Ratni zločinac Radoslav Brđanin, koga je haški Tribunal osudio na 30 godina, pušten je danas iz zatvora u Danskoj na slobodu iz zdravstvenih razloga.

Brđanin je po uvođenju višepartijskog političkog sistema postao član SDS-a. Izabran je 1991. za čelnika Kriznog štaba takozvane Zajednice opština Bosanske krajine koja je kasnije preimenovana u Autonomnu regiju Krajina, a iste godine izabran je za poslanika u NSRS.

Nakon rata, Brđanin je bio predsjednik Narodne stranke RS sve do njegovog hapšenja u julu 1999. godine i sprovođenja u Haag pod optužbom da je odgovoran za ratne zločine u Krajini.

Brđanin je bio jedna od vodećih političkih ličnosti tadašnjeg SDS-a, vršilac dužnosti potpredsjednika Vlade za proizvodnju, ministar za građevinarstvo, saobraćaj i komunalne djelatnosti i vršilac dužnosti potpredsjednika Vlade Republike Srpske.

Haški tribunal je protiv njega podignuo optužnicu 1999. godine zbog zločina protiv Bošnjaka i Hrvata u Banjoj Luci, Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varoši i Bosanskom Novom. Nakon što ga je uhapsio SFOR, prebačen je u Hag 2000, a suđenje je počelo početkom 2002.

Proglašen je krivim za progone, mučenje, deportacije, nehumana djela, bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji, hotimično lišavanje života; mučenje. Ipak, oslobođen je dvije najteže optužbe - za genocid i istrebljenje.

Osuđen je na 32 godine zatvora, da bi pravomoćnom presudom kazna bila smanjena na 30 godina. Prebačen je u Dansku na služenje kazne gdje je bio sve do danas.

Njegovi govori uoči i u prvim mjesecima rata bili su ratnohuškački i rasistički. Tvrdio je da na području “srpske države” može ostati samo dva do pet posto nesrpskih naroda.  Brđanin je uputio otvoreni poziv na ubijenje uglednih Bošnjaka: 

„...Poznavajući ko nam je neprijatelj, u kojoj mjeri je on perfidan, i u kojoj mjeri mu se ne može vjerovati sve dotle dok se on fizički, vojnički ne uništi i ne slomije, što podrazumijeva, naravno i eliminisanje i likvidaciju njegovih ključnih ljudi. Ja se odmah opredjeljujem za ratnu opciju...“

"On je govorio puno i stalno... ali nije govorio ništa dobro. Svaki mu je govor bio govor mržnje." Tim riječima je zaštićeni svjedok BT-94 na jednom od ročišta iu Haagu opisao retoriku Radoslava Brđanina.

Optužnica ga je, pored ostalog, teretila da je 1992. i 1993. godine imao vodeću ulogu u propagandnoj kampanji kojom se podsticalo na zločine i koja je predstavljala "suštinsku komponentu plana Srpske demokratske stranke (SDS) za stvaranje srpske države."

Svjedok BT-94 je bosanski Hrvat, najvjerovatnije novinar, koji je u godinama koje pokriva optužnica živio u Banja Luci i vodio dnevnik o svemu što se u gradu događalo. Bilježio je, pored ostalog, javne nastupe četiri vodeće ličnosti banjalučkog SDS - koje je opisao kao "četiri jahača Apokalipse" - medju kojima se svojom "zapaljivom" retorikom posebno isticao Radoslav Brđanin.

Tadašnji predsjednik Kriznog štaba ARK je, tvrdi svjedok, doživljavao sebe kao "božji dar za mase" i "odlučivao je o životu i smrti" nesrpskih stanovnika Banja Luke i ostalih opština sjeverozapadne Bosne u sastavu ARK.

Najveća Brđaninova odgovornost, po svjedoku, je u tome "što nije bio odgovoran", jer je "morao znati kakve će efekte njegovi zapaljivi govori imati kod primitivnih ljudi ili kod ekstremista, koji su onda činili čuda."

"Ako neki nacionalni lider pred uspaljenom gomilom kaže: 'Borićemo se za svoje i u sljedećih 100 godina otjeraćemo nekrsti i poganine' - zna se šta to znači. Kada to slušate vi, časne sudije, vi ćete to odbaciti, ali kada to sluša neki primitivac, frustriran nemaštinom i svime što se dešava... on će biti spreman da učini sve što može kako bi pregazio te nekrsti i poganine."

Brđaninova "zapaljiva retorika" dobijala je veliki publicitet u medijima - dnevnom listu "Glas Srpski" i lokalnom srpskom radiju i televiziji. Pred sudom je prikazano nekoliko video-inserata njegovih javnih nastupa. Na jednom masovnom mitingu, Brđanin se ovako obračunava sa onima među bosanskim Srbima koji su se zalagali za suživot i mir: "One lijeve snage koje nam ponovo nude zajednički život moraju da znaju da je obaveza svakog Srbina u sljedećih sto godina da briše noge o pogan i nekrsta koji je opoganio ovu našu zemlju."

Tokom dokaznog postupka optužbe prikazan je, pored ostalog, i snimak intervjua u kojem Brđanin odbacuje optužbe za zatočeničke logore poput Omarske, Keraterma i Manjače koji su 1992. postojali u području ARK, i kaže: "Uostalom, ako su Rusi i Nijemci mogli da imaju logore, zašto ih ne bi imali i Srbi."