U Biljanima kod Ključa danas se obilježava 32. godišnjica masovnog zločina u kojem su srpski zločinci 10. Jula 1992. godine ubili 258 bošnjačkih muškaraca, žena i djece. Nakon izvršenog zločina tjela ubijenih bacilli su u maosvne grobnice, prirodne jame koje su zatim zatrpali zemljom i smećem.

Program obilježavanja godišnjice ovog monstruoznog zločina započeo je jučer posjetom lokacijama masovnih grobnica i promocijom dokumentarnog filma Avde Huseinovića “Biljani – Kuće s pogledom na genocid”. Centralni program obilježavanja godišnjice stradanja Bošnjaka održava se na šehidskom mezaristanu “Biljani”, gdje će biti pročitana imena šehida, obaćanje zvaničnika, te dženaza dvojici ekshumiranih Bošnjaka, ubijenih 1992. godine – Mešanović Hajrudinu i Balagić Sejadu.

U poslijepodnevnim satima biće organiziran “Marš spasa Biljani”. Ovaj pješački pohod krenuće iz Biljana, a završava na Grmško-Srbljanskom platou kod Bihaća.

Podsjetimo, 10. jula 1992. godine pripadnici 17. lake pješadijske brigade srpske vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima upali su u ranim jutarnjim satima u Biljane kod Ključa, i ubijali sve redom.

Najstarija žrtva bio je 85-godišnji Bećo Ćehić, dok je najmlađa žrtva bila četveromjesečna beba Amila Džaferagić. Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, prva otkrivena masovna grobnica naziva Crvena zemlja I pronađena je u novembru 1995. iz koje je ekshumirano šesnaest žrtava.

Najveća masovna grobnica je jama Lanište I iz koje je u periodu od 5. oktobra do 15. novembra 1996. ekshumirano 188 žrtava. Na području Biljana pronađene su 34 pojedinačne grobnice.

Sud Bosne i Hercegovine je u martu 2005. podigao optužnicu protiv Marka Samardžije koji je u svojstvu komandira Treće čete saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade VRS-a naredio i učestvovao u masakru u Biljanima.

Prema optužnici, Samardžija je naredio ženama da se upute u pravcu osnovne škole u Biljanima, a muškarce starije od 18 i mlađe od 60 godina je u koloni sproveo u pravcu te iste škole gdje su oni najprije bili zatvoreni u učionice i Dom kulture, a zatim u grupama od po pet do 10 ubijani.

Preostali muškarci su, kako se navodi u optužnici, najprije batinani a zatim smješteni u autobuse sa kojima je preostalo civilno stanovništvo odvezeno na lokalitet Lanište i likvidirano.

Suda Bosne i Hercegovine je u novembru 2006. donio presudu i osudio Samardžiju na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti.

Međutim, dvije godine kasnije, u drugostepenom postupku pred Sudom BiH, Samardžija je oglašen krivim za zatvaranje i teško oduzimanje fizičke slobode kao zločin protiv čovječnosti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

Iako je većina tijela žrtava ovog masakra pronađena, objelodanjen je kontekst događaja svjedočenjima preživjelih, Samardžija za sada ostaje kao jedini osuđeni konkretno za zločin u Biljanima. Većini ubijenih Samardžija je bio učitelj, učio ih prvim slovima, upravo u školi gdje su zatvarani.

Ostali zločinci, lokalni Srbi i oni koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nisu osuđeni. Hodaju nekažnjeno i slobodno, i 32 godine nakon stravičnog zločina.