Moj otac, Naeem, bio je Afganistanac, koji se preselio u Ukrajinu 1989. godine. Radio je na pijaci u Kijevu trideset godina.
Nakon njegove smrti, prije otprilike godinu, naslikala sam njegove oči na mjestu gdje je držao svoj kiosk. Sada su njegove oči postale svjedoci ovog rata.
Napustio je Afganistan s dvoje male djece zbog rata. Da im dadne novi život, novu nadu.
Otac je bio jako zabrinut za svog sina kad je regrutiran 2015. godine. Iako to nikada nije pokazao. Drago mi je da tata ne zna da mu je sin u ratu.
Mrzim ovaj rat jer mi je postalo drago što moj otac više nije živ.
My father, Naeem, was an Afghan who moved to Ukraine in 1989. He has been working at a Kyiv market for the last 30 years. After his death about a year ago, I painted his eyes at the place where his kiosk was. Now his eyes have become witnesses of this war.
— Mariam Naiem (@mariamposts) April 22, 2022
Photo by Alina Smutko pic.twitter.com/ElouRDhNb6
