McNEAL je najnovija drama Ayada Akhtara, kontroverznog američkog dramatičara pakistanskih korijena, koja je premijerno izvedena u Lincoln Center Theateru. Akhtar je uključio pojam umjetnička inteligencija (AI) u proces pisanja. Ova tehnologija se sve više koristi u različitim oblastima, uključujući kreativno pisanje, gdje se modeli jezika koriste za generisanje teksta.
U intervjuima, Akhtar je istakao da je eksperimentisao s različitim jezičkim modelima otkako su postali dostupni, ali je bio jasan da nisu bili dio konačnog proizvoda. Umjesto toga, upotreba AI mu je pomogla da razumije kako tehnologija oblikuje način na koji se jezik koristi i interpretira.
Ayad Akhtar je američki pisac i dramatičar pakistanskog porijekla, rođen 1970. godine u New Yorku. Poznat je po svojim djelima koja se bave pitanjima identiteta, kulture i društvene pravde. Njegova drama Zabranjeno voće (Disgraced) osvojila je Pulitzerovu nagradu za dramu 2013. godine, a Akhtar je također autor nekoliko drugih od kritike visoko ocjenjenih djela, uključujući The Who & the What i Junk.
Njegov rad često istražuje tenzije između različitih kultura i unutrašnje sukobe pojedinaca, a tematizira i negativne aspekte muslimanskih zajednica, uključujući nasilje, unutarnje sukobe i identitetske krize. Akhtar je svojim dosadašnjim radom, može se reći, bio sastavni dio polemika u vezi islamofobičnih stereotipa o muslimanima. No, ovaj autor je također otvoreno govorio o islamofobiji i predrasudama koje muslimani doživljavaju u Americi, što je dodatno izazvalo rasprave unutar muslimanske zajednice. VIŠE O TEMI: Oštra kritika Sjedinjenih Država iz pera muslimana
Međutim, njegova nova predstava istražuje kompleksne identitetarne krize i uticaj tzv. umjetničke inteligencije na kreativni proces pisanja. Akhtar je ponovo u kušanju “zabranjenog voća”, te je u centru pažnje raznih kulturno-društvenih analiza, ili još bolje bi bilo za reći – špekulativnih i razmaženih umova američke novinske kritike.
Proslavljeni glumac Robert Downey Jr. igra glavnu ulogu Jacoba McNeala i dočarava unutrašnje borbe pisca suočenog s izazovima savremenog svijeta, U predstavi, AI se ne prikazuje kao zamjenica za ljudsku kreativnost, već kao alat koji može proširiti horizonte razumijevanja jezika i kreativnog izraza. Akhtar ističe da proces pisanja nije samo individualni napor, već i refleksija kolektivnog kulturnog naslijeđa, koje uključuje uticaje svih prethodnih pisaca i umjetnika.
Igra riječi oko “umjetne” i "umjetničke inteligencije" otvara prostor za diskusiju o tome kako tehnologija može inspirisati i provocirati nove ideje, ali i izazvati strah od gubitka autentičnosti u umjetničkom stvaranju. "Umjetnička inteligencija" stoga za Akhtara predstavlja način na koji se tehnologija koristi za generiranje jezika i stvaranje značenja, što se može usporediti s načinom na koji ljudi koriste jezik u kreativnom izražavanju. Akhtar naglašava da fundamentalni konflikti u njegovoj drami nisu toliko o samom pisanju, već o ljudskoj prirodi i identitetu.
McNEAL se ustvari sukobljava s problematikom autorskih prava i plagijata to jest Akhtar istražuje koncept "krađe" u kreativnom procesu, postavljajući pitanja o tome koliko je autor originalan u svom radu kada je neprekidno izložen uticajima drugih pisaca i umjetnika. Ova tema izaziva debate o etici u umjetnosti, posebno u eri kada su pristupi kao što su plagijat i intertekstualnost često na meti kritike. Akhtar pritom poziva publiku da preispita svoje razumijevanje umjetnosti i njenog mjesta u svijetu koji se konstantno mijenja.