Evropska unija je u petak poduzela još jedan korak u svom pokušaju da ograniči ekonomske resurse Rusije za finansiranje rata protiv Ukrajine. Nakon nekoliko mjeseci sankcija za strateške sektore Moskve, uveliko kompenziranih visokom prodajnom cijenom energenata, EU je odlučila nametnuti gornju granicu od 60 dolara za najveću cijenu po kojoj Rusija može prodavati svoju naftu. Ova mjera predstavlja jak udarac za glavni izvor strane valute za režim Vladimira Putina. Ali daleko je od smrtonosnog.

Ograničenje cijena ruske nafte od 60 dolara po barelu oko kojeg su se dogovorili EU, G7 i Australija stupa na snagu danas, kao i embargo na uvoz ruske nafte u EU, uz nekoliko iznimki.

Odluka o ograničenju cijena ruske nafte od 60 dolara po barelu omogućuje da se ona prodaje trećim zemljama koristeći tankere zemalja G7 i EU-a, njihove osiguravajuće kompanije i kreditne institucije, ali samo ako se nafta prodaje ispod cijene od 60 dolara.

Budući da se ključne svjetske brodarske i osiguravajuće kompanije nalaze u zemljama G7, ograničenje cijene moglo bi Moskvi otežati prodaju nafte za višu cijenu,

Ograničenje maksimalne cijene po kojoj Rusija može prodavati naftu nije toliko mjera za zemlje Unije – koje su se već dogovorile da neće kupovati više ruske sirove nafte od sljedećeg ponedjeljka – već način da se smanji profit Moskve od prodaje  sirove nafte u zemlje poput Kine ili Indije, koje su posljednjih mjeseci iskoristile tržišnu priliku.

Zapad oscilira između želje da poduzme hrabre korake, da zada najveći udarac Kremlju i suzdržanosti, da izbjegne pucanje sebi u nogu. U toj sredini nalazi se sporazum postignut ovog petka, na pola puta između maksimalnih prijedloga zemalja kakva je Poljska i pragmatizma velikih prijestolnica koje su, predvođene Berlinom, težile učiniti što je moguće manje štete uvijek složenoj zagonetki globalnih energetskih tržišta.

Ukrajina je pak pozivala na cijenu od 30 dolara po barelu. No zapad strahuje da bi preniska cijena mogla rezultirati time da Rusija povuče sirovu naftu s tržišta što bi dovelo do velikog skoka cijena.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij rekao je u subotu da ograničenje cijene ruske nafte na 60 dolara nije ozbiljno i teško će odvratiti Rusiju od rata u Ukrajini.

Embargo EU-a na uvoz ruske nafte dogovoren je u junu kao dio paketa sankcija protiv Rusije zbog invazije na Ukrajinu.

Iznimke se odnose na Mađarsku, Slovačku i Češku, tri zemlje članice EU-a koje su posebno ovisne o ruskoj nafti zbog njihove geografske lokacije i nemogućnosti da u kraćem vremenu zamijene taj uvoz.

Ruska nafta koja je do sada stigla u Evropu i dalje teče ka ekonomijama u usponu, ali po procijenjenoj vrijednosti kako bi se spriječilo da Moskva nastavi dobijati novac. Vlastiti interes EU bloka takođe igra ulogu u ovoj igri balansiranja: što više ruske sirove nafte nestane s globalnog tržišta, to je veći rizik da će cijena ove neophodne sirovine za funkcioniranje njihovih ekonomija vrtoglavo porasti.

A s obzirom na to da inflacija pokazuje prve znakove popuštanja s visokog nivoa, ne čini se da je najbolje vrijeme da se to dogodi. Prva reakcija tržišta djeluje umirujuće: Brent nafta, referentna vrijednost u Evropi, zaključila je sesiju s padom od nešto više od 1%.

Rusija - koja je sa svjetskim udjelom od blizu 10%, drugi najveći izvoznik sirove nafte na planeti nakon Saudijske Arabije - već mjesecima prodaje po cijeni znatno nižoj od tržišne kako bi pokušala privući nove kupce, uključujući Kinu i Indiju. Smanjenje količina nafte iz Urala, kako se naziva ruska mješavina, dosegnulo je oko 50 posto u odnosu na Brent, referentan u Evropi.

Uralska mješavina danas je oko 67 dolara po barelu, na pola puta između 60 dolara konačno dogovorene gornje granice i prvobitno predloženih 70 dolara.

Površni pogled na ruski trgovinski bilans omogućuje nam da shvatimo zašto su EU i, općenito, Zapad, ciljali na fosilna goriva. Unatoč činjenici da su prodane količine naglo pale od invazije, vrtoglave cijene — posebno u slučaju plina — uveliko su Rusima ublažile udarac. Po najnovijim podacima od 24. februara Moskva je na ovaj način zaradila više od 122 milijardi a eura: 67 za naftu, 52 za plin i tri za ugalj. Ruski javni prihodi do listopada veći su za trećinu nego u istom razdoblju prošle godine.