Pobjeda nad Walesom u Cardiffu, izvojevana nakon dramatične penal-serije u kojoj je hladnokrvnost 18-godišnjeg Alajbegovića presudila domaćinu, otvorila je novo poglavlje za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Trijumf od 5-3, kojem je prethodila rovovska borba i izjednačujući pogodak Edina Džeke u smiraj regularnog dijela utakmice, zakazao je novi susret u Zenici protiv reprezentacije Italije.

Ovaj predstojeći duel budi duboke emocije i sjećanja na novembar 1996. godine, kada je upravo Italija bila ključni akter fudbalskog i civilizacijskog preporoda Bosne i Hercegovine.

Historijski susret na sarajevskom Koševu, odigran tek godinu nakon završetka rata, ostao je upamćen kao prekretnica koja je nadilazila sportske okvire. Dok se država oporavljala od četverogodišnje agresije, tadašnji svjetski viceprvak predvođen Arrigom Sacchijem pokazao je, prema riječima Jusufa Pušine, "veliko srce i ljubav".

Bio je to period u kojem je Bosna i Hercegovina, uprkos opstrukcijama iz susjedstva i zahtjevima da nastupa u dresovima bez državnih obilježja, tražila svoj put u svijet. Italijani su tada odbacili političke kalkulacije i postali prva velika nacija koja je sletjela na tek otvoreni sarajevski aerodrom prvim civilnim letom nakon rata.

Na sunčani jesenji dan, pred 40.000 gledalaca željnih normalnog života, bh. selekcija je golovima Elvira Bolića i Hasana Salihamidžića šokirala fudbalski svijet pobijedivši velikana rezultatom 2-1. Taj trijumf bio je toliko snažan odjek da je ubrzo stigao i poziv peterostrukog svjetskog prvaka Brazila, koji je želio odmjeriti snage s novim fudbalskim faktorom. Selektor Fuad Muzurović često se u medijskim izjavama prisjećao nadahnuća svojih igrača, ali i ljudske geste Italijana koji su dopremili avion humanitarne pomoći za dječiju hirurgiju i dječije selo, te finansirali obnovu reflektora na stadionu.

Osim humanitarnog aspekta, taj meč je bio i diplomatska pobjeda. Italija je dozvolila Bosni i Hercegovini da svoje kvalifikacione utakmice igra u Bologni sve dok se ne steknu uvjeti za domaćinstvo na vlastitom tlu. Upravo su slike s Koševa uvjerile FIFA-u da je Sarajevo spremno za zvanične utakmice, čime su otvorena vrata za dolaske Grčke, Danske i Slovenije.

Decenijama kasnije, dok se Vasilj ističe odbranama na golu, a reprezentacija kroz teške mečeve poput onog u Cardiffu gradi novi put, susret s Italijom u Zenici ponovno nosi simboliku prijateljstva.

Historija nas uči da susreti s Azzurrima za Bosnu i Hercegovinu nikada nisu bili samo obične utakmice, već potvrda pripadnosti svjetskoj fudbalskoj porodici, koja je započela nezaboravnim gestom italijanskih sportskih prijatelja u najtežim vremenima.