Evropa je opterećena mnogim velikodržavničkim ideologijama koje kroz pretenzije prema susjednim državama i narodima generiraju nestabilnost i ugroženost malobrojnijih nacija.

Na Balkanu se najčešće govori o Velikoj Srbiji, odnosno Velikoj Albaniji i Velikoj Hrvatskoj, te o pretenzijama Bugarske i Grčke prema Makedoniji. Zadnjih godina jačanjem desničarske stranke Fides sve su prisutnije aspiracije Mađarske prema teritorijama njenih susjeda gdje živi brojna mađarska manjina, a koje su bile dio nekada velikog Austro-Ugarskog Carstva.

Ovu temu potrebno je paralelno analizirati s idejom “Otvorenog Balkana” s obzirom na blisku saradnju Vučića i Orbana i pozitivni stav premijera Abazovića o uključenju Crne Gore u taj savez. Naime, mađarska manjina u Vojvodini odavno je dio SNS-ove vlasti.

Prvi svjetski rat označio je kraj velikih carevina. Za Srednju Evropu i dio Balkana Austro-Ugarska je dugo bila zajednički okvir, odnosno “tamnica naroda”. Sporazumom u Trianonu 1920. godine Mađarska je kažnjena tako da je njena teritorija smanjena za dvije trećine, a veliki broj Mađara ostao je manjina u graničnim državama. Na stotu godišnjicu ovog sporazuma održan je državni spektakl koji Mađari doživljavaju kao nacionalnu tragediju. Otkriven je spomenik na koji je uklesana sporna karta s dijelovima Hrvatske, Srbije, Slovenije, Slovačke, Austrije, Rumunjske i Ukrajine, pa i natpis o Rijeci kao o “mađarskom moru”.

Primjetno je da Orbanovi kontroverzni istupi najčešće dolaze oko godišnjice Trianonskog sporazuma, što otkriva da su još uvijek prisutne velike traume za Mađare kao gubitnike u Prvom svjetskom ratu, što on uspješno eksploatira u političke svrhe.

KOGA BRIGA ŠTO MAĐARSKA NEMA MORE

Mađarski premijer Viktor Orban prošle je sedmice iskazao pretenzije prema hrvatskom teritoriju u kontekstu uvođenja embarga na uvoz ruske nafte, u neslužbenim razgovorima u Bruxellesu spomenuo je “zabrinutost zbog Hrvatske”, a u jednom intervjuu opisao prednosti država s obalom.

“Oni koji imaju more i luke mogu dovesti naftu tankerima. Da nam nisu uzeli more, i mi bismo imali luku”, rekao je Orban i podsjetio Hrvatsku i cijelu regiju na onu dobru staru narodnu “Koga briga što Mađarska nema more...”

Naravno, ova izjava izazvala je niz reakcija, ali i podsjetio na ekonomski utjecaj Mađarske u Hrvatskoj, tj. vlasništvo INE i nekadašnjeg “Agrokora”.

Mađarski ambasador u Hrvatskoj pozvan je na razgovor, njegov hrvatski kolega u Budimpešti zatražio je objašnjenje izjave, Ministarstvo vanjskih poslova protestiralo je, a potpredsjednik Vlade Davor Božinović kazao je, između redaka, da ipak smatra da je Orban govorio prije svega vođen unutarnjim mađarskim motivima, za vlastite političke potrebe.

Nakon toga, Mađari su reagirali tvrdnjom da je njihov premijer govorio o otimanju mora kao “historijskoj činjenici” te da su ga Hrvati valjda pogrešno shvatili. Na sličan način Mađari se odnose i prema drugim susjednim državama gdje imaju svoju manjinu i koja je nekad bila dio Ugarske.

Desničarska stranka Fides predvođena Orbanom već duže od jednog desetljeća suvereno vlada Mađarskom kroz forsiranja mapa velike Mađarske u izbornim kampanjama i u povodu pojedinih historijskih datuma konstantno poziva na obnavljanje granica nekadašnje velike Mađarske, što izaziva vrlo žestoke reakcije u državama s kojima Mađarska graniči.

EKONOMSKO OSVAJANJE TERITORIJE

Da ova nastojanja nisu samo dio izborne kampanje, odnosno populističke strategije privlačenja glasača kroz generiranje šovinističkih pretenzija prema susjedima, pokazuju ekonomske aktivnosti Mađarske države, privatnih kompanija, pa i samog Orbana u pomenutom geografskom prostoru.

Moramo podsjetiti da je Mađarska dugo bila na ekonomskom začelju Višegradske grupe. Međutim, pod autoritativnom vladavinom Orbana ekonomija, ali i demografija Mađarske znatno su napredovale,  a s druge strane ljudska prava i slobode medija postale su sve ugroženije.

Mađarska, pored političkog, zadnjih godina ostvaruje izuzetan ekonomski utjecaj na Balkan, odnosno na prostor od Slovenije do Makedonije i Albanije, što predstavlja historijsko područje njenog utjecaja. Bijeg bivšeg predsjednika Makedonije u Mađarsku najočitiji je primjer da i unutar EU, kojoj upravo Zapadni Balkan teži, postoje oaze za “političke azilante”.

Korištenje mađarske manjine i saradnja sa sličnim političkim opcijama jeste podloga za mađarsku ekspanziju u Srednjoj i JI Evropi.

Mađarski fond “Indotek” kupio je Sberbankov udjel u “Fortenovi”, nasljednici “Agrokora”, što mu otvara ogromne ekonomske mogućnosti u državama u kojima nekadašnji hrvatski nacionalni ponos ima proizvodnju i trgovačke lance.

Orban je, slično kao i Vučić, godinama “sjedio na dvije stolice”, a posljedice agresije Rusije na Ukrajinu mogao bi dijelom okrenuti u korist Mađarske kroz preuzimanje ruskog kapitala u regiji, što je već ozvaničeno u slučaju Fortenove.

Iako je saradnja Orbana s Dodikom intenzivna, novi vlasnici “Fortenove” donijeli su odluku da ugase poslovnicu zagrebačke “Zvijezde” u Laktašima i pripoje je centrali u Sarajevu. To je još jedna u nizu kompanija koje ukidaju dvojno poslovanje u Bosni i Hercegovini i u pravilu imaju sjedište u Sarajevu. Ovaj primjer pokazuje da je ipak ekonomija iznad populističkih izjava i politike.

Za očekivati je da će se mađarski kapital (MOL) pojaviti kao spasitelj naftnog sektora u RS kojim Rusi godinama loše upravljaju ili u privatizacijama ostataka entitetske imovine kada zafali novca u budžetu.

Posljednjih mjeseci dogodilo se nekoliko transakcija mađarskih kompanija u regiji, koji ovu zemlju promoviraju među sve značajnijeg stranog ulagača. Primjer takve prakse jeste investicija u solarne elektrane “Trebinje 1”,  što ima jaku političku pozadinu Orbanove podrške bh. entitetu RS.

U Srbiji je mađarska elektroprivreda MVM potpisala ugovor s “Maneks Grupom”, kojim bi mađarska kompanija trebalo da stekne 33,4 posto udjela u preduzećima Energotehnika “Južna Bačka”, Novi Sad i Elektromontaža “Kraljevo”.

Mađari su kupili i dva telekom-operatera u Albaniji, što pokazuje njihove pretenzije na cijeli Balkan, ali i dobru saradnju s režimom Edija Rame.

Mađarska je posebno posljednjih godinu-dvije puno investirala u Sloveniji u bankarstvo, turizam, medije i naftni sektor. Upoređujući veličinu, broj stanovnika i ekonomiju dviju država, Slovenija za Mađarsku predstavlja možda i najmanji zalogaj u susjedstvu.

Poznat kao ljubitelj fudbala, Viktor Orban investirao je u fudbalske klubove, te je u hrvatski NK “Osijek” uloženo 15 miliona eura, a u nogometnu akademiju TSC u Bačkoj Palanki u Srbiji 9,5 miliona eura.

Ovo su najznačajnije mađarske investicije na Balkanu, a sudeći po rezultatima izbora i podršci koju Orban uživa, i u narednim godinama ćemo svjedočiti o sve većem mađarskom prisustvu.