U Bosni i Hercegovini već godinama slušamo istu priču o mladima. Odlaze, traže priliku negdje drugo, završavaju fakultete i prave planove u kojima se sve češće podrazumijeva da će se život nastaviti izvan zemlje u kojoj su odrasli. O ostanku se, s druge strane, govori gotovo kao o nekoj posebnoj odluci, kao da je za njega potrebno mnogo više od želje. Potrebni su posao, sigurnost, mogućnost napredovanja i osjećaj da ono što čovjek radi ima perspektivu.

Ipak, između dvije krajnosti, odlaska i potpunog odustajanja od vlastitih ambicija, postoji i treća mogućnost. Neki mladi pokušavaju napraviti prostor za sebe upravo ovdje. Pokreću male biznise, rade ono što vole, stvaraju proizvode iza kojih mogu stati svojim imenom i pokušavaju od vlastite ideje napraviti nešto što će trajati. Nije to jednostavan put, niti znači da su prepreke nestale. Naprotiv, često tek tada počinju.

Jedna od takvih priča je i ona Merjem Novalić Kaminić, koja je još veoma mlada odlučila svoju ljubav prema modi pretvoriti u nešto konkretnije. Iz ideje je nastao VERT, domaći modni brend koji ona sama kreira i razvija. Međutim, mnogo je važnije ono što se nalazi iza samog brenda. To je pokušaj mlade osobe da od vlastite kreativnosti napravi posao i da pritom ne traži nužno odgovor u odlasku iz Bosne i Hercegovine.

- Kada govorimo o mladima, često se podrazumijeva da je njihov uspjeh negdje vani. Ako neko ode, to se smatra prirodnim slijedom stvari, a ako odluči ostati i pokušati nešto napraviti ovdje, onda se ta odluka posebno primijeti - govori Merjem.

Njeno iskustvo pokazuje koliko je tanka granica između kreativne ideje i ozbiljnog poslovnog poduhvata. Jedno je osmisliti komad koji biste sami željeli nositi, a sasvim drugo razmišljati o proizvodnji, materijalima, kupcima, troškovima, tržištu i svemu onome što dolazi kada hobi treba postati posao. Posebno kada iza svega stoji mlada osoba koja tek gradi svoje iskustvo.

Upravo zato domaći brendovi ne bi trebali biti posmatrani samo kroz konačan proizvod. Iza njih su ljudi koji su odlučili investirati vrijeme i novac u ideju koja je nastala ovdje. Tu je i pitanje koliko je domaće tržište spremno podržati takve pokušaje, ali i koliko sami kupci razmišljaju o tome šta stoji iza etikete koju vide na odjeći.

Za Merjem je činjenica da VERT dolazi iz Bosne i Hercegovine dio identiteta cijele priče. U vremenu kada se domaće često automatski poredi sa stranim i kada se vrijednost proizvoda nerijetko procjenjuje prema tome odakle dolazi, graditi nešto svoje u BiH nosi dodatnu težinu. To nije samo zbog toga što domaće samo po sebi treba biti bolje, nego zato što iza njega stoji mogućnost da novac, znanje i kreativnost ostanu dio lokalne ekonomije.

Tu se priča o jednom modnom brendu širi na mnogo veće pitanje. Šta se događa kada mladi ljudi odluče svoju budućnost graditi ovdje? I šta im je potrebno da ta odluka ne ostane samo hrabar pokušaj nekoliko entuzijasta?

Nije dovoljno reći mladima da trebaju ostati. Ako se od njih očekuje da ovdje grade život, onda moraju postojati uvjeti u kojima će taj život moći graditi. To podrazumijeva pristup finansiranju, jednostavnije pokretanje poslovanja, podršku kreativnim industrijama, tržište koje će prepoznati kvalitet, ali i društvo koje neće svaki pokušaj mladog čovjeka unaprijed posmatrati kao nešto privremeno.

Merjem je svoj prostor počela tražiti kroz modu, ali neko drugi će ga pronaći u fotografiji, dizajnu, tehnologiji, gastronomiji ili nekoj potpuno drugoj oblasti. Zajedničko im može biti upravo to što ne žele čekati idealne uvjete da bi počeli. Pokušavaju raditi s onim što imaju i istovremeno stvarati ono što im nedostaje.

U tome postoji i drugačije razumijevanje patriotizma. Napraviti proizvod u Bosni i Hercegovini, angažovati ljude iz vlastite sredine, ulagati u vlastitu ideju i pokušati je plasirati na tržištu također je način odnosa prema zemlji. Ali taj izbor ne bi trebao biti romantično predstavljen kao dužnost. Mladi ljudi nemaju obavezu da ostanu samo zato što su ovdje rođeni. Imaju pravo tražiti bolje uvjete tamo gdje ih mogu pronaći.

Zato su priče o mladima koji ostaju zanimljive upravo onda kada ih ne pretvaramo u parole. Njihov izbor nije dokaz da je odlazak nepotreban, niti da je dovoljno biti uporan pa će sve doći na svoje mjesto. On je samo dokaz da postoji generacija koja još uvijek pokušava pronaći način da svoje ideje realizuje u zemlji u kojoj živi.

Od jedne ideje do domaćeg brenda put nije kratak, niti je uvijek izvjestan. Ali svaki takav pokušaj otvara pitanje koje bi trebalo biti važnije od toga hoće li pojedini brend uspjeti: možemo li napraviti društvo u kojem mlada osoba neće morati otići da bi dokazala koliko može?

Možda odgovor neće dati jedan brend, niti jedna mlada poduzetnica. Ali odgovori počinju upravo od takvih malih pokušaja. Od ljudi koji odluče stvarati, umjesto da samo čekaju priliku. Od ideja koje dobiju priliku da postanu posao. I od generacije kojoj ostanak neće biti jedina opcija, nego stvaran izbor.