Napad je izazvao nove sumnje u održivost sporazuma, čiji je cilj bilo oslobađanje približno dvadeset miliona tona žitarica kako bi se spriječila glad u dijelovima svijeta u razvoju.

U jednom od najvećih napada na grad od početka rata, krhotine su zasule zgrade u centru grada a oblak dima nakon udara bio je vidljiv po cijelom gradu.

Na obali mora u Odesi, posjetitelji plaže aplaudirali su kada je gradska protuzračna odbrana oborila dva od četiri projektila, a preostala dva su pogodile luku.

Napad na Odesu bio je jedan u nizu ruskih udara širom Ukrajine, a grad Kropivnjicki pogođen je u subotu ujutro s trinaest projektila.

Novi napadi uslijedili su nekoliko sati nakon što su Moskva i Kijev potpisali sporazume s UN-om i Turskom koji su trebali spriječiti globalnu krizu hrane. Sporazumi navodno otvaraju put za isporuku miliona tona ukrajinskog žita i nekih ruskih izvoza žitarica i đubriva koje je zaustavio rat.

Pošteđena direktne ruske invazije i direktnih artiljerijskih napada koji su pogodili druge ukrajinske obalne gradove, Odesi i dalje prijete rakete podmornica i strateških bombardera, dok je njena prometna luka do sada bila gušena ruskom pomorskom blokadom.

Nekada smatran jednim od glavnih vojnih ciljeva Rusije u njenoj invaziji, kosmopolitski lučki grad sa svojim pastelnim zgradama i ulicama obrubljenim divljim kestenom, dudom i bijelim bagremom, mjesto je u limbu.

"Ideološki, Putin Odesu gleda kao srce svoje strategije 'Novorosije'", napisala je Christine Karelska za web stranicu Visegrad/Insight prošle sedmice. “Zarobljen je iluzijom da stanovnici Odese čekaju da ih ruski okupatori 'oslobode'”.

“S geopolitičke tačke gledišta, Odesa je vitalna za druge regionalne igrače. Hipotetička invazija na ovaj grad će destabilizirati veći dio regije i otvoriti susjedne zemlje za napad. Moldavija će nesumnjivo biti sljedeća ako Odesa padne.”

U međuvremenu život, kao i u drugim ukrajinskim gradovima, koji su korak udaljeni od neposredne linije fronta, nastavlja se, ali na oslabljen način.

Na šetalištu u Odesi, Oleg Demjanenko stoji, i gleda na Crno more koje je kupačima zabranjeno zbog opasnosti od mina.

Uprkos delfinarijumu iza njega, kafićima i hotelu Nemo, on je tu jer je obala mjesto koje se može besplatno posjetiti. „Ne mogu da trošim novac“, objašnjava on. “Imam ograničen budžet.”

Demjanenko je evakuiran iz Mikolajeva, grada na prvoj liniji fronta zbog ruskih napada, ali i dalje ima posao u kompaniji za snabdijevanje zgrada. Njegova žena je, međutim, izgubila svoj posao. Kao i mnogi u Odesi, oni se bore da sastave kraj s krajem.

Njihovoj 15-godišnjoj kćerki to je najteže od svega. Njen dečko je pobegao u Njemačku. Njeni prijatelji su se razišli ili su ostali u Mikolajevu.

“Ujutro se budim. Ponekad malo slikam”, rekla je za Observer. “Onda hodam po Odesi. Uveče ponovo šetam. Onda razgovaram sa svojim dečkom na društvenim mrežama. To me rastužuje.”

Nešto dalje uz obalu, Henadiy, koji odbija da kaže svoje prezime, peca s prijateljima. On živi u Odesi više od trideset godina nakon što se preselio u Ukrajinu iz Dušanbea preko Bakua, vlasnik je obrta za obradu drveta koji proizvodi stolice.

“Nekada sam imao veliku radnu snagu. Ljudi me traže za posao. Ali sada moram reći da nemam posla. Drvo koje sam kupio prije izbijanja rata još uvijek imam netaknuto. Ne želim da prodam svoj posao, jer sam godinama u njega ulagao.”

Povratak ukrajinskih snaga na obližnje Zmijsko ostrvo – stratešku tačku koju su Rusi zauzeli početkom rata – donekle je ublažilo pritisak na Odesu, za koju su mnogi vjerovali da je podložna amfibijskom napadu. Ali s ruskim ratnim brodovima, koji i dalje dominiraju Crnim morem i velikim dijelom obale, Odesa ima samo privid normalnosti i dalje je u stanju stalne prijetnje, kao što je subotnji napad i pokazao.

Kao i u drugim ukrajinskim gradovima, društveni, ekonomski i kulturni život Odese naprosto ne postoji, u proteklih pet mjeseci sukoba 300.000 ljudi napustilo je grad i širu regiju, od kojih su mnogi pobjegli u inostranstvo.

“Bio je to ogroman ekonomski šok na početku“, kaže Dmitro Radulov, glavni ekonomista u gradskoj upravi. Mnoge velike kompanije i fabrike su zatvorene. “Manja preduzeća nisu mogla obnoviti zalihe.”

“Moramo prihvatiti rat”, kaže on. “Moramo živjeti s ovim do sljedeće godine, možda godinama. Moramo se boriti za našu zemlju. Ali moramo živjeti. Moramo poslovati, ali također moramo shvatiti da je ovaj rat pred vratima grada.”

A neki nisu uvjereni da je Rusija odustala od svojih ambicija za grad. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je prošle sedmice rekao da Rusija nije završila širenje svojih teritorijalnih ambicija u Ukrajini.

Druga opasnost je da čak i ako ruske snage ne krenu prema Odesi, ako Ukrajina ne uspije da odbaci ruske trupe dalje duž južne obale, grad će ostati u svom stisnutom i ranjivom položaju, uvijek otvoren za napad i kontinuirano blokiran.

I na kulturnom planu horizonti Odese su se smanjili, iako je prošla bolje od mnogih ukrajinskih gradova, uspjevajući da postavi nova djela u operi, uprkos izazovnim okolnostima.

U petak su gradski baletni igrači – jedina trupa koja još radi u Ukrajini – vježbali za predstavu Orfeja i Euridike. Dok opera može primiti više od 1.000 ljudi, njeno podrumsko sklonište je dovoljno veliko za samo 450, uključujući umjetnike, što ograničava broj ulaznica koje se mogu prodati.

„Umjetnicima je veoma teško“, kaže Garri Sevoyan, šef plesne trupe, dok su vježbali. “Moraju da vježbaju svaki dan. Veliki dio trupe je evakuiran u inostranstvo, a četiri plesačice služe vojsku. Morali smo promijeniti naš program jer na performanse utiče alarm za zračni napad. Uzmi Don Kihota. Obično je u tri čina i traje dva i po sata. Morao sam svesti na dva čina i program od sat i po. I moramo završiti prije policijskog sata.”

I dok su neki muzički repertoari i drama uspjevali da završe svoje nastupe u skloništu, za plesače koje je potrebno zagrijati i fizički i psihički, to je teže.

“Prošle sedmice morali smostati na sat i deset minuta. Kada smo se vratili i započeli balet, ponovo se oglasio alarm za zračni napad. Bilo je toliko blizu policijskog sata da nismo mogli završiti.”

Sevoyan dodaje da je morao da smanji program za 60 posto, iako su neki baleti s njihovog repertoara, uključujući djela Prokofjeva i Čajkovskog, uklonjeni zbog kulturološke osjetljivosti.

Sevoyan je svjestan da dok pokušavaju da nastave postoji rizik.

“Pokušavamo da idemo naprijed, ali je jako teško. Trenutno se samo nadamo pobjedi.”