U sklopu “Školske biblioteke”, izdavačka kuća “Slovo bosansko” objavila je nekoliko novih naslova univerzitetskog profesora Seada Šemsovića. Iako se naprvu čini kako ove tri knjige, “Abdulvehab Ilhamija”, “Avdo Međedović” i “Sevdalinka” i nemaju toliko toga zajedničkog, osim što je objedinjujuća tema bošnjačka književnost na bosanskom jeziku, nešto detaljnije promišljanje otkrit će zanimljive paralele između ovih relevantnih uvoda u neke od tema epike i poezije.
Knjiga o Abdulvehabu Ilhamiji donekle je bazirana na Šemsovićevom radu “Bošnjačka tekijska ilahija”, objavljenom u 17. broju časopisa “Živa baština” 2019. godine. Na znatno pitak način predstavljaju se osnovne značajke života i djela Abdulvehaba Ilhamije, jednog od najzvučnijih imena bošnjačke alhamijado književnosti. Njegova stihovana kritika zabluda društva u prelaznom periodu s 18. na 19. stoljeće ostaje da zvoni u uhu i nakon mnogih opetovanih čitanja, jer zasigurno nešto od onoga što se zamjera tada već oslabjeloj osmanskoj upravi može se primijeniti i na neke vodeće političke ličnosti savremenog doba. Kao šejhu nakšibendijskog tarikata u doba evropskog prosvjetiteljstva, Ilhamiji je cilj da obrazuje, što primarno znači dati formu, ali i da odgaja, što bi predstavljalo omogućavanje aktualizacije suštine.
U današnjem prijepornom društveno-političkom kontekstu u Bosni i Hercegovini, kakav silovito doživljavamo praktično svakodnevno, odgoj i obrazovanje nisu jednoznačni pojmovi i krajnje je fragmentirana njihova provedba, a to je u suštoj suprotnosti sa sufijskim učenjem i tumačenjem suluka – derviškog puta u potrazi za znanjem. Znanje ustvari treba da teži ujedinjenju i harmonizaciji teorije i iskustva, a ne daljoj fragmentaciji i specijalizaciji. Uz zavidnu paletu shvatanja sufijskih pojmova, sufijskog nauka i doživljaja, Šemsović predstavlja Ilhamijinu poeziju na pristupačan, iako akademski, način. Kao da je praktično i on jedan od savremenih učitelja bošnjačke nacije koji teži okupiti ključne pojmove, primarno književne, iz različitih riznica informacija i obogatiti svoje čitatelje s grumenom znanja koji se čini veoma bliskim mudrosti.
Sljedeća knjiga, “Avdo Međedović”, donosi mnogo sažetije viđenje doprinosa Avde Međedovića, bošnjačkog epskog pjevača iz sela Obrov kod Bijelog Polja, dok je detaljnije o njemu Šemsović pisao u svom doktorskom radu objavljenom pod naslovom “Epski svijet Avda Međedovića” 2017. godine u Novom Pazaru. Ovaj izbor iz tog rada adekvatno priprema mlađe čitatelje za kompleksno polje usmene epike. O Avdi Međedoviću i ranije su pisani naučni radovi, a posebno su zaslužni Amerikanci Milman Parry i Albert Lord, koji su osigurali zvučni zapis pjesama koje je on znao napamet.
Ono što Šemsović pak želi istaknuti u ovom izdanju “Slova bosanskog” jeste kreativnost ovog epskog pjesnika u inoviranju i ukrašavanju pjesama, nasuprot pukog prenošenja formulaičnih rečenica svojih prethodnika. Poput Ilhamije, Avdo Međedović historijska je ličnost (iako ne polumitologizirana, kao što je to bilo s Ilhamijom) i njegovo ime i prezime nose određenu težinu u ostvarenju stvaralačkog pomaka u vremenu u kojem je živio. I jedan i drugi pjesnik prenose važne pouke iz prošlosti na sebi svojstven način. Tako Ilhamija u svojim buntovnim pjesmama ne želi revoluciju koja će urušiti osmanski sistem, nego on, između ostalog, želi da se vlastodršci i ulema vrate tradicionalnom vrijednosnom sistemu i vrlinama kakve su u pjesmama koje je kasnije slušao i pjevao Avdo Međedović krasile bošnjačke epske junake, a koje su se, uslijed rastuće nadmoći utjecaja Zapada, počele povlačiti i gubiti.
“Sevdalinka” se također bazira na nekim ranije obavljenim naučnim istraživanjima Seada Šemsovića, uključujući i izdanje “Slova bosanskog” “Usmena poezija Bošnjaka” iz 2021. godine. Odlomci iz “Školske biblioteke” istog izdavača opet nude dovoljno intrigantnih interpretacija, kao što je pitanje kletve, da zagolicaju književnu znatiželju čitatelja, dok je ostatak knjige rezerviran za pažljiv izbor sevdalinki. Ovaj segment veoma je bitan kada imamo u vidu nemali broj novokomponiranih pjesmama koje imaju prizvuk sevdalinke u tekstu i melodiji, ali su autorsko djelo. S tim u vezi, korisno bi bilo napomenuti da je Šemsović u maju 2021. godine napisao tekst za Stav koji je bio odgovor na određene tvrdnje Biljane Srbljanović, a u kojem potcrtava osnovnu pogrešku u označavanju pjesme “Prošetala Suljagina Fata” kao sevdalinke.
Danas se pojedinačne sevdalinke usko vežu da određene interpretatore, te je na taj način, kao što je u slučaju Avde Međedovića, dat lični, neizbrisivi pečat zajedničkom nematerijalnom dobru od izuzetnih pjevačkih talenata 20, a moguće i 21. stoljeća. Sevdalinka je posebno zanimljiva, kako lokalnim, tako i stranim istraživačima, s obzirom na to da, prema riječima Amile Buturović, ujedno funkcionira i kao pjesma samoizlaganja u kojem je ženama dozvoljeno da artikuliraju emocije, ali je i mehanizam zaštite od neumjerenog samootkrivanja (“Women in the Ottoman Balkans: Gender, Culture and History”, 2007). U ovom triju naslova sevdalinka se može promatrati kao pretežno ženski glas emocije iz muslimanske urbane sredine u vrijeme Osmanske Carevine, dok su Abdulvehab Ilhamija i Avdo Međedović imena koja vežemo za kolektivno, s tim da je ovaj epski pjesnik koji je pamtio tuđe odvažnosti imao sreću da mu zapamte ime, a Ilhamiju je zapamtilo kolektivno biće zbog njegove odvažnosti i zbog njegove nesreće.
Kako sam Šemsović piše u dijelu “Lirsko i lirskonarativno u tekijskoj književnosti” (“Abdulvehab Ilhamija”), da se “punina znanja nije smjela narušiti”, uprkos tome što je “prilagođavanje podrazumijevalo pojednostavljeno pojašnjenje” – tako se čini da njegov dosadašnji rad upravo ukazuje na privrženost ovom motivu djelovanja. Njegov cilj da ponudi “praktično upotrebljive interpretacije” koje će osnažiti ne samo studente bosanskog jezika nego i učenike i nastavnike osnovnih i srednjih škola u njihovom traganju za adekvatnim balansom između naučnog i pristupačnog, čini se potpunijim uz ova tri nova naslova “Slova bosanskog”.
Prof. dr. Sead Šemsović, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Nikada prije nismo ciljano proizvodili literaturu za ovu namjenu
“Školska biblioteka” Slova bosanskog zamišljena je kao niz knjiga iz oblasti bošnjačke književnosti kreiranih za potrebe nastavnika, studenata i učenika. Ovaj će prohod teći od usmene, alhamijado i divanske književnosti, pa do književnosti 20. i 21. stoljeća, a sve u cilju unapređenja izučavanja i poučavanja iz bošnjačke književnosti. Ovim pregnućem Slovo bosansko želi dati vlastiti doprinos u afirmiranju znanja o sebi. Ova se biblioteka pojavljuje godinu dana od izlaženja edicije “Interpretacije iz bošnjačke književnosti” u okviru “Nastavne biblioteke”, što je svojevrsno kontinuirano popunjavanje prostora literature za potrebe obrazovanja. U izdanju edicije “Interpretacije” do sada su se pojavile dvije knjige: moj rad Usmena poezija Bošnjaka i rad kolege Nehrudina Rebihića Bošnjačka poezija 20. i 21. stoljeća. Obje biblioteke javljaju se kao prirodan nastavak mog dugogodišnjeg bavljenja obrazovanjem na bosanskom jeziku u Sandžaku, te statusom bošnjačke književnosti u nastavi u Bosni i Hercegovini.
Uvidom u literaturu koja može poslužiti nastavniku da kreira nastavni sat iz oblasti bošnjačke književnosti, uvidjeli smo da nikada prije nismo ciljano proizvodili literaturu za ovu namjenu. Naravno da postoji obimna literatura o bošnjačkoj književnosti kroz sve periode njezina razvoja, ali su ti tekstovi i studije pisane kao naučni radovi i akademske zadaće, što nastavniku u osnovnoj i srednjoj školi teško da može pomoći prilikom osmišljavanja same interpretacije za potrebe nastave. Stoga smo se i odlučili pokrenuti “Nastavnu” i “Školsku biblioteku”, gdje će prva sadržavati interpretacije djelâ unutar jedne književne oblasti: usmena proza, proza 20. i 21. stoljeća, drama 20. i 21. stoljeća te starija bošnjačka književnost, dok će druga donijeti interpretaciju djela jednog pisca i izbor iz samog djela. Na ovaj način želimo popuniti prazninu i pomoći nastavniku da se što bolje pripremi za nastavu iz oblasti bošnjačke književnosti.
Pristup za interpretaciju utemeljen je na relevantnim književnoteorijskim školama i najznačajnijim iskustvima nastave književnosti, a pristup samoj poetici djela definiran je da bude iz središta bošnjačke kulturne historije. Upravo iz razloga što se često interpretaciji djela bošnjačke književnosti pristupa iz neke strane, ne-bosanske i ne-bošnjačke pozicije, čime se čini ozbiljna šteta razumijevanju ukupne bošnjačke književnosti.
Knjige “Školske biblioteke” su numerirane, tako da knjiga Sevdalinka nosi broj 2, knjiga Avdo Međedović broj 6, a knjiga Abdulvehab Ilhamija broj 21, čime želimo pokazati da je ovo biblioteka koja će se ozbiljno razvijati i kreirati sliku o tome kakva bošnjačka književnost u nastavi treba biti. U narednom periodu bit će pripremljene knjige Usmena predaja, Šaljiva priča, Abdurahman Sikirić Sirri, Safvet-beg Bašagić, Hasan Kikić, Poezija Skendera Kulenovića i Abdulah Sidran.
