Predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (IRMCT/MMKS), sutkinja Graciela Gatti Santana, odbila je zahtjev Miće Stanišića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, za prijevremeno puštanje na slobodu.

Odluka je donesena nakon konsultacija s trojicom sudija Mehanizma, koji su jednoglasno ocijenili da ne postoje uvjeti za odobravanje zahtjeva.

Stanišić je osuđen na 22 godine zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Iako je formalno ispunio uvjete za razmatranje prijevremenog puštanja, predsjednica Mehanizma je zaključila da postoje ozbiljni razlozi protiv takve mjere, uključujući visoku težinu zločina i nedostatak dokaza o rehabilitaciji.

U obrazloženju odluke, sutkinja Gatti Santana navodi da Stanišić nije pokazao dovoljno razvijeno kajanje, niti se kritički ponio prema svojoj ulozi u zločinima.

Sudije koje su konsultovane - Carmel Agius, Liu Daqun i Burton Hall - složili su se da njegovo dobro ponašanje u zatvoru i učešće u programima prevencije nasilja, iako pozitivni, nisu dovoljni pokazatelji prihvatanja odgovornosti.

Sutkinja Gatti Santana istakla je također da su protiv odluke težina zločina, izostanak jasnih znakova rehabilitacije i nedostatak uvjerljivih humanitarnih razloga.

U sklopu postupka, predsjednica je konsultovala trojicu sudija Mehanizma - Carmela Agiusa, Liu Daquna i Burtona Halla - u skladu s pravilom 150 Pravilnika.

Sudija Agius posebno je ukazao na visoku težinu zločina, uz napomenu da Stanišićevo dobro ponašanje u zatvoru i učešće u programu prevencije nasilja, iako pozitivni, ne dokazuju prihvatanje odgovornosti ni kritičko razmišljanje o djelima.

Također je naveo da je kajanje nedovoljno izraženo, što se ogleda i u Stanišićevom izostanku angažmana prema udruženjima žrtava.

Sudija Liu naglasio je da ne postoji značajan dokaz o izraženom kajanju i rehabilitaciji, dok je sudija Hall podržao mišljenja svojih kolega. Sve sudije bile su saglasne da zahtjev treba odbiti.

MMKS je naložio da redigovana verzija odluke bude dostavljena vlastima Srbije i Tužilaštvu, a Mehanizam je objavio dokument u skladu s pravilima o javnosti presuda.

U ranijim sličnim postupcima organizacije poput Udruženja žrtava i svjedoka genocida dosljedno su se protivile prijevremenom puštanju osuđenika za ratne zločine bez jasnih pokazatelja kajanja i odgovornosti. Takvi stavovi naglašavaju potrebu za dosljednim sprovođenjem kazni u skladu s težinom počinjenih zločina.

Odluka o odbijanju zahtjeva Miće Stanišića predstavlja još jednu potvrdu pristupa MMKS-a prema osuđenicima za najteže međunarodne zločine, da privilegije poput prijevremenog puštanja moraju biti zasnovane na dokazima o istinskoj rehabilitaciji, a ne formalnoj ispunjenosti uvjeta.

Odbijanje zahtjeva Miće Stanišića dolazi u trenutku kada MMKS završava svoje rezidualne funkcije, uključujući nadzor nad izvršenjem kazni. Odluka šalje jasnu poruku da visoki dužnosnici osuđeni za najteže zločine ne mogu računati na privilegije u procesu izvršenja kazne, navodi se u saopćenju Mehanizma.