Njemački filozof Immanuel Kant u svom epohalnom djelu Kritika čistog uma (1787. – drugo izdanje) u predgovoru govori da je više od polovine svog života bio u stanju “dogmatskog drijemeža”, te da ga je škotski filozof David Hume svojim skepticizmom prema kauzalitetu probudio. On to navodi kao “trenutak-tačku” koja potpuno okreće njegovo razmišljanje u drugom smjeru, što je sam Kant kasnije nazvao “kopernikanski obrat” (aludirajući na Kopernikov obrat s geocentrizma na heliocentrizam).

U današnjem (geo)političkom kontekstu u kojem se nalazi naša, krvlju stečena država ne bi trebalo biti mjesta za usitnjavanje, podjele i unutarnje sukobe Bošnjaka. Međutim, bošnjačke unutarnje slabosti dobro prepoznaju mnogobrojni neprijatelji ove države, te je zato ultimativni cilj svih njih aktivni rad na “razbijanju” svake mogućnosti jedinstva Bošnjaka. Naivni Bošnjaci kliču “nećemo u torove”, a s druge strane Hrvati i Srbi čvrsto drže svoj “tor” (u Rs-u ne postoji građanska stranka i sve alternative Dodiku, budimo realni, i programom i djelovanjem radikalnije su od njega – npr. Stanivukovića i Vukanovića su “sarajevski mediji” dizali u nebesa, a pokazalo se da su oni kao i Dodik zagovaratelji iste velikosrpske ideologije), te tzv. građanske stranke (građanske, a klanjaju se mrtvom bravaru) koje djeluju isključivo gdje Bošnjaci imaju većinu i služe kao mamac “odvajanja” Bošnjaka od bošnjaštva i SDA kao državotvorne stranke i simbola nacionalnog identiteta Bošnjaka.

U trenutku kada je “neprijatelj” osjetio “krv” (koja u našoj podijeljenosti teče na sve strane) za dlaku smo, uz otpor bošnjačkih patriota, izbjegli nametanje Izbornog zakona koji bi osigurao novu izbornu jedinicu, a što de facto već jeste treći entitet. Naravno, naša je snaga u jedinstvu, a toliko usitnjavanje bošnjačkog političkog tijela zlonamjernicima jasno govori da je došlo vrijeme da “udari”. U tome su im “pri ruci”, nažalost, korisni idioti među Bošnjacima i raznobojni uhljebi u duginim bojama koji bi za šaku vlasti potpisali sve što nudi “civilizirani Zapad”.

Zato je i bilo moguće da se spoje potpune ideološke različitosti u navodnu koaliciju koja djeluje u omjeru jedanaest na jednog. Da nije toksični ispuh pun raznoraznih interesa, rekli bismo da su inhalirali moto evropskih ljubavnih poruka “zajedno u različitosti”? No, nije li ova spojivost u nespojivosti ustvari dokaz da ih veže “strani faktor” (ucjenama i obećanjima).

Nakon neuspjelog pokušaja nametanja Izbornog zakona, OHR i Američka ambasada čekaju izbore i direktno se uključuju u kampanju kako bi “srušili” Bakira Izetbegovića i sebi trasirali put nametanja zakona bez ikakvog otpora s druge strane. Izjave američkog ambasadora Murphyja i visokog predstavnika C. Schmidta govore u prilog tome, jer prvi put bez licemjernog okolišanja jasno zauzimaju stranu osuđujući Bakira Izetbegovića za ratno huškanje zbog “prebrojavanja Bošnjaka” i jasno poručuju da “Bosanci zaslužuju boljeg lidera”. Zanimljivo jeste kako nisu reagirali kada je Dino Konaković najavljivao kapacitiranje policijskih snaga radi mogućih prijetnji iz Rs-a ili kada je Ivo Komšić u Stocu javno pozivao Bošnjake da se naoružavaju.

Visoki predstavnik i američki ambasador trebali bi uvažiti da Bošnjaci nemaju luksuz drijemeži, jer svi mogući zločini koji se mogu zamisliti u zadnjih stotinu godina počinjeni su nad Bošnjacima, a zadnji čin bio je Genocid u Srebrenici. Stoga, Izetbegovićev poziv, upozorenje ili konstatacija “da su se Bošnjaci prebrojali” i da su spremni za, ne daj Bože, najgori scenarij ne predstavlja nikakvu prijetnju, nego govori o tome da ne možemo svoju sigurnost prepustiti njima (koji nam sada sole pamet). Pa zar nije dosta što je počinjen Genocid u Srebrenici u tada zaštićenoj zoni, toliko zaštićenoj da su vojnici UNPROFOR-a bili na usluzi koljačima i saučesnici u Genocidu? Holandija se danas izvinjava za to i čak nudi porodicama ubijenih, koje su direktno predali u svojoj bazi koljačima, 15.000 KM naknade. Može li biti veća sramota od toga? Je li, po njihovom mišljenju, toliko vrijedi bošnjački život? Zar nakon takve izdaje koja je rezultirala genocidom i na koncu poniženja vaganja kostiju u konvertibilnim markama mi da vjerujemo da neko može garantirati sigurnost Bošnjacima? “Jašta nego ćemo se prebrojati”, ponovio je reis Kavazović na dovištu u Karićima. Nemamo drugog izbora i tu nas niti jedna ambasada ne može uplašiti svojim priopćenjima jer je u pitanju naš biološki opstanak.  

Dok nas savjetuju da se ne prebrojavamo, globalne sile proizvode “nuklearne bombe” kako bi osigurale mir. Osnovna teza očuvanja mira u savremenom dobu jeste da samo jaka država (jaka vojska...) osigurava sigurnost i stabilnost državljanima. Poznati britanski historičar koji trenutno radi i boravi u Sarajevu Marko Attila Hoare to potvrđuje sljedećim riječima: “Izetbegović je potpuno u pravu. Najbolji način da spriječite rat je da Sarajevo jasno pokaže da će svaki pokušaj podjele zemlje naići na snažan vojni odgovor Bošnjaka. To je zato, Gospodar to zna, što se ne može vjerovati međunarodnoj zajednici da će braniti Bosnu i Hercegovinu.” Ta teza više je puta u praksi potvrđena, a najsvježiji primjer je napad Rusije na Ukrajinu, a obećano joj je (Ukrajini) 1994. godine, ukoliko se odrekne 5.000 nuklearnih bojevih glava, da će i SAD i Rusija štiti njen teritorijalni integritet. Šta se dogodilo? Ukrajina je napadnuta od Rusije, a SAD (NATO) ne smije da se direktno umiješa u rat zbog vojne snage (nuklearnog arsenala) Rusije.

Isto je tako dio Bošnjaka devedesetih smatrao da nas neće napasti, pa se nisu prebrojavali, nisu se naoružavali. Kao da biti spreman – braniti i biti spreman – vršiti agresiju su jedno te isto. Pored toga, uveli su nam embargo na oružje, a druga strana je bila naoružana do zuba (4. vojna sila). 

Bez obzira na neuspjeli pokušaj nametanja aparthejda, ne znači, ako im jednom nije prošlo, da se već ne spremaju za drugu rundu i čekaju da zažmirimo. Ako im to nismo dopustili u ratu, u gotovo nemogućim uvjetima, hoćemo li u miru?

Na našu žalost, u dobu kakafonije interneta nema jasne distinkcije između “laži” i “istine”, ali ono što vidimo jeste kuda lete otrovne strijele i iz bošnjačke pete kolone i iz redova otvorenih neprijatelja. Prema Bakiru Izetbegoviću. Upitan je imam Šafija (a u nekim verzijama Alija, r. a.) kako da se raspozna istina u vremenima fitne. Pa je rekao: “Pogledaj u kojem pravcu lete strijele neprijatelja, one će te uputiti na istinu.” Svjedočimo ovih dana jednom u nizu orkestriranih medijskih napada na Bakira Izetbegovića, a vrlo je indikativno da neki probosanski političari koji nude promjene u oktobru ponavljaju iste otrovne riječi kao Dodik i Milanović.

Rahmetli general Izet Nanić u svom sada već čuvenom govoru kaže i “poslije rata je rat!” i time govori o milenijskoj mudrosti koju je čak i Platon izrekao prije 2.500 godina u obliku “samo su mrtvi vidjeli kraj rata”. Da bi se rat u miru (informacijski, edukacijski, ekonomski...) vodio, neophodno je prepoznati neprijatelja kako bi znao prepoznati smutnju koju unosi. Dakle, gospodo Bošnjaci, do nas je. Više nije potrebno čitati između redova, mogli ste primijetiti da i Bakir Izetbegović “igra otvorenih karata”, baš kao i ovi što su protiv njega. Očigledno je došlo vrijeme da se razdvoji žito od kukolja. Da li će Schmidtov potez (namjera je bitna) probuditi svijest Bošnjaka iz “stoljetnog drijemeža”, ili je to bio samo kratkotrajan bljesak, ostaje da se vidi. Zasigurno da “doba krize” jeste isto tako doba prilike, zato je neophodno za opstanak države i nacionalnog identiteta Bošnjaka da prigrle (iskoriste) ovu priliku da bude naša “tačka-trenutak” za buđenje kao što je Hume probudio Kanta iz “dogmatskog drijemeža”.