U utorak su prvi put objavljeni strogo povjerljivi dosjei britanske obavještajne službe MI5 s detaljima iz prve ruke o priznanjima trojice najozloglašenijih britanskih dvostrukih agenata - uključujući Kima Philbyja i Anthonyja Blunta - koji su špijunirali za Sovjetski Savez.

Philby i Blunt bili su zajedno s Guyem Burgessom, Donaldom Macleanom i Johnom Cairncrossom dio "Kembridžske petorice" – grupe bivših studenata Univerziteta Cambridge koji su prenosili informacije Sovjetskom Savezu od 1930-ih do najmanje 1950-ih godina.

Dokumenti britanske domaće tajne obavještajne agencije s kojih je skinuta oznaka tajnosti i koje je objavio Nacionalni arhiv detaljno istražuju grupu čije su tajnovite aktivnosti fascinirale javnost i bile inspiracija za bezbrojne špijunske filmove i romane.

Među papirima je i nepotpuna ispovijest na šest stranica iz 1963. Kima Philbyja, koji se smatra vođom petorke iz Cambridgea i koji je postao visoko pozicionirana osoba u britanskoj vanjskoj špijunskoj agenciji MI6, u kojoj je konačno priznao svoju prevaru nakon godina sumnje.

Pripovijeda kako se 1934. godine susreo s čovjekom zvanim "Otto" na nagovor svoje supruge Lizzy koja je bila članica Komunističke partije.

- Ukratko, predložio mi je da radim za organizaciju koju sam kasnije mogao identificirati kao OGPU (sovjetska tajna služba) - napisao je Philby. "Objasnio sam svoj stav s velikom pažnjom, a on me dugo ispitivao. Ostao je pri svojoj ponudi, a ja sam prihvatio."

Također opisuje kako je pomogao u regrutiranju Burgessa i Macleana, a kasnije im je dojavio da će Maclean biti razotkriven 1951, što je kulminiralo njihovim bijegom u Sovjetski Savez.

Philby je i sam pobjegao u SSSR nedugo nakon svog priznanja, a 2010. godine dobio je počast spomen pločom u sjedištu vanjske obavještajne službe u Moskvi.

U dosjeima koji se odnose na Blunta postoji transkript razgovora iz 1964. godine koji je vodio oficir MI5 Arthur Martin u kojem on konačno priznaje u zamjenu za imunitet od krivičnog progona.

U to je vrijeme bio savjetnik za umjetnost pokojne kraljice Elizabete, a tu je ulogu zadržao do 1972. Njegovo učestvovanje u Cambridgeskoj petorici javno je otkriveno tek 1979. godine.

Bilješka iz marta 1973. kaže da je kraljičin privatni sekretar s njom razgovarao o Bluntu. "Sve je to prihvatila vrlo mirno i bez iznenađenja", rečeno je.

Cairncross, posljednji iz špijunskog lanca koji je javno identifikovan 1990-ih, priznao je u razgovoru 1964. u SAD-u da je i njega regrutirala sovjetska obavještajna služba. "Cairncross je priznao da je špijunirao od 1936. do 1951. godine", navodi se u telegramu poslanom iz Washingtona.

Neki od dokumenata bit će dio posebne izložbe u Državnom arhivu pod nazivom "MI5: Službene tajne", koja će sadržavati dosjee, fotografije, dokumente i opremu koju su koristili špijuni u 115-godišnjoj historiji agencije.

- Iako velik dio našeg rada mora ostati tajan, ova izložba odražava našu stalnu predanost da budemo otvoreni gdje god možemo - rekao je sadašnji šef MI5 Ken McCallum.

Drugi dokumenti objavljeni u utorak koji se odnose na rad MI5 od 1909. do 1970-ih, otkrivaju interes MI5 za glumca Dirka Bogardea za kojeg se vjerovalo da su ga kontaktirale sovjetske obavještajne službe, ali nakon intervjua sumnje su odbačene.

Postojala je i knjižica, korištena od 1939. do 1951, koja je davala savjete za nadzor kako biti dobar "promatrač". "Korištenje maskiranja lica se ne preporučuje", kaže se. "To se može smatrati bitnim u špijunskim filmovima, ali u praksi je za žaljenje. Lažni brkovi ili brada lako se otkriju, posebno pod jakim svjetlima restorana, puba ili u podzemnoj željeznici."