“Ako može jedna rečenica?”, upitao je prof. dr. Ivica Lučić na kraju HRT-ove emisije Otvoreno, emitiranoj u ponedjeljak 31. 1. 2022, u kojoj je predstavljen kao analitičar i dobar poznavalac društveno-političkih prilika u Bosni i Hercegovini. Bilo je više nego očito da su Elmedinu Konakoviću, predsjedniku NiP-a, kao gostu emisije koji je trebao zastupati bošnjačku stranu, u emisiji ponudili podređenu ulogu, jer je uvijek prvi govorio, što je davalo široke mogućnosti preostaloj trojici govornika: Domagoju Kneževiću, savjetniku ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske za BiH, Marinku Čavari, predsjedniku Federacije BiH, i prof. dr. Vladi Simoviću, profesoru fakulteta Političkih nauka u Banjoj Luci. Ovaj redoslijed omogućavao je da sve Konakovićeve stavove opovrgavaju i raščerečuju. No, s obzirom na Konakovićeve akrobatske retoričke vještine, to im nije polazilo rukom, barem ne onako kako je bilo planirano.
Vidno uznemiren rezultatima pregovora u Neumu i svime što je čuo iz Sarajeva, Lučić će sasvim drsko i neumjesno, na samom kraju emisije, kad je već krenula odjavna špica, naredbodavnim tonom voditelju Damiru Smrtiću reći: “Ako može jedna rečenica?” I rekao je. Strašnu! Prijeteću!
“Ako, ako SDA, odnosno taj bosanski blok, uspije u ovoj namjeri da izgura Hrvate, znači, iz vlasti u potpunosti, kao što namjeravaju, onda će se dogoditi ovo čega se gospodin Konaković boji, a to da će imati vlast na trećini teritorije Bosne i Hercegovine.”
Griješe svi koji ovoj rečenici ne posvete dužnu pažnju, jer Lučić nije bilo ko. On je jedan od rijetkih živućih ideologa stvaranja čistih etničkih teritorija još od vremena Mate Bobana do danas. On još uvijek ima moć, resurse i infrastrukturu da prijeti kome hoće i kako mu se hoće, pa i na hrvatskoj državnoj televiziji. On čak zna bolje i od Čovića šta će se dešavati u Bosni i Hercegovini!? U samo toj jednoj rečenici jasno se da iščitati koliko ne želi sagledati činjenice, jer uprkos argumentaciji, bezočno izmišlja namjere SDA i bosanskog bloka da žele u potpunosti izgurati Hrvate iz vlasti. A cilj takvih izmišljotina jeste, reći će na kraju, entitetska podjela BiH.
Lučić očigledno i dalje živi u 1993. godini. On bi i dalje dijelio i obespravljivao druge zarad “interesa hrvatske nacije”. Ovakvu sličnu “veleumnost” i aspiracije o podjeli teritorije BiH Lučić je pokazivao dok je bio šef Sigurnosno-informativne službe HRHB (SIS). U vrijeme raspuštanja logora tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosna na sastanku čelnika HZHB 11. i 13. decembra 1993, dok su raspravljali na koji način provesti naredbe Mate Bobana o raspuštanju svih logoraša i o njihovoj sudbini, domislio je pakleni plan.
Naime, da preinači prijedlog Berislava Pušića, predsjednika komisije za upravljanje logorima HVO-a, koji je htio da sve logoraše deportira u inostranstvo, tako da se starci, žene i djeca pošalju na dio pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine, a s obzirom na to da su bosanskohercegovačke vlasti pritisnute problemima smještaja i hrane, te osobe bile bi im “teret”, što bi bio dobar razlog da se odsele i otamo. Lučić je ovom izjavom potvrdio da su u logorima HVO-a bili zatvoreni i djeca i žene. U argumentacijama zašto se ne mogu vratiti svojim domovima kazao je kako ih je većina uhapšena i zatvorena jer su im stanovi opljačkani, a počinitelji (progonitelji) se u njih uselili.
Izjava Berislava Pušića, osuđenog ratnog zločinca pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, kudikamo je humanija od stavova i namjera Ivice Lučića. Nažalost, njegovim likom i djelom se nisu bavila ni domaća ni međunarodna tužilaštva. Njima na ponos i na čast. U budućnosti više niti jedan probosanski orijentiran zvaničnik sebi ne bi smio dopustiti da o bilo čemu, bilo kada i bilo gdje raspravlja s Ivicom Lučićem. On je sve već odavno rekao i njegovi se stavovi nikada promijeniti neće.
Nažalost, Lučićeva izjava u dosluhu je s onom hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, koji je u dnevniku hrvatske televizije također zaprijetio probosanskoj politici riječima: “Vrijeme prolazi i postoji mogućnost da će preuzeti odgovornost za radikalizaciju i destabilizaciju.”
