Da li se to konačno dešava? Da li se Zapad okreće protiv Izraela? Ili mi, bilo motivisani nadom ili vođeni očajem, jednostavno želimo da budemo uvjereni? Stvar nije tako jednostavna.

Prošlog jula, značajan broj zemalja i organizacija potpisao je Njujoršku deklaraciju, snažnu izjavu koja je uslijedila nakon sastanka na visokom nivou pod nazivom "Konferencija o mirnom rješavanju palestinskog pitanja".

Dublji razgovor

Sama konferencija i njen smjeli zaključak zahtijevaju dublji razgovor. Međutim, ono što je za sada važno jeste identitet uključenih zemalja. Osim država koje su tradicionalno zagovarale međunarodnu pravdu i zakon u Palestini, mnoge od potpisnica su bile zemlje koje su prethodno podržavale Izrael bez obzira na kontekst ili okolnosti.

Među ovim uglavnom zapadnim zemljama bile su Australija, Kanada i Ujedinjeno Kraljevstvo, između ostalih. Očekuje se da će neke od ovih nacija također formalno priznati državu Palestinu u septembru.

Naravno, ne treba imati iluzija o licemjerju podržavanja mira u Palestini dok se i dalje naoružava izraelska ratna mašinerija koja provodi genocid u Gazi. Uprkos tome, politička promjena je previše značajna da bi se ignorirala.

U slučaju Irske, Norveške, Španije, Luksemburga, Malte i Portugala, između ostalih, rastući jaz s Izraelom i zagovaranje palestinskih prava može se objasniti na osnovu historijskih dokaza. Zaista, većina ovih zemalja se historijski nalazila na ivici između zapadnog zajedničkog nazivnika i humanijeg pristupa palestinskoj borbi. Ova promjena je već započela godinama prije tekućeg izraelskog genocida.

Ali šta reći o stavovima Australije i Holandije, dvije od najsnažnije proizraelskih vlada bilo gdje?

"Oko za oko" 

U slučaju Australije, medijski izvještaji tvrde da su trenja započela kada je savezna vlada odbila izdati vizu izraelskom ekstremističkom zakonodavcu Simchi Rothmanu za turneju predavanja.

Izrael je brzo uzvratio ukidanjem viza za trojicu australijskih diplomata u okupiranoj Palestini. Ovaj izraelski korak nije bio samo puki odgovor "oko za oko", već početak žestoke kampanje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua s ciljem vođenja diplomatskog rata protiv Australije.

- Historija će pamtiti Albanesea po onome što jeste: slab političar koji je izdao Izrael i napustio australijske Jevreje – rekao je Netanyahu , ponovo koristeći istu logiku laži i taktike manipulacije.

Izraelski gnjev nije bio direktno povezan s Rothmanovom vizom. Potonja je bila samo prilika za Netanyahua da odgovori na potpis Australije na Njujorškoj deklaraciji, njenu odluku da prizna Palestinu i njene rastuće kritike izraelskog genocida u Gazi.

"Optužbe o slabosti"

Iako Albanese nije direktno komunicirao s Netanyahuom, njegov ministar unutrašnjih poslova, Tony Burke, jeste. Odgovorio je na optužbe za slabost hrabro tvrdeći  da se „snaga ne mjeri koliko ljudi možete dići u zrak“.

Ova izjava je i istinita i samooptužujuća, ne samo za Australiju već i za druge zapadne vlade. Godinama, i više puta tokom genocida, australijski lideri su tvrdili  da "Izrael ima pravo da se brani". Budući da se dizanje ljudi u zrak teško kvalifikuje kao samoodbrana, slijedi da je Canberra cijelo vrijeme znala da je izraelski rat samo kontinuirana epizoda ratnih zločina. Pa zašto onda iznenadna, iako još uvijek neuvjerljiva, promjena stava?

Odgovor na ovo pitanje direktno je povezan s masovnom mobilizacijom u Australiji. Jedne nedjelje u augustu, stotine hiljada Australijanaca izašlo je na ulice u onome što su organizatori opisali kao najveće propalestinske demonstracije u historiji zemlje. Marševi su održani u više od 40 gradova i mjesta, uključujući masovni skup u Sydneyu koji je privukao gomilu od čak 300.000 ljudi i doveo do zastoja na gradskom mostu Harbour Bridge. Ovi protesti, koji su pozivali na sankcije i prekid trgovine oružjem između Australije i Izraela, pokazali su ogroman pritisak javnosti na vladu.

Suprotstavljanje izraelskom premijeru

Drugim riječima, australijski narod je taj koji je istinski progovorio, hrabro se suprotstavio Netanyahuu i odbijanju vlastite vlade da poduzme bilo kakav značajan korak kako bi pozvala Izrael na odgovornost. Ako ikome treba čestitati na snazi ​​i odlučnosti, to bi bili milioni Australijanaca koji neumorno nastavljaju da se okupljaju za mir, pravdu i okončanje genocida u Gazi.

Slično tome, politička kriza u Holandiji, koja je započela ostavkom ministra vanjskih poslova Caspara Veldkampa 22. augusta 2025. godine, ukazuje na neobično značajnu promjenu u evropskoj politici prema Izraelu i Palestini.

- Postupci izraelske vlade krše međunarodne ugovore. Mora se povući granica – rekao je Eddy van Hijum, vođa Stranke novog društvenog ugovora i zamjenik premijera.

"Crna granica" je zaista povučena, i to brzo kada je Veldkamp dao ostavku, što je dovelo do masovnih ostavki drugih ključnih ministara u vladi. Ideja o velikoj političkoj krizi u Holandiji izazvanoj izraelskim ratnim zločinima u Palestini bila bi nezamisliva u prošlosti.

Političke promjene

Politička promjena u Holandiji, slično kao i u Australiji, ne bi se dogodila bez masovne javne mobilizacije oko genocida u Gazi koja nastavlja rasti širom svijeta. Iako su se propalestinski protesti dešavali i u prošlosti, nikada prije nisu dostigli kritičnu masu potrebnu da prisile vlade na djelovanje.

Iako su ove vladine akcije nedovoljne, zamah je neosporan. Moć naroda se pokazuje više nego sposobnom da uvjeri neke vlade da uvedu sankcije i prekinu diplomatske veze s Izraelom, ne samo pritiskom na ulicama već i pritiskom na biračkim mjestima.

Iako se Zapad još nije u potpunosti okrenuo protiv Izraela, to je možda samo pitanje vremena. Prolivena krv stotina hiljada nevinih Palestinaca u Gazi zaslužuje da se historija konačno promijeni. Djeca Palestine zaslužuju ovo globalno buđenje savjesti.

(Dr. Ramzy Baroud je novinar, autor i urednik časopisa The Palestine Chronicle. Autor je šest knjiga. Njegovu nadolazeću knjigu "Prije potopa" objavit će izdavačka kuća Seven Stories Press. Među njegovim ostalim knjigama su "Naša vizija oslobođenja", "Moj otac je bio borac za slobodu" i "Posljednja Zemlja". Baroud je nerezidentni viši istraživački saradnik u Centru za islam i globalna pitanja (CIGA). )