nepravda, jer se prema jednakima postupa nejednako, na koji način se podrivaju sami temelji sistema i slabi povjerenje građana u vladavinu prava.
Kada se nejednako postupa prema jednakima, onda to nije vladavima prava, nego vladavina "pojedinaca".
Zato kritika ovakvih nalikuje kritici onih koji ruže roditelja koji verbalno javno naruži nasilnika koji mu je, u naletu vlastite obijesti, prethodno pretukao dijete i nanio povrede opasne po život.
Iznesene kritike gube na svojoj relevantnosti, jer ostaju na nivou površne analize koja je društveno štetna, jer ne objašnjava pojavu u njenoj cjelovitosti, a nepotpuna istina je opasnija od potpune neistine.
