Od mnoštva suđenja za ratne zločine koja se vode pred Sudom BiH ovo se izdvojilo dramatičnim obratima, od zaštićenih svjedoka koji su tvrdili da im je prijećeno, preko ponovnog zatvaranja optuženog kako bi se spriječio njegov eventualni bijeg, do iznenadne najave odbrane da je spremna da se nagodi s Tužilaštvom oko priznanja krivice. I ne samo da je uspjelo da opet pokrene ratne traume i rane u svjedocima i žrtvama etničkog čišćenja u Vlasenici već je isprovociralo i razdor među nekadašnjim pripadnicima jedinice kojom je komandovao optuženi.

Rade Garića Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsila je 20. decembra 2017. godine s Milom Kosorićem, ratnim komandantom Vlaseničke brigade Drinskog korpusa VRS-a, i Momčilom Tešićem zvanim Crnac, pripadnikom Vojne policije Vlaseničke brigade. Sva trojica, s Borislavom Stojišićem i Rajkom Drakulićem, bit će optužena za učešće u genocidu, odnosno za zločin u Lukama kod Vlasenice, gdje je u julu 1995. VRS formirao punkt na kojem su zaustavljali vozila u kojima su prevoženi civili iz Potočara, te su ih pljačkali, razdvajali muškarce od djevojaka, djevojke silovali, a muškarce zatvorili u školu, a onda odveli na lokalitet Mršića i Jarovlja, gdje je ubijeno oko 30 ljudi. Optužnica je razdvojena u odnosu na Borislava Stojišića i Rajka Drakulića, jer su u bjekstvu, a u odnosu na Rada Garića zbog toga što je optužen i za niz zločina počinjenih tokom 1992. na području općine Vlasenica.

MUČENJA, UBISTVA, SILOVANJA

Optužnica koju je Tužilaštvo BiH podiglo 15. augusta 2018, a Sud BiH potvrdio osam dana kasnije, tereti Rada Garića (Vlasenica, 1963) da je, kao pripadnik rezervnog sastava SJB Vlasenica, a kasnije i kao komandir izviđačko-diverzantskog voda Odreda Drinjača, tokom 1992. lično i direktno sudjelovao u mučenjima, progonima, nezakonitim zatočenjima, ubistvima, silovanju i seksualnom zlostavljanju i teškim zlostavljanjima više desetaka civila bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo i maloljetnika. Tereti se i da je učestvovao u ubistvu 23 osobe bošnjačke nacionalnosti nakon pada Srebrenice u ljeto 1995. Suđenje mu je počelo 11. oktobra 2018. godine.

Nedugo nakon otvaranja glavnog pretresa pred Sudom BiH počeli su se pojavljivati svjedoci s tvrdnjama da im se prijeti i da se ugrožava njihova sigurnost. Tako je zaštićeni svjedok Tužilaštva GR-10, koji je svjedočio 14. marta 2019. godine, tražio dodatne mjere zaštite jer je, kao je to obrazložio tužitelj Predrag Tomić, “neko kontaktirao njegovu kćerku prije nego je i on sam znao kada će biti pozvan na sud”. Na sljedećem ročištu, 28. marta 2019, zaštićeni svjedok GR-7 svjedočio je iz druge prostorije i uz distorziju glasa, dok je dio ročišta na kojem je obrazlagao zašto je tražio dodatne mjere zaštite bio zatvoren za javnost, a Rade Garić izveden iz sudnice. GR-7 je svjedočio da je u aprilu 1992. bio pripadnik Garićevog voda i da je ostao u njemu sedam do osam dana, te da je bio prisutan u Kliještanima kada je Garić tukao jednog čovjeka kojeg je poslije odveo u Vlasenicu. Svjedočio je i da je tada uz Garića vidio i jednog dječaka. Tokom suđenja svjedoci otkrivaju da se dječak zvao Adil Omerović i da ga je Garić odveo iz nekog sela pored Vlasenice te ga vodao sa sobom, zvao ga Draža i, kako je to na iznošenju završne riječi kazao tužitelj Tomić, šamarao ga, tjerao ga da mu pere noge, da mu pjeva četničke pjesme... Zaštićeni svjedok GR-13, nekadašnji pripadnik Bataljona “Drinjača” VRS-a, izjavio je da je dječak imao oko 15 godina i da mu je Zoran Garić, brat Rada Garića, govorio da ga je ubio. I još su neki svjedoci svjedočili da je dječak Adil Omerović ubijen sa šestoricom civila koji su kopali rov i da je, prije nego što će biti ubijen, natjeran da strijeljanima pretrese džepove i pokupi novac i dragocjenosti.

Zaštićeni svjedok RG-6 svjedočio je 6. juna 2019, i to iz druge prostorije, kako je zahtijevao, i bez prisustva javnosti, a tužitelj Predrag Tomić obrazložio je da je svjedok dodatne mjere tražio jer mu je u Vlasenici telefonski i putem društvenih mreža prijećeno i traženo da promijeni iskaz. Tužitelj Tomić kazao je i da mu se zaštićeni svjedok GR-8 žalio na prijetnje. Prije samog početka suđenja 30. januara 2020. njemu je pozlilo pa je završio u bolnici. Tada je tužitelj Tomić obavijestio Sud da mu je svjedok GR-8, prije nego što mu je pozlilo, govorio da dobija prijetnje i da ne želi svjedočiti, te da mu je u zamjenu za odustajanje od svjedočenja nuđen posao. Na kraju je ipak svjedočio. GR-8 je u svom svjedočenju kazao da je bio angažiran na osiguranju u logoru “Sušica”, te da je u ljeto 1992. Rade Garić s bratom Zoranom, koji je kasnije poginuo na bihaćkom ratištu, i još jednim nepoznatim vojnikom iz logora odveo 13 do 15 ljudi i da se niko od njih nije vratio.

MAJKA SVJEDOČILA KAKO SU JOJ OTELI KĆER

Istog dana, nakon zaštićenog svjedoka GR-8, svjedočila je i Tima Lelo. Ona je govorila o tome kako su u ljeto 1992. u Lukama iz grupe žena i djece, koja je tu dovezena autobusima i natjerana da ide prema Kladnju pješice, izdvojili mlađe žene, djevojke i djevojčice, te kako su joj iz ruku istrgnuli kćerku Nihadu, koja je tada imala 13 godina, i nikada je više nije vidjela. O izdvajanju 17 djevojčica, djevojaka i žena, kojima se otad gubi svaki trag, svjedočili su još mnogi svjedoci, a neki su govorili da su čuli kako su na kraju odvedene u Pelemiše i da su sve, uslijed sustavnog silovanja, zatrudnjele i da su ubijene. Tako je Hajrudin Gerović 27. februara 2020. svjedočio kako su njegovu suprugu i dvije kćerke od 12 i 8 godina izveli iz autobusa koji je išao za Kladanj i odveli te da je čuo da su bile u logoru u “Sušici”, a da su poslije odvedene u Pelemiš, odakle im se gubi svaki trag, te da je čuo da su kćerku njegove rodice od 15 godina vodili od rova do rova i silovali.

Slučaj trinaestogodišnje djevojčice Nihade Lelo izdvojio je i tužilac Predrag Tomić prilikom iznošenja završne riječi, kada je zatražio od Suda da Gariću izrekne maksimalnu kaznu. Tomić je kazao da su svjedoci posvjedočili da ju je Rade Garić silovao i da ju je odveo u bolnicu kada joj je pozlilo i otad je niko više nije vidio. Tada je naveo i slučaj mučenja Safeta Alikadića i pročitao iskaz zaštićenog svjedoka GR-6, koji je u svom svjedočenju govorio kako je Garić isjekao lice Alikadiću, “a onda dječaka Dražu natjerao da mu sipa sol po ranama”. Drugi su svjedoci kazali da je Safet Alikadić ubijen na svirep način i bačen sa stijene.

NI BIJEGA NI PRIZNANJA

Kada je završeno izvođenje svjedoka odbrane, Gariću je 19. oktobra 2020. ukinut pritvor i određene mu mjere zabrane, kojima mu se kretanje ograničava isključivo na njegov dom. Tad dolazi i do prekida suđenja zbog Garićeve bolesti. Nakon pet mjeseci, iz Tužilaštva BiH zatražili su da se Garić ponovo zatvori. Tužitelj Predrag Tomić kazao je 18. marta 2021. pred sudom da postoji mogućnost da Garić pobjegne u Rusiju. Tomić je tada rekao da je Tužilaštvo dostavilo Sudu i fotografije na kojima se vidi da je Garić napustio mjesto boravka i sastao se s čovjekom koji je bjekstvom u Rusiju izbjegao suđenje pred bosanskohercegovačkim pravosuđem.

“Garić se raspitivao kako je došao do Rusije, kako je nabavio lažne dokumente...”, kazao je tužitelj Tomić. On je dodao i da je Garić, kako je to potvrdio jedan svjedok, u više navrata napuštao mjesto boravišta, sastajao se s uposlenicima policijske stanice, doktorom koji ima privatnu ordinaciju i koji je radio nalaze za odgađanje suđenja, zbog čega, kako smatra Tomić, dolazi do odlaganja postupka. Sud je 19. marta 2021. ukinuo Gariću mjere zabrane i ponovo mu odredio pritvor.

Samo šest dana nakon što je Garić ponovo zatvoren dolazi do neočekivanog obrta – izgledalo je da je napokon proradila savjest. Na ročištu održanom 25. marta 2021. Petko Pavlović, branilac Rade Garića, kazao je da je inicirao postizanje sporazuma o priznanju krivice, te da je o tome razgovarao s tužiocem koji se u načelu saglasio, a i optuženi je spreman na to, ali do sporazuma nije došlo i priznanje krivice nije se više pominjalo.

Suđenje je formalno obnovljeno jer je posljednje ročište održano prije pet mjeseci. Odbrana je to iskoristila da zatraži ponovno izvođenje svjedoka, ali pretresno vijeće to nije prihvatilo. Sutkinja Jasmina Ćosić Dedović kazala je da bi se to moglo smatrati zloupotrebom radi odugovlačenja postupka, te napomenula da se ročišta u posljednjih pet mjeseci nisu održavala zbog bolesti optuženog. Odbrana je tada najavila izvođenje 54 svjedoka, a vijeće je zatražilo da se taj broj smanji za 13. Na kraju je suđenje ubrzano, ročišta su zakazivana svake sedmice i saslušavana su po tri svjedoka Svjedoci odbrane, Garićevi prijatelji, rodbina, nekadašnji pripadnici njegove jedinice, nekoliko njih i sami optuženi za ratne zločine, uglavnom su hvalili Garića i navodili da nikada s njim nisu vidjeli nikakvog dječaka niti da Garić nekog zlostavlja.

Na kraju, zadnjeg dana suđenja, Sudu se obratio i Garić: “Tužilac reče da se nisam pokajao i izrazio žaljenje. Ja vam kažem da nisam imao zbog čega da se kajem, jer nisam ubio, silovao, zlostavljao. Žao mi je svakog života, paljene imovine...”