Posljednji put dragog Rizvana Halilovića vidio sam u julu ove godine u Ulici Safvet-bega Bašagića u sarajevskom Starom Gradu. Često smo se sretali u ovoj ulici, u kojoj je Rizvan i stanovao, a u kojoj se nalazi moj posao, moje radno mjesto. Nikada naš susret nije bio bez osmijeha i veselog Rizvanovog lica. Svaki je put koristio priliku da iznese neku pohvalu zbog nekih mojih, da ih nazovem, društvenih aktivnosti. Takav je bio, čovjek koji je u svakome tražio dobro i o tom dobru govorio i hvalio ga. Neizmjerno i neumorno je volio svoj narod, svoju Bosnu i svoj Sandžak. Bio je veliki borac, aktivista, nije se štedio do posljednjeg dana. Pratio je i doprinosio svakoj društvenoj aktivnosti koja je bila vezana za interes Bosne, Sandžaka, Bošnjaka na svim meridijanima, a posebno Bošnjaka na prostoru bivše Jugoslavije. Radio je konstantno na povezivanju Bošnjaka, posebno u regiji. Nije bio isključiv i konfliktan. I s ljudima s kojima se nije slagao, najčešće politički, nije ulazio u konflikt, rješavao je sve argumentima. Bio je optimističan i ponosan Bošnjak, vazda uspravan, uredan i sređen, dostojanstven, jednom riječju – gospodin.
Rizvan Halilović rođen je 15. decembra 1954. godine u selu Kanje kod Bijelog Polja, u Sandžaku, onom dijelu koji pripada Crnoj Gori. Otac mu se zvao Zejnil, a majka Zada. Završio je Vojnu akademiju Jugoslavenske narodne armije i od 20. augusta 1979. godine bio na službi u Kumanovu u Makedoniji. JNA napušta 19. jula 1991. godine u činu kapetane I klase i ostaje živjeti u Kumanovu. S dolaskom višepartijskog sistema aktivira se politički. Član SDA Makedonije postaje 20. augusta 1990. godine, samo 12 dana nakon Osnivačke skupštine ove stranke u Makedoniji, a kojoj je prisustvovao i rahmetli Alija Izetbegović, a na kojoj je za predsjednika izabran Kenan Mazlami. Nažalost, tadašnje makedonske vlasti nisu dozvolile registraciju SDA Makedonije. No 26. oktobra 1991. godine dolazi do nove Osnivačke skupštine SDA u prepunoj sportskoj sali u Skoplju.
Početkom 1993. godine dolazi do raskola unutar SDA i Rizvan Halilović postaje 3. marta 1993. godine v. d. predsjednika SDA Makedonije, a nakon Skupštine 23. augusta 1993. godine i predsjednik SDA Makedonije. Sa svojim saradnicima tvorac je Platforme za rješavanje ustavnopravnog pitanja Bošnjaka u Makedoniji. Već 29. septembra 1993. godine, samo dan nakon Prvog bošnjačkog sabora, Rizvan Halilović sa saradnicima održava sastanak u hotelu “Jadran” u Skoplju s predstavnicima Vlade Makedonije i predstavnikom Badinterove komisije Gertom Arensom. Na tom sastanku predočena je pomenuta Platforma. Međutim, Makedonija nije htjela priznati Bošnjake, a pošto je Platforma bila izuzetno dobra i mogla se implementirati i u nekim drugim zemljama bivše Jugoslavije, poput Srbije, Hrvatske, Crne Gore, koordiniranom akcijom službi bezbjednosti Makedonije i Srbije odlučeno je da se s političke scene ukloni Rizvan Halilović kao glavni nosilac Platforme.
Tako da je 14. oktobra 1993. godine, oko 18 sati, Državna bezbjednost Makedonije kidnapovala Rizvana Halilovića usred Skoplja, kod benzinske pumpe nadomak državne televizije. Dva dana kasnije, 16. oktobra 1993. godine, DB Makedonije predaje Rizvana Halilovića DB Srbije. Nakon 7,5 mjeseci istrage u Vranju i Nišu, a koju je pratila neviđena tortura, Rizvan Halilović osuđen je na 4,5 godine zatvora po članu 128, stav 1. Krivičnog zakona tadašnje SRJ, špijunaža protiv političke, ekonomske i vojne moći SRJ, a za račun Republike Bosne i Hercegovine, Republike Turske i Islamske Republike Pakistan. Pošto je ostavljena mogućnost da uz plaćanje kaucije Rizvan Halilović svoju kaznu zatvora od 4,5 godine provede u kućnom pritvoru, njegova supruga i on odlučili su da prodaju stan i plate kauciju od 50.000 tada njemačkih maraka. Od tog su trenutka Rizvan Halilović i njegova porodica, supruga i četvero djece, bez stana. Nažalost, spletom životnih okolnosti, pa i nepravdom i nemarom mnogih, Rizvan Halilović svoje stambeno pitanje nije uspio riješiti do svoje smrti. Od 26. maja 1994. do 9. marta 1995. godine Rizvan Halilović proveo je u kućnom pritvoru u Bijelom Polju, a onda preko Albanije bježi u Tursku. U Turskoj ostaje do 11. oktobra 2001. godine, kada se s porodicom nastanjuje u Sarajevu.
Nažalost, Rizvan Halilović nikada nije dobio adekvatno zaposlenje u Sarajevu, a odgajao je i školovao četvero djece. O svojim teškoćama nikad nije govorio, nosio je to u sebi i sa sobom dostojanstveno. Vrijeme je koristio za dobrobit zajednice i na svojoj edukaciji i obrazovanju. Bio je član SDA, član Predsjedništva Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka, član Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, član Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99”, potpredsjednik Skupštine BZK “Preporod”, te predsjednik Udruženja bosansko-turskog prijateljstva “Bosfor”. Rizvan Halilović je 2016. godine uspješno odbranio doktorski rad na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku na temu Pravni osnov utemeljenja, očuvanja i zaštite multikulturalnosti, ljudskih prava i sloboda u BiH. U januara 2020. stekao je pravo na starosnu penziju. Učestvovao je na mnogim naučnim, političkim i drugim konferencijama koje su se ticale Bosne, Sandžaka, Bošnjaka, ljudskih prava i sloboda, te svojim radovima značajno doprinosio razumijevanju ovih tema. Utemeljitelj je obilježavanja godišnjice Ahdname, što je postalo jednom od najznačajnijih kulturno-historijskih manifestacija u našoj zemlji.
Dženaza Rizvanu Haliloviću klanjana je 30. augusta u haremu Begove džamije, uz prisustvo mnogih uglednih osoba iz društveno-političkog i kulturnog života iz Bosne, Sandžaka, Turske. Ukopan je na mezarju na Grlića brdu. Iza Rizvana Halilovića ostala je čestita porodica: supruga Izeta, sinovi Šemsudin i Fahrudin, kćerke Saima i Fahreta, zetovi, snahe i devetero unučadi.
Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Dragi prijatelju Rizvane, ti se Gospodaru svome vraćaš ponosno i dostojanstveno.
