Izbori u Kazahstanu godinama su bili lekcija diktatorima diljem svijeta. Nursultan Nazarbayev dao je zakletvu kao predsjednik nacije 1991. godine i od tada, kako  mnogi kažu, nikada nije ispustio uzde vlasti u zemlji. Čak ni 2019. godine, kada je nakon 28 godina vlasti najavio povlačenje iz Predsjedništva i iz svoje stranke. U dobi od 81 godine, mnogi ga optužuju još uvijek vlada iz sjene. Ustav Kazahstana ne dopušta da se predsjednika ponovo bira više od dva puta, ali Nazarbajev je ugradio član koji kaže da se „ograničenje neće proširiti na prvog predsjednika Republike Kazahstan”.

Nazarbajev je diktator i donedavno je bio vrlo popularan među svojim sugrađanima. Otkako je došao na vlast, imao je mnogo koristi od kulta ličnosti kojeg je gradio od 1991., kada je Kazahstan stekao svoju nezavisnost. Danas mu Kazahstanci na demonstracijama izvikuju parole poput "Dosta starca".

Obrazovan u Sovjetskom Savezu i povezan s Komunističkom partijom od mladosti, godinama je, dok je bio na vlasti, uživao u dobrim odnosima s glavnim svjetskim silama, a dobar razlog za to su impresivna nalazišta nafte u zemlji koje se nakon raspada SSSR-a počeli intenzivno iskorištavati. Imao je dovoljno nafte pod svojom vlašću da postane sve što je želio i postao je jedan od najbogatijih ljudi u zemlji.

Nije iznenađujuće da su pod njegovim predsjedavanjem korupcija i kronizam bili rašireni. Jedna od najozloglašenijih kontroverzi tokom njegova mandata bila je kada je američko tužiteljstvo optužilo Jamesa Giffena da je platio mito Nazarbajevu i Nurlanu Balgimbajevu, bivšem premijeru Kazahstana. Mreža, nazvana Kazakhgate, služilajei za osiguravanje milionskih ugovora o naftnim poljima u Tengizu za zapadne firme.

Jedna od njegovih opsesija bila je preseljenje glavnog grada u Astanu; oblikovao je taj grad po svojoj mjeri, čak je projektovao i neke od zgrada u današnjoj velikoj metropoli, a finansirao ih je naftom. Nastojao je od Astane stvoriti glavni grad, s većom populacijom autohtonih Rusa i geografski bliže Rusiji. Većina opozicionih čelnika još uvijek živi u Almatiju ili u inozemstvu. Aktuelni predsjednik Tokajev je 2019. naredio promjenu imena glavnog grada u Nursultan, u čast svog mentora.

Nazarbayev, sin kazahstanskih pastira, rođen je u julu 1940. u selu na jugoistoku Kazahstana, blizu granice s Kirgistanom. Nakon srednje škole, pridružio se desetinama fizičkih radnika koje su regrutirali ekonomski planeri Komunističke partije u čeličani u sjevernom gradu Temirtau. Bio je dio Komsomola, omladinske organizacije Komunističke partije, tamo je pokazao posebnu sposobnost da lako uspostavi odnose s višim sferama i privuče sponzore za stvar.

Godine 1980. preselio se u Almaty da bi zauzeo visoku poziciju u stranci, a 1989. je dobio mjesto prvog sekretara, koji je direktno odgovarao Moskvi. Nazarbajev je musliman, obavio je hadž i u dobrim je odnosima sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Od svog imenovanja za predsjednika, gradio je dobro definiran i odabran imidž za zapadnjake, imidž ekonomskog modernizatora.

S izbijanjem demonstracija i odlaskom bivšeg predsjednika i cijele njegove porodice iz Kazahstana, nagađa se da su vjerovatno otputovali u London. Prošle godine je objavljen opsežan izvještaj u kojem se navodi dugačak popis luksuznih nekretnina. raznih članova njegove porodice. Nazarbajev je vidio posao u Kazahstanu, profitirao od resursa veoma osiromašene zemlje i nastavlja čvrsto voditi politiku u zemlji eliminirajući svaki prostor za pojavu novih lidera.