Deveto izdanje međunarodnog teatarskog festivala "Ljetne večeri Studio Teatra" u Zenici otvoreno je sinoć predstavom "Džepovi puni kamenja" produkcije “YugoArt” iz Beograda, u kojoj igraju Pavle Mensur i Miloš Petrović Trojpec, a koju je režirao Erol Kadić.
Ovogodišnji Festival ima slogan "Teatar je ljubav" i trajat će pet noći, a obuhvatit će četiri predstave za odrasle i jednu za djecu. Sve predstave počinju u 21 sat osim predstave za djecu "Zmaj i nogometaševa kći" koja će početi u petak u 20:30 sati.
"Ljetne večeri Studio Teatra" je projekt iza kojeg stoji marljiva ekipa "Studio Teatra" iz Zenice, nezavisne teatarske kuće koja je radila i radi na realizaciji mnogih kulturnih, ali i društveno-obrazovnih projekata od osnivanja 2017. godine.
Njen cilj je afirmacija teatarske i drugih srodnih umjetnosti, kako na području Zenice, tako i u susjednim gradovima, ali i na području cijele Bosne i Hercegovine.
Osnovali su ga afirmirani umjetnici prvenstveno iz oblasti teatarske umjetnosti, ali i umjetnici iz srodnih oblasti kao što su književnost, pedagogija, sociologija te drugih naučnih i umjetničkih disciplina. Osnovna misija "Studio Teatra" je razvijanje svijesti o važnosti teatarske umjetnosti, kao i umjetnosti uopće, kroz realizaciju različitih kulturnih i društveno angažiranih projekata.
"Studio Teatar" je u saradnji s osam organizacija iz osam različitih lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini nedavno počeo i s implementacijom projekta "Možemo bolje – Teatar promjene". Riječ je o platformi koja nudi jedinstven prostor za izražavanje i suočavanje sa svakodnevnim društvenim izazovima kroz primijenjenu teatarsku pedagogiju.
Kroz ovaj projekt bit će okupljene učesnice i učesnici iz Prnjavora, Tešnja, Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Jajca, Goražda, Bugojna, Kalesije i Teslića kako bi, kroz umjetnički izraz, istraživali teme identiteta, pripadnosti, predrasuda i mogućnosti društvene promjene. "Možemo bolje – Teatar promjene" kao krajnji rezultat imat će profesionalnu predstavu u koprodukciji s Bosanskim narodnim pozorištem Zenica i turneju po Bosni i Hercegovini.
Nusmir Muharemović jedan je od osnivača "Studio Teatra" i upravo ćemo s njim porazgovarati o ovogodišnjim "Ljetnim večerima Studio Teatra", o projektu "Možemo bolje – Teatar promjene", ali i o ostalim projektima na kojima je radila i na kojima radi vrijedna ekipa "Studio Teatra".
Sinoć je svečano otvoreno novo izdanje Međunarodnog teatarskog festivala “Ljetne večeri Studio Teatra”. Šta će posjetioci ove pozorišne smotre moći pogledati u narednim danima? Na čemu će biti fokus kada je riječ o programu?
- Ove godine imamo deveti po redu festival "Ljetne večeri Studio Teatra", međunarodni teatarski festival, netakmičarski, koji smo otvorili predstavom "Džepovi puni kamenja", koja je rađena u produkciji "YugoArta" iz Beograda. Drugu noć festivala imamo priliku pogledati predstavu "Hasanaginica", predstavu koja je nastala u koprodukciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Narodnog pozorišta Mostar, Narodnog pozorišta Tuzla i "Studio Teatra" iz Zenice. Treća noć festivala rezervirana je za najmlađu publiku, za našu malu raju, s predstavom "Zmaj i nogometaševa kći".
Predstava je nastala u produkciji Centra kulture i mladih Općine Centar Sarajevo. Četvrtu noć festivala imamo predstavu "Kako misliš mene nema" teatra "Exit" Zagreb, predstava koju igraju Filip Juričić i Amar Bukvić već 18 godina širom regije. I petu noć našeg festivala već tradicionalno zatvaramo hit komedijom "Državni lopov", komedijom koja ove godine u augustu puni dvadeset godina igranja i na taj način je jedna od najstarijih živih predstava ne samo u Bosni i Hercegovini, već u cijeloj ovoj regiji.
Festival "Ljetne večeri Studio Teatra" jeste festival koji se održava od 2017. godine na otvorenoj ljetnoj sceni , pod vedrim nebom, po čemu je specifičan i jedinstven festival u Bosni i Hercegovini. U proteklih osam godina, šta je ono na šta ste najviše ponosni? Da li ste ispunili misiju zbog koje ste odlučili i pokrenuti ovu teatarsku reviju?
- Festival "Ljetne večeri Studio Teatra" je jedini profesionalni teatarski festival na otvorenom, pod vedrim nebom, u Bosni i Hercegovini, a koji je međunarodnog karaktera. Zaista smo sretni i ponosni da smo nekako pioniri onoga što će sigurno doći na naše prostore jer je, ne samo u Evropi, već i u zemljama regije, u Srbiji, u Hrvatskoj, nešto što je izuzetno popularno u toku ovih toplih mjeseci ljeta kada su pozorišta zatvorena. Mi, glumci, teatarski radnici, odlučili smo upravo tada napraviti korak prema publici.
Upravo taj korak prema publici bio je jedan od naših ciljeva kada smo pokretali ovaj festival 2017. I, evo, devet godina poslije, mi se možemo pohvaliti time da smo svaku noć festivala u ovih proteklih devet godina bili ispunjeni do posljednjeg mjesta. Naš kapacitet je od 350 do 400 mjesta. I za ovo deveto po redu izdanje skoro sve karte su već rasprodate i zaista smo sretni zbog toga. Napravili smo jedan festival koji publika voli, festival na koji smo ponosni, i zasigurno festival koji će u budućnosti samo rasti.
Koliko Zenica, kada govorimo o kulturi, danas živi?
- Kultura u Zenici itekako živi. Bosansko narodno pozorište Zenica je sigurno najproduktivnije pozorište u Bosni i Hercegovini. Ja, kao uposlenik Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, mogu potvrditi da imamo šest, sedam, ponekad čak i osam premijera u toku samo jedne sezone, tako da se, što se teatarskog života tiče, zaista možemo pohvaliti. S druge strane, imamo "Festival bh. drame i autorske poetike", gdje podržavamo pisanje i postavku na scenu bh. tekstova. I, naravno, naš festival "Ljetne večeri Studio Teatra", koji je šlag na tortu za kraj sezone.
Svakako je "Državni lopov" jedan od projekata po kojem je teatarska kuća čiji ste osnivač postala prepoznatljiva. Kao što se zna, radi se o možda i najstarijoj predstavi koja se još uvijek igra u našoj zemlji.
- Naša hit komedija "Državni lopov" je zaista fenomen. Gotovo da je nestvarno da dvadeset godina igramo tu predstavu. Predstava je nastala kada smo bili studenti druge odnosno treće godine Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu i Akademije dramskih umjetnosti u u Tuzli. To ljeto, nakon završene druge odnosno treće godine studija, odlučili smo da napravimo nešto da nam ta 2005. ne prođe tek tako u ljenčarenju. Napravili smo predstavu za koju smo mislili da ćemo je odigrati tri, četiri ili pet puta maksimalno, i da će to biti to, da će ona završiti svoj život. Međutim, dvije decenije poslije mi igramo tu predstavu i gdje god da je igramo traži se karta više.
Moram kazati da smo Irfan Kasumović i ja u toj podjeli od početka, tj. od 2005. godine. Mirza Mušija nam se prije 12 godina pridružio. Prije toga ulogu koju on igra, ulogu zatvorskog čuvara, igrao je glumac Adem Smailhodžić. Ja sam glumac koji iza sebe ima sigurno više od pedeset premijera, a ovo je predstava koju najduže igram i, u principu, moja prva profesionalna predstava. Ponosan sam, sretan i nadam se da ćemo ovu predstavu igrati dok nas noge nose.
"Studio Teatar" u saradnji s osam organizacija iz osam različitih lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini počeo je s implementacijom projekta "Možemo bolje – Teatar promjene". Počele su i prijave za ovaj projekt. "Teatar promjene", kako ste istakli, nudi jedinstven prostor za izražavanje i suočavanje sa svakodnevnim društvenim izazovima kroz primijenjenu teatarsku pedagogiju. Cilj mu je da osnaži mlade ljude da prepoznaju vlastitu ulogu u izgradnji otvorenijeg i pravednijeg društva, ali i da njihovi glasovi postanu dio šireg javnog diskursa. Kako će konkretno izgledati realizacija ovog projekta?
- Projekt pod nazivom "Možemo bolje – Teatar promjene" jeste projekt koji "Studio Teatar" realizira u saradnji s osam organizacija iz osam različitih gradova u Bosni i Hercegovini – Gornji Vakuf-Uskoplje, Bugojno, Jajce, Kalesija, Teslić, Tešanj, Prnjavor i Goražde. U prvom dijelu projekta radimo na teatarskim radionicama.
Upravo sada, tj. u mjesecu junu i julu, posvećeni smo teatarskim radionicama, malim ljetnim školama teatra u ovih osam sredina, gdje ćemo raditi s mladima u u dobi od 15 do 25 godina i kroz te teatarske radionice, kroz malu školu teatra, doći do određenog narativa koji će nam reći šta su to najveći problemi, najveća zadovoljstva, ali i najveća nezadovoljstva tih mladih ljudi. Isto tako, doći ćemo do odgovora na pitanje šta je to o čemu oni žele da progovore glasno sa scene.
Nakon toga, mlada spisateljica, dramaturginja Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Nedžma Čizmo, napisat će novi dramski tekst koji ćemo mi iz "Studio Teatra" u koprodukciji s Bosanskim narodnim pozorištem iz Zenice postaviti na scenu. I nakon toga napravit ćemo bh. turneju, gdje ćemo opet u ovih osam gradova igrati – prvo u Zenici, a onda u ovih osam gradova – a iskreno se nadamo da će izuzmemo li ovih osam gradova ta naša turneja biti proširena i na ostale gradove u našoj državi. Mi smo trenutno u fazi pronalaska dodatnih finansijskih sredstava kako bismo još neki od gradova posjetili u okviru turneje koju ćemo imati krajem tekuće godine.
Ne smijemo zaboraviti i da ste pokretač te realizator i niza drugih projekata – od 2021. godine “Studio Teatar” je partner pri implementaciji projekta “The Ways of the Heroes”, 2020. i 2021. godine producirali ste dokumentarno-igrani televizjski serijal “Bio jednom jedan” u trajanju od 12 epizoda, što je ujedno označilo i početak rada profesionalne video-produkcije, a uz podršku Međunarodne organizacije za migracije (IOM) 2021. godine realizirali ste i projekt “Osjeti Teatar”. Krajem 2023. godine u Zenici je promovirana i knjiga “Metodologija rada s mladima na projektima iz oblasti teatra”, čiji ste autor zajedno s Mirzom Begovićem. Sve ove projekte povezuje jedno – uključivanje teatra u širu društvenu zajednicu. Koliko je važno da teatar dopre do što većeg broja ljudi, možda i do onih koji se nikada nisu susreli s ovom vrstom umjetnosti?
- "Studio Teatar" iza sebe ima približno 40 uspješno realiziranih projekata i moram naglasiti da smo ostvarili saradnju s više od trideset organizacija iz dvadeset različitih država. Imali smo saradnike iz više od trideset država svijeta. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i projekti koje smo realizirali ovdje, najviše smo sarađivali s "Kreativnom Evropom", Fondom za Zapadni Balkan. Ustvari, bili smo finansirani od Kreativne Evrope, ali i Međunarodne organizacija za migracije (IOM), koja je finansirala realizaciju naša četiri projekta.
Također, radili smo u saradnji s Američkom ambasadom u Bosni i Hercegovini. I, naravno, svim relevantnim institucijama u Bosni i Hercegovini, koje su podržavale i podržavaju realizaciju naših projekata. Više od 1.500 mladih ljudi u proteklih devet godina prošlo je kroz projekte, radionice "Studio Teatra", u više od dvadeset bh. gradova.
Moram s ponosom reći da smo trenutno vjerovatno najvažnija, najveća i najbolja teatarska nevladina organizacija u Bosni i Hercegovini i prepoznati smo kao odgovoran, pouzdan, dobar partner koji će projekte iz oblasti teatra, iz oblasti filma, iz oblasti rada s mladima realizirati na sjajan način. Osim toga, iza sebe imamo izdatu i "Metodologiju rada s mladima na projektima iz oblasti teatra". Zasigurno smo lider na tom polju.
"Studio Teatar" je nezavisna teatarska kuća. Koliko je važno za jednu zajednicu, za njenu kulturu, postojanje independent umjetničkih trupa?
- Kada je u pitanju nezavisna scena u Bosni i Hercegovini, moram reći da mi poprilično kaskamo za zemljama u okruženju, prije svega za Hrvatskom i Srbijom. Hrvatska i Srbija imaju zaista razvijenu nezavisnu teatarsku scenu. Mi smo tu na nekim počecima. Najveći su problem, naravno, finansije. Teško je opstati, teško je isfinansirati sve te projekte, a znamo da se za kulturu u našem društvu jako malo izdvaja.
S druge strane, i one pare koje postoje, koje se izdvajaju za kulturu, vrlo često ne odu u prave ruke, ne odu ljudima koji zaista rade, nego se kroz raznorazne pozive na gradskom, kantonalnom, federalnom i državnom nivou dijele na način da se plaćaju određene zasluge iz predizbornih kampanja.
Često je slučaj u našem gradu da se objavi određeni javni poziv i da onda gledamo kako udruženja za koja nikada niko nije čuo u našem gradu, za koja mi kao radnici u oblasti kulture nikada nismo čuli, dobiju određeni novac za projekte iz oblasti kulture. Ta udruženja nemaju čak ni svoje profile na društvenim mrežama.
Ti momenti ubijaju entuzijazam u čovjeku koji želi nešto da napravi. Jasno je, ne možemo samo ni kukati, ne možemo samo čekati da neko drugi nešto uradi i promijeni. Naše je da se borimo, naše je da ukazujemo na probleme, da ukazujemo na ono što nije dobro u našem društvu. Ja se nadam da će se u dogledno vrijeme naći neko ko će uzeti rezultate tih javnih poziva i javno propitati ko su ljudi koji stoje iza tih udruženja, ko su ljudi koji ne moraju dostaviti nikakve izvještaje da bi određeni novac dobili od određenih nivoa vlasti.
Vratimo se na fenomen o kojem ste me pitali, a to je nezavisna scena. Mislim da je ona zaista bitna. Kada pogledamo, naprimjer, hrvatsko glumište, hrvatsku teatarsku scenu, oni imaju svake godine dodjelu nagrada i, prema nekoj slobodnoj procjeni, više od polovine tih nagrada ode za projekte koji su nastali kroz tu nezavisnu scenu, scenu koju su formirala udruženja, mali teatri, male nezavisne produkcije koje su formirali pojedinci ili male grupe teatarskih radnika.
S druge strane, independent scene malo "razdrmaju" učmale sredine kakve su nacionalne teatarske kuće, kakve su teatri koji su na budžetu, koji vrlo često i ne razmišljaju o tome šta postavljaju na scenu, koliko je ta predstava, ta produkcija koju rade zanimljiva publici. Ne razmišljaju da li će to biti predstava koja je gledana.
Treća stvar je što se teatarski radnici, generalno radnici u kulturi, ponekad ponašaju poprilično elitistički, prave komade i troše pare na predstave i filmove koji su svrha sami sebi, a mislim da mi tu postojimo zbog publike.
Naravno, ne mislim da trebamo podilaziti publici nekim jeftinim komadima, jeftinim komedijama, jeftinim humorom, ali mislim da treba dobro da osluškujemo šta to publika želi u teatru, šta publika želi na filmu i da onda nalazimo najbolje moguće načine, najbolja teatarska, filmska rješenja. Teatar, umjetnost u cjelini, ne smije se otuđiti od običnog čovjeka, ne smije postati elitistička pojava jer u tom trenutku prosto postaje nebitan faktor.
Je li se mijenjala funkcija teatra kroz vrijeme, je li se teatar transformirao? Živimo u 21. stoljeću, brzom informacijskom, tehnološkom vremenu, koje sigurno ostavlja traga i na umjetnosti.
- U srednjem vijeku, kada je Crkva pokušala zabraniti teatar, ona ga je "nesvjesno" i sačuvala kroz crkvena prikazanja. Mnogo puta kroz historiju dolazilo je do toga da su predstave cenzurirane, da su umjetnici cenzurirani, da su određene predstave ili filmovi bili zabranjivani. Teatar je i to preživio...
Teatar je, naravno, danas u situaciji da vodi veliku borbu s masovnim medijima, s internetom, s društvenim mrežama, s nekim kratkim formama. Ipak, naš festival "Ljetne večeri Studio Teatra" pokazatelj je da publika još uvijek voli teatar, vrlo rado dolazi na predstave. Uz sve te pozitivne parametre, ipak smatram da se teatar negdje otuđio od te publike.
Forma i način na koji se sada prave predstave nešto je što publika nije do kraja prihvatila u našoj državi. Mislim da je "izbacivanje emocije" iz teatra, iz filma, nešto što nikada neće proći u Bosni i Hercegovini. Mi smo jedan emotivan narod. Mogao bih čak reći da smo ponekad i patetičan narod, ali ne u negativnom smislu. Mi smo narod s dušom i mi tražimo dušu i u filmu, mi tražimo dušu i u teatru.
Vrlo često čujem kako publika želi samo komedije. Ja se ne slažem s tim. Naravno da publika voli komedije, da su komedije nešto što lakše prihvati, lakše im bude da im se neka teška priča i neka kritika društva ispriča kroz komediju. Međutim, ja mislim da publika u biti želi i voli da im se ispriča priča koja ima početak, sredinu i kraj, priča koja ima dušu, priča koja ima istinsku, stvarnu, ljudsku emociju, koja će dotaknuti najtananije ljudske emocije, jednostavno, priča u kojoj će se publika pronaći.
S tim u vezi, transformacija teatra – da, transformacija emocije – ne. Nemoguće je "ohladiti" teatar, izbiti svaku emociju iz njega i očekivati da će publika koja gleda te predstave biti zadovoljna. Naravno, imamo cirkus, imamo druge oblike scenskog izražavanja koji mogu biti manje ili više emotivni, manje ili više bliski običnom čovjeku, ali mislim da je teatar uvijek bio i treba da bude ogledalo društva i ogledalo stvarnosti u kojem živimo. Eh, danas je to ogledalo nekako izgubilo onaj svoj pravi oblik, onu svoju refleksiju koju ima iz stvarnosti kada je prenesemo na scenu.
Kakva je budućnost "Studio Teatra"?
- Kada je u pitanju "Studio Teatar", nakon završetka ovogodišnjeg izdanja festivala krećemo u pripreme za realizaciju predstave u koprodukciji s Bosanskim narodnim pozorištem u Zenici. Čekamo da naša Nedžma Čizmo napiše tekst. Nakon toga ćemo raspisati audiciju za glumice i glumce na području cijele Bosne i Hercegovine i bit ćemo otvoreni za kolegice i kolege iz svih teatara, želimo da dođu u našu Zenicu te da zajedno radimo na toj predstavi.
Naravno, odmah nakon završetka ovogodišnjeg, devetog izdanja Festivala, mi ćemo početi s pripremama za naše jubilarno deseto izdanje. Želimo da ono traje deset dana, deset noći, s deset programskih sadržaja. Čisto da imamo jedan festival za deset!
