Kombinacija radikalnih fudbalskih navijača i nasilja je univerzalna, no na Balkanu neke grupe huligana stoje na usluzi političkim strankama koje im nude nekažnjivost u zamjenu za trgovinu drogom, otkriva nedavna međunarodna studija čije je dijelove prenijela agencija EFE.

Veza između nasilnih navijača, politike i organiziranog kriminala datira još iz godina prije početka nasilnog raspada Jugoslavije 1990-ih, stoji u izvještaju "Opasne igre. Fudbalski navijači, politika i organizirani kriminal na Zapadnom Balkanu".

Bilo je to tada "kada je ljubav prema fudbalu pretvorena u etničku mržnju, a stadioni u ekosistem koegzistencije korupcije i trgovine drogom", piše u svom izvještaju "Svjetska inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala".

U zamjenu za "mišiće" političarima, radikalne grupe dobijaju imunitet od krivičnog gonjenja, koji koriste za uspostavljanje veza s narko mrežama koje djeluju u balkanskim zemljama. Prema izvještaju, veze ovih radikalnih navijača s politikom u zemljama poput Srbije uporedive su "s mrežama uticaja Camorre u Italiji ili Barras Brava u Argentini".

"Kada je izbio rat na Balkanu, Slobodan Milošević regrutirao je nasilne navijače Crvene zvezde u paravojske, uspostavljajući prve veze između politike i huliganizma", rekao je za Efe Saša Đorđević, jedan od autora izvještaja.

Svjetska inicijativa, nezavisna organizacija sa sjedištem u Ženevi, tvrdi da je od 122 analizirana navijača njih 78 klasificirano kao pripadnik "ultra grupe, a 21 redovno učestvuje u nasilnim djelima i ima veze s politikom ili organiziranim kriminalom".

U zemljama poput Bosne i Hercegovine, podijeljenim po etničkim linijama, biti Srbin, Hrvat ili Bošnjak odlučujuće je kada se radi o tome za koji klub navijate. U gradu Mostaru, na primjer, Bošnjaci su pretežno uz Velež, a Hrvati uz Zrinski.

Granica je i ideološka: Veležov crveni dres simbolizirao je antifašističku borbu u Drugom svjetskom ratu, dok je Zrinjski povezan s nacionalističkom ideologijom hrvatske fašističke države koja je bila saveznica nacista. Tako su 2021. godine navijači Zrinskog za vrijeme ramazana napali navijače Veleža.

Mlađi pripadnici radikalnih navijačkih grupa dive se poznatim "huliganima" poput Veljka Belivuka, vođe organizacije Principi ultra bliske beogradskom Partizanu i jednog od najozloglašenijih balkanskih trgovaca drogom. "Mnogi dječaci odrastaju u osjetljivim okruženjima i pridružuju se huliganima kako bi zaradili novac prodajom droge i zbog osjećaja pripadnosti", kaže Ruggero Scaturro, još jedan od autora izvještaja. "Trgovci ljudima iskorištavaju ovaj nedostatak referenci kako bi im postali mentori i iskorištavali ih kao mule, a pravosuđe je na njih gledalo popustljivo“, dodaje.

U svojim ceremonijama inicijacije, mladići pokazuju svoju lojalnost tako što zbodu potpunog stranca ili prokrvave drugog člana grupe u borbi za "izgradnju povjerenja".

"Ako mladić upadne u pravne probleme, porodica će dobiti finansijsku pomoć od grupe, a ako je dobar u mobilizaciji novih članova, brzo će napredovati na ljestvici", stoji u izvještaju. To unapređenje znači i dobijanje unosnih zadataka, kao što je zaštitar na sportskim događajima, političkim skupovima ili noćnim klubovima, ili čak kriminalne aktivnosti kao što su iznude i ucjene.

U Srbiji, iste radikalne skupine koje su izrasle iz huliganskih klubova koji su ulestvovali u ratovima u bivšoj Jugoslaviji sada djeluju kao "najamne mafije" za lokalne političare, u zamjenu za ugovore za svoje vođe, koji kontroliraju privatne zaštitarske firme.

U izvještaju se citira Duško Vujošević, poznati trener košarkaških reprezentacija Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koji je optužio srbijanskog predsjednika, populističkog nacionalistu Aleksandra Vučića, da zapošljava navijače kao svoju "privatnu vojsku".

Tako je jedna od radikalna navijačkih grupa Partizana pružila zaštitu Vučiću na jednoj od njegovih inauguracija, a Vlada Srbije bi ih iskoristila za "gušenje protesta protiv vanrednog stanja i policijskog sata tokom pandemije".

“Navijači rade za stranke koje su i,m ideološki simpatične, a njihovi čelnici koriste te političke odnose kako bi im odgodili kazne ili ojačali svoj uticaj u zemlji”, zaključuje Đorđević.