Desna ruka ispružena naprijed s dlanom prema dolje i skupljenim prstima, takozvani Hitlerov pozdrav, odmah je prepoznatljiva, zloglasna slika. Zauvijek se tu sliku povezuje s nacističkom Njemačkom i fašizmom 20. stoljeća, dok ovaj gest i danas koriste krajnje desničarske organizacije.
Prije nekoliko dana je izvršni direktor Tesle i SpaceX-a, Elon Musk, optužen da je koristio nacistički pozdrav. Naime, tokom govora na inauguracijskoj paradi Donalda Trumpa udario se desnom rukom u prsa i dignuo je u zrak poput nacista. Nakon toga su uslijedili brojni komentari na društevnim mrežama kada su se mnogi upitali je li riječ o nacističkom pozdravu što je Musk demantirao.
Još uvijek se, naširoko, tvrdi da potiče iz starog Rima, da je zapravo nacistički pozdrav nastao u starom Rimu. Unatoč navodnom pedigreu Hitlerovog pozdrava, malo je historijskih dokaza iz drevnih izvora koji podupiru njegovu upotrebu kao službeni pozdrav od strane Rimljana.
Umjesto u Italiji u vrijeme Rimske republike ili Rimskog Carstva, pozdrav je postao istaknutiji u Francuskoj u 18. stoljeću, tokom Francuske revolucije. Za popularizaciju je zaslužan umjetnik Jacques-Louis David. Njegove neoklasične slike uveliko su se oslanjale na teme iz rimske historije a na njima je često bio prikazan taj pozdrav.
Njegova „Horacijeva zakletva“, dovršena 1785. godine, prikazuje tri rimska brata kako odaju počast svome ocu na taj način. Scena je pokazivala građanske ideale dužnosti i žrtve, koji su se svidjeli francuskom narodu uoči revolucije i utjecat će na ikonografiju revolucionarne politike.
Godine 1911. francuski kipar François-Léon Sicard napravio je spomenik pod nazivom La Convention Nationale (Nacionalna konvencija). Smještena unutar Panthéona u Parizu, kolosalna skulptura prikazuje vojnike i bubnjare s jedne strane, te poslanike iz 1792. s druge strane koji pružaju ruke prema liku u sredini: Marianne, personifikaciji Francuske republike.
Tokom kasnog 19. stoljeća, ideja o ispruženoj ruci na takav način pronašla je put u američku kulturu kroz 'Bellamyjev pozdrav'. Ovu adaptaciju napravio je James B Upham, urednik dječjeg časopisa, 21. oktobra 1892. kako bi se poklopilo s Kolumbovim danom. Uključivalo je pružanje desne ruke prema američkoj zastavi dok je izgovarana Zakletva vjernosti, patriotski stih koji je napisao Francis Bellamy kako bi ga se recitovalo u školskim učionicama diljem zemlje. Čin je trebao simbolizirati američki patriotizam.
Međutim, uspon fašizma u Evropi u 20. stoljeću, čiji su sljedbenici koristili isti pozdrav, ubrzo je izazvao kontroverze u SAD-u. Bellamyjev pozdrav je na kraju bio izbačen i zamijenjen rukom preko srca.
Talijanski fašisti pod vodstvom Benita Mussolinija prihvatili su pozdrav 1920-ih. Do tada se već počeo pojavljivati u filmovima o starom Rimu, pa je zauvijek uspostavljena poveznica iskovana u Francuskoj revoluciji.
Nastojeći dočarati slavu Rimskog Carstva, Talijani su ga prigrlili kao dinamičan simbol jedinstva, snage, nacionalizma i obnove moći starog Rima. Kao rezultat toga, na njega se jednako gledalo kao na znak autoritarizma i militarizma. Ipak, Mussolini je bio inspirisan ekscentričnim talijanskim nacionalistom, pjesnikom i političkim odmetnikom po imenu Gabriele D’Annunzio. Godine 1919. on je predvodio okupaciju Rijeke (Fiume, kako su zvali taj grad u Hrvatskoj) zajedno s drugim gorljivim nacionalistima, prkoseći ugovorima nametnutim Italiji nakon Prvog svjetskog rata.
D’Annunzio i njegovi sljedbenici usvojili su nekoliko simboličnih gestova kao dio svoje ratoborne i imperijalističke vizije, među njima i „rimski pozdrav”. Koristiti ga značilo je oživjeti rimsku veličinu, a ta je misao imala odjeka u talijanskom fašističkom pokretu koji se rađao. Takođe je uticao na srodne krajnje desničarske pokrete diljem Evrope, od Španije do Rumunije.
U Njemačkoj, usvojen od strane nacističke stranke, pozdrav je korišten u čast njihovog vođe, Adolfa Hitlera. Dobivši taj naziv 'Hitlerov pozdrav', postao je sveprisutan u nacističkoj Njemačkoj jer je označavao odanost Führeru i nacističkoj stvari. Oni koji to izvode obično bi uzviknuli "Sieg heil!" ("živjela pobjeda!") ili "heil Hitler!" ("živio Hitler!"). Sam Hitler je napravio gest kojim je podigao dlan prema nebu u znak priznanja.
Pozdrav je postao simbolom mržnje i netrpeljivosti u savezničkim nacijama tokom Drugog svjetskog rata. S uništenjem Trećeg Reicha 1945. i saznanjima o stvarnim razmjerama holokausta i nacističkih zločina protiv čovječnosti, potvrdila se povezanost pozdrava s autokratijom, masovnim ubistvima i rasizmom. Kao rezultat toga, njegova je upotreba široko osuđivana i do danas je zabranjena u nekoliko zemalja, uključujući Njemačku, Austriju i Poljsku.
Unatoč tome što se u cijelom svijetu smatra simbolom mržnje, pozdrav se nastavilo viđati tokom 20. stoljeća. Bio je to uobičajen prizor u diktaturi generala Francisca Franca u Španiji. Čak i nakon tranzicije zemlje u demokratiju nakon njegove smrti 1975. godine, okorjeli frankisti nastavljaju ga otvoreno koristiti.
