Prošlo je sedam godina otkako je Gregory Porter, danas jedan od najpopularnijih pjevača, debitirao na poznatoj jazz-etiketi Blue Note s albumom Liquid Spirit, na kome je, uz svoje vokalno majstorstvo, dokazao i da je songwriter od kapaciteta, osvojivši hametice i Grammy za najbolji vokalni jazz-album, pa da se, evo, iznova oglasi u istoj ulozi: na jednoj strani jazz, soul, gospel pjevač, a na drugoj songwriter koji piše pjesme što se pamte. Pred nama je njegovo novo remek-djelo, album All Rise (Blue Note, Decca Records), njegov šesti po redu studijski uradak koji sada ne realizira samo uz mali prateći sastav s kojim godinama radi (kvartet sa saksofonom + eventualno truba + u novije vrijeme orgulje Hammond), nego se odlučuje za širu produkciju sa studijskim orkestrom.

Taj orkestar vodi mladi engleski dirigent i aranžer, te udaraljkaš Troy Miller, s kojim je Porter već realizirao nekoliko važnih koncertnih projekata i koji se uspješno iskazao radeći s mnogima na engleskoj glazbenoj sceni u rasponu od Jamieja Culluma do Laure Mvule. Engleska je i inače za Gregory Portera sretna zemlja; njegovi počeci na prijelazu iz prošlog desetljeća u ovo koje se završava krenuli su tako što ga je jazz-pijanist i pjevač Jamie Cullum najavio na jednom festivalu, slijedio je nastup kod Joolsa Hollanda u znanoj TV emisiji Later With… i stvari su krenule brzinom od koje se svima zavrtjelo u glavi. Elegantan, s referencama na prošlost jazz i soul pjevanja, autor od velikog potencijala osvajao je neposrednošću, apsolvirao odlične koncerte i krenuo da snima CD-ove i LP-ije koji je svaki za sebe dobijao odlične ocjene, surađivao i sa svojim malim sastavom (koji ne mijenja još od vremena kada su se anonimni kretali po njujorškim, odnosno bruklinskim klubovima), vodio TV emisije i pojavljivao se uz simfonijske orkestre i big bandove, te s uspjehom surađivao na projektima drugih, bilo važnih jazz-instrumentalista, bilo pjevača.

Dobacio je prije koju godinu i do Sarajeva, prosuvši 2014. godine u okviru Sarajevo Jazz Festivala dio svoje magije pred prepunu dvoranu Bosanskog kulturnog centra, da bi se s lokalnim glazbenicima uputio u jazz-klub da proslavi svoj rođendan . Uvijek elegantno obučen, nasmijan i s karakterističnom kapom na glavi, Gregory Porter na sceni je uz svoj sastav iskazivao koliko poštovanje prema svojim velikim prethodnicima, toliko i samosvijest velikog pjevača koji je ujedno i kvalitetan autor. A između dva autorska albuma Gregory Porter javit će se s albumom kome je dao jednostavan naslov Nat King Cole & Me, na kome će dati svoje verzije pjesama jednog od velikana afro američkog pjevanja, a za koji će 2017. godine pobrati sjajne kritike.

Sad smo stavili de luxe CD verziju All Rise u uređaj i ostali prikovani za stolicu iz koje smo pažljivo slušali ovaj vrhunski komad glazbe. Sad je zvuk nešto širi u svih 15 pjesama, ali nikako ne i pompezan ili napadan, nego onoliko koliko će tim intimnim ispovijestima, koje toliko zahvataju iz svakodnevnog turbulentnog života, koliko i iz vlastite mu emocionalne nutrine, dati neophodnu dozu uvjerljivosti. Tu su i duvači, i namazi gudača koje maestralno vodi njegov suradnik Troy Miller, tu je i njegov elementarni kvartet s pijanistom Chipom Crawfordom kao umjetničkim vođom, onog malo japanskog altosaksofonskog kamikazu, s kojim se Gregory Porter pojavio u Sarajevu, zamijenio je Tivon Pennicot na tenoru; dok je novopridošlica slovački orguljaš Ondřej Pivec. I, naravno, gospel zbor u pojedinim pjesmama.

Izgleda da je mnogo, ali glazbena partitura pisana je suzdržano, s naglašenom elegancijom koja ne guši njegove pjesme prepune divnih melodija. Kad se tomu doda njegov glas onako relaksiran, koji na prvo slušanje zvuči skoro nezainteresirano, sve dok vas ne uvuče u igru iz koje kao da nema izlaza. Ljubav je uvijek u prvom planu, ali Porter zna progovoriti o rasnim razlikama i nepravdama (sjajne pjesme Mister Holland ili Long list of Troubles), u pojedinim se trenucima referira i na nekad popularni filly soul ili, pak, na njemu dragog velikana soul glazbe Stevieja Wondera. U prekrasnoj gospel tužbalici Revival Song u studiju će mu se pridružiti i desetočlani zbor da mu da onu finu crkvenu koprenu, dok će koautor te pjesme Troy Miller sjesti za klavir, mada je po edukaciji udaraljkaš. I uz to, jazz-dimenzija se i dalje ne gubi pa ćemo u srednjim dijelovima dobiti nekoliko sjajnih instrumentalnih hot uložaka, ponajviše od strane saksofoniste, ali i gitariste i još nekih, među kojima nas orgulje Hammond Ondřeja Piveca uvlače direktno u crkve u kojima je naša zvijezda uz majku mu svećenicu odrastao.

I opet, njegov magični glas ponajbolji je i emocionalno najuvjerljiviji u pjesmama u kojima slavi ljubav: Faith In Love, pa Everything You Touch Is Gold i druge pokazuju majstora nad majstorima i kao pjevača koji otkriva skrivene kutke njegovog ranjivog emocionalnog bića.

Nije Gregory Porter načinjen da se sluša negdje u pozadini svakodnevnog odvijanja uobičajenih životnih aktivnosti, on traži da se svjetlost u sobi ugasi, da se pripremi za ovakav emocionalni atak kakav može da priušti samo on.

Za konac albuma Gregory Porter nam prostire svoju zahvalnicu svima koji su bili sve ove godine uz njega Thank You, prije svega ono što je kao dar dobio od Boga. Jedan sam od onih koji ga prate od početaka i koji namjeravaju biti s njim sve dok nas bude obasipao ovakvim biserima kakav je album All Rise. Slijedi turneja koja se najavljuje za narednu godinu na kojoj će pjevati i ove pjesme, ali i radove s kojima se tako uvjerljivo penjao na sam vrh svjetske glazbene scene.