Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) nedavno je uručilo predstavnicima medijskih kuća jedanaest dosad objavljenih tomova Rječnika bosanskog jezika, kapitalnog djela akademika Dževada Jahića. Cilj ove inicijative je da rječnik postane nezaobilazan alat u svakodnevnoj novinarskoj praksi, čime bi se osigurala viša razina jezičke standardizacije i očuvala autentičnost bosanskog jezika u javnom prostoru.
Ovaj naučni projekt, koji obuhvata jezičku građu od 15. stoljeća pa sve do savremene književnosti, predstavlja ključni odgovor na osporavanja bosanskog jezika i pokušaj suzbijanja "hibridnog jezika" u medijima. Kako je istaknuto tokom uručenja, mediji imaju ogromnu odgovornost u očuvanju identiteta, a rječnik im služi kao krunski dokaz kontinuiteta i bogatstva jezika koji mora ostati u aktivnoj upotrebi.
Duboko svjestan historičnosti Bosne i Hercegovine kao države, Bošnjaka kao autohtonog naroda Bosne i bosanskog jezika koji je najvjerodostojniji čuvar kulturnih vrijednosti i države i naroda, rahmetli profesor Dževad Jahić pronašao je idealan leksikografski model kojim je uspješno napravio snimak razvoja jezika jedne epohe, nastojeći tako da trajno sačuva vrijednosti koje su odraz sredine u kojoj se bosanski jezik razvijao, ali i ostavljajući budućim generacijama na ponos i diku ta znanja i spoznaje, kako nikad ne bi zaboravili one vrijednosti koje čine okosnicu kulturnog identiteta naroda kojem pripadaju.
U tri dijela objavljujemo opsežan razgovor o Rječniku bosanskog jezika, kapitalnom djelu akademika Dževada Jahića koje predstavlja ključni stub očuvanja jezičkog identiteta i kontinuiteta Bosne i Hercegovine. O važnosti ovog naučnog poduhvata, njegovoj specifičnoj metodologiji te ulozi u savremenoj jezičkoj normizaciji, naši sagovornici bit će Haris Ćatović, dugogodišnji profesorov saradnik i član Savjeta VKBI za bosanski jezik i književnost, te Senudin Jahić, sin rahmetli profesora Jahića.
"Iz književnosti u jezik"
S obzirom na to da je Haris Ćatović, kao što smo u uvodnoj riječi naveli, bio dugogodišnji saradnik rahmetli profesora Dževada Jahića, govori nam da je akademik Jahić s ovim projektom "lijegao i ustajao". Bio je stalno u tom poslu.
- Sjećam se njegovih radosti kad smo uspjeli pribaviti i neka starija izdanja rječnika koja će biti pomno analizirana i postati dijelom i dio ovog rječnika. Imao sam osjećaj da se radovao svakoj novoj riječi, pogotovo onoj koja nije imala svoje mjesto u dosadašnjim leksikografskim djelima. Smatrao je da je to jedinstvena prilika da neka izostavljena, zaboravljena riječ ponovo dobije svoju priliku da živi. Rječnikom je obilježio svoj naučni život, ali ostavio i trajan pečat svojoj izvrsnosti, ustrajnosti, nepokoljebiljvosti i nadasve originalnom filološkom pristupu koji je značajno doprinio rasvijetljavanju i potvrđivanju bosanske jezičke posebnosti.
Iznad svega, priča da je Dževad Jahić uvijek govorio da je rječnik njegovo kapitalno djelo, iako je profesor kazivao da je iz književnosti došao u jezik.
- I to da spomenem, iza profesora ostao je gotov rukopis njegovog nastavka romana "Ustraga", za koji se nadam da će uskoro naći svoj put da zasluženo dospije na rafe biblioteka i knjižara. A što se tiče podrške ne može se kazati da je nije bilo, ali da je ona bila nedovoljna i mala možemo itekako. Rezultat je to prilično grubog odnosa prema kulturi, njenog potiskivanja u zapećak društvenih procesa, a što je ono što uskraćuje dostojanstven status pojedinca kao pripadnika neke zajednice, izuzima ga iz bilo kakva kolektiva i mogućnosti da doprinese zajedničkom stvaranju identiteta. Ipak, da sve nije izgubljeno ovdje moram posebno spomenuti VKBI koje je, u skladu sa svojim mogućnostima, snažno stalo uz ovaj projekt. Dakle, u nedostatku prave reakcije državnih institucija, pojavljuje se jedno Vijeće, kao svijetli primjer, svjesno značaja ovog projekta traži i iznalazi načine da ovaj projekt bude završen - napomenuo je.
Nužno praćenje i zanavljanje leksike
Nedavno su VKBI i Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu potpisali protokol o saradnji radi nastavka ovog projekta. Profesor Jahić, nažalost, nije dočekao završetak svog projekta, ali njegovo djelo neće ostati nedovršeno, jer je projekt prenesen u Institut za jezik, gdje će biti nastavljen i realiziran u skladu sa njegovom metodologijom, a rad na njemu nastavit će upravo Haris Ćatović.
Nije baš zahvalno, prema riječima Haris Ćatovića, govoriti o obimu rječnika, odnosno koliko će imati tomova ili koliko je još ostalo tomova da se projekt okonča.
- Sjećamo se na samom početku rada na ovom projektu, profesor Jahić je spominjao da će biti rječnik u deset tomova. Kad su završena prva tri toma ovog rječnika, postalo je očito da je nemoguće obuhvatiti svu leksiku i prikazati predviđenu građu bosanskog jezika u deset tomova. Može se kazati neka grublja procjena, a to je da će ovaj rječnik imati između 20 i 25 tomova. Izazova je mnogo, s obzirom na bogatu i obimnu građu napisanu na bosanskom jeziku, kao i na njegov izuzetno naglašen i slojevit leksički potencijal. Osim toga, kao i svi dugotrajni projekt i ovaj projekt mora odoljeti zubu vremena, budući da je jezik izrazito dinamična kategorija, a to znači da se relativno brzo mijenja, treba i u normativnom smislu voditi računa da bude aktuelan kroz sve vrijeme koje je prošlo u izradi dosad objavljenih tomova, kao i u budućem vremenu u kojem će biti objavljeni preostali tomovi, jer je važno da se održi i bude aktuelna uspostavljena normativna politika još od prvog toma.
Također, zbog izraženog razvoja tehnologije u koje se uklapaju i digitalni servisi koji se koriste u svakodnevnoj komunikaciji, naš sagovornik ističe da se evidentno širi i baza registara jezika, jer se prate nove riječi, izrazi i stilovi upotrebe u različitim kontekstima. Stoga je nužno praćenje i zanavljanje leksičkog inventara jer je cilj rječnika da bude relevantan kako bi pouzdano odražavao jezičku stvarnost.
- Na osnovu onoga što je dosad urađeno, znajući da je ovaj projekt započet 2000. godine, da je prvi tom izašao 2010. godine, a evo očekujemo 12. tom za koji mjesec, mogla bi se izvršiti neka gruba procjena, mada je to nezahvalno i uopće ne mora odražavati stvarno vrijeme potrebnog rada na ovom projektu. Važno je da relevantni faktori aktivno podrže institucije koje su stale iza ovog projekta te da malo smjelije i odvažnije stvaraju povoljne prilike za napredak ovog projekta. Uz navedenu podršku, završetak ovog projekta može biti moguć već u narednih desetak godina - predviđa Ćatović.
Potrebni su pismeni mediji
Svako javno djelovanje, a pogotovo rad ovakve vrste nužno biva dodatno pod lupom javnosti, pogotovo onda kada postoje mogućnosti da se nešto ideološki interpretira iz različitih političkih centara. A jezik je primarno simbolički marker, odnosno okosnica identiteta nekog naroda, stoga je veoma podložan takvim interpretacijama. Stoga je jasno je i to da pojedine riječi imaju i simbolički značaj, zbog toga vrlo često njihova obrada može biti protumačena kao zauzimanje određenog stava.
- Neću ništa novo kazati kad kažem da je bosanskohercegovačka društveno-politička situacija izuzetno složena i preko nje se prelamaju svi drugi procesi, a pogotovo oni procesi koji se tiču identiteta. Jezik pored svoje primarne komunikacijske funckije ima i simboličku funkciju, tako da on vrlo lahko može iskoristiti kao element kojim se jača društvena kohezija ili pak stvaraju podjele. Ja bih prije svega rekao da je riječ o neosnovanim kritikama ili kako vi to zovete kontroverzama. Ovdje ćemo se samo zadržati na riječi "đikan" koja se i u starijim leksikografskim izdanjima, nastalim pod okriljem srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog jezika, na sličan način opisuje. Ne može leksikograf mijenjati ono što je u svijesti izvornog govornika, on je dužan da to evidentira i opiše. To je nauka. Evo primjera kojim možemo potvrditi objektivnost i transparentnost u radu profesora Jahića, a to je da je u svom prvom tomu obradio riječ "balija", pridajući joj pogrdno značenje bez iznimke, čime se pokazuje nepristran pristup u bilježenju jezičkih činjenica. I to je ono što je najvažnije, da rječnik odražava jezik svoga naroda, njegov svjetonazor i mentalitet jer samo takav pristup može skinuti hipoteku s rječnika. Dakle, u ovom slučaju dosljedna primjena metodologije u opisu, provjera relevantnih izvora te u što većoj mogućoj mjeri i potvrđivanje svakog opisanog značenja je jedini ispravan put u leksikografskoj postupku, čega je profesor Jahić bio itekako svjestan - stava je on.
Od medija se, na kraju podvlači Ćatović, očekuju da budu u svakom mislu aktuelni, tako da ih sam njihov poziv obavezuje i na obavezno poštivanje aktuelne jezičke norme.
- U bosanskohercegovačkom društvu s obzirom na njegovu složenost jasno je da će to ići nešto sporije nego je to poželjno, ali moram konstatirati uz punu zahvalnost i uvažavanje da je iskazani interes medija na visokom nivou, tako da smatram da će u budućnosti na ovom polju biti bolja situacija. Nesumnjivno su nam potrebni pismeni mediji, jer ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da u dobroj mjeri upravo mediji kreiraju društveno mnijenje, stoga je jezička pismenost medija neophodna kako bismo na zdravim temeljima gradili demokratsko i odgovorno društvo. Jezik je okosnica društvenog razvoja, stoga ne može biti sasvim nebitno na koji način će se neke informacije plasirati jer to može presudno utjecati na razumijevanje onoga što se trenutno u jednom društvu dešava - njegova je finalna poruka.
(Sutra čitajte: Dževad Jahić pripada ovoj zemlji i ovom narodu, šta o projektu svog rahmetli oca kaže Senudin Jahić)
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh